Oglasi

Ko šuti, taj se slaže

Je li moguće da OHR i međunarodna zajednica, verbalnom osudom odluke NSRS, poručuju da su digli ruke od BiH?
Odluka Narodne skupštine RS o referendumu duboko se kosi sa Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom, piše autorNarodna skupština Republike Srpske

Piše: Vlastimir Mijović

Rukovodstvo Republike Srpske neće odustati od svojih antiustavnih i protivdejtonskih odluka, poteza i ponašanja sve dok ovaj entitet ne otcijepe od Bosne i Hercegovine ili dok ih u tome neko ne spriječi dok još ima vremena da se to učini pravnim i političkim sredstvima. Taj “neko”, u okolnostima koje vladaju u našoj zemlji, isključivo je međunarodna zajednica. To su institucije koje je ona formirala i instalirala u BiH, sa zadatkom da nadgledaju provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma, a s ovlaštenjima da u tom procesu i arbitriraju.

Njihovo izričito dejtonsko pravo i obaveza su da, čak, i poništavaju domaće odluke, da kažnjavaju one koji su ih donijeli te da, ako treba, i nameću svoje odluke koje moraju biti izvršene.

Ustav drumom, praksa šumom

Još od vremena kad je Paddy Ashdown u BiH rukovodio Uredom visokog predstavnika, do 2006. godine, OHR i njegovi međunarodni pokrovitelji nisu nijednom posegnuli za tim svojim pravom i obavezom. Stoga ni oni koji Valentina Inzka ovih dana pozivaju da onemogući održavanje Referenduma o Danu RS, zakazanog za 25. septembar, ne gaje velike nade da će njihov glas biti uslišen. Ili je, možda, upravo ovo situacija u kojoj će se institucija formirana da nadgleda proces provedbe mira, u skladu sa sporazumom iz Dejtona, nakon deceniju duge pauze, konačno “umiješati” u svoj posao.

Odluka Narodne skupštine RS da građane entiteta izvede 25. septembra pred glasačke kutije da odgovore na referendumsko pitanje: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?", duboko se kosi sa Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Prvo, Ustavni sud BiH donio je 26. novembra 2015. odluku kojom je entitetsko praznovanje na dan 9. januara proglasio neustavnim. Na tome se, ustavno-pravno, ova ružna priča trebala okončati.

Nije okončana. Štaviše, službena lica, organi i institucije RS javno su odbile da izvrše tu odluku. Ustav je nastavio gaziti drumom, no “hajduci” su produžili svoj hod - šumom! Niko, međutim, nije kažnjen onako kako zaprijećuje Krivični zakon BiH, u kojem član 239 kaže: "Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama entiteta ili institucijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava, ili sprečava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina".

Dvostruka amnestija aktera bezakonja

Suzdržavanjem od izricanja logičnih mjera i kazni prema akterima bezakonja, vlasti u RS praktično su amnestirane za svoje antiustavno ponašanje. Amnestirane su one i za istovremeno nepoštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojem stoji da je Ustavni sud BiH sastavni dio Aneksa IV tog sporazuma i da su njegove presude konačne, obavezujuće i da se moraju poštovati. Tim činom Dejton je praktično usmrćen i ne može se više smatrati obavezujućim ni za druge potpisnike, iako je njegov garant - međunarodna zajednica - nastavila da trubi o njemu kao o “svetom slovu” koje se ne smije izigravati ni precrtavati.

Sve to, što živi još samo papirnati život, a u praksi je postalo predmet političke sprdnje, garanti Mirovnog sporazuma samo verbalno su izrazili nakon odluke NSRS o raspisivanju famoznog referenduma. Naročito izričita u “papirnatoj” osudi tog čina bila je Američka ambasada, odnosno predstavnici zemlje koja je odigrala ključnu ulogu u postizanju mirovnog dogovora u jednoj njihovoj vojnoj bazi. Jasno su poručili da je nepoštivanje odluka Ustavnog suda antidejtonski čin.

Već sutradan po utvrđivanju referendumskog datuma, OHR i Valentin Inzko trebali su da, u skladu sa ovlaštenjima koja imaju, ponište pomenutu entitetsku odluku, da kazne njene aktere i da politički život BiH vrate u ustavno-dejtonske okvire. Do ovog trenutka, međutim, iz sarajevske “bijele kule” stiže samo - tišina!

Dejtonska osmrtnica

Svašta se može komentarisati i ocjenjivati povodom novog diverzantskog upada NSRS u pravni sistem BiH. No, sve je to odavno poznato, besmisleno za ponavljanje. Jedino po čemu vrijedi analitički čeprkati je pitanje primjene prava i obaveze koju u ovakvim slučajevima imaju OHR i međunarodna zajednica. Samo njihova odluka može nas vratiti na tračnice pravne države, samo oni imaju moć da disciplinuju remetilačko ponašanje vlasti u RS.

Izostanak takve reakcije poražavajuće bi djelovao na ukupnu političku klimu, na status države i kredibilnost Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegovu osmrtnicu s pravom bi trebalo objaviti u svim medijima.

Zasad je veća vjerovatnoća da će OHR izbjeći primjenu svog prava i obaveze. Time će, ništa drugo nego baš to - postati pokrovitelj antiustavne i antidejtonske prakse u zemlji u kojoj ima ulogu Protektora. Inzkov ured će zapravo postati besmislena institucija, čak bi se moglo reći i štetna. Jer, ako dopuštaju ovakvo izigravanje temeljnih načela i propisa pravne države, oni samo ohrabruju aktere bezakonja da sa svojom praksom nastave, sve do jednostrane odluke RS o otcjepljenju iz sastava BiH.

Je li moguće da nam OHR i međunarodna zajednica, ovakvim ponašanjem, odašilju poruku da su digli ruke od BiH, da su je pustili niz vodu!? Saznaćemo to vrlo brzo, ukoliko se Visoki predstavnik ogluši na prava i obaveze zbog kojih je instaliran u naš politički i ustavni sistem. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera