Ko smeta Draganu Čoviću?

Nema toga zbog čega bi Dragan Čović, šef HDZ-a BiH i hrvatski član bosanskohercegovačkog Predsjedništva, ugrozio svoje skladno partnerstvo sa šefom Republike Srpske Miloradom Dodikom, a od svega što bi eventualno moglo dovesti do Čovićevog odmaka od Dodika najmanja je mogućnost da to bude zbog sudbine Hrvata u Republici Srpskoj.

Čovića ne zanimaju Hrvati izvan zamišljenih granica žuđenog trećeg entiteta, a pogotovo ga ne zanimaju Hrvati čija ga sudbina i položaj mogu konfrontirati s Dodikom, čovjekom bez čije bi političke prakse Čovićevi snovi o oživljavanju Herceg-Bosne – čime ovih dana po medijima neodgovorno mlatara Mario Karamatić iz Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora – predstavljali samo dokaz o tragikomičnoj izgubljenosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH i biračkog korpusa koji stoji iza njega.

S ovakvim Dodikom i ovakvom Republikom Srpskom, kao i s ovakvim ostalim faktorima koji sudjeluju u kreiranju političke situacije u BiH, maštarije Čovića i HNS-a, ipak, poprimaju nešto realnije obrise.

Dodikov pašaluk

Dragana Čovića stoga ne zanima što govori banjalučki biskup Franjo Komarica, niti ga zanima osornost njegovog partnera Dodika prema biskupu Komarici. A biskup nije rekao ništa što nije točno: i da su katolici, kao i muslimani, uglavnom istrijebljeni iz Dodikovog pašaluka, i da se ništa ne poduzima da se protjerani vrate svojim kućama, i da policijska i pravosudna tijela ne traže i ne gone krivce za ratne zločine nad redovnicima i redovnicama Banjalučke biskupije, i da se Dodik postavlja kao da se puko udisanje zraka Republike Srpske, kad je riječ o nesrbima, ima smatrati izrazom naročite vladajuće milosti i pažnje, i da hrvatski političari uporno šute o položaju Hrvata u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, jer se ne mogu osloboditi ideje o svojoj teritorijalno definiranoj političkoj autonomiji unutar BiH…

„Ako je entitet i hrvatski sličan entitetu RS, ili Federaciji, onda što će nam to? To će biti samo strašna sramota i za taj tobože hrvatski entitet“, kazao je Komarica, pa je iz toga sasvim jasno zašto su se Dragan Čović i ostali pripadnici njegove sljedbe odavno opredijelili za ignoriranje biskupovih vapaja i poruka: njima naprosto neposlušni i govorljivi Komarica samo smeta i remeti im poslovne računice u kojima se pod zaštitom „interesa Hrvata u BiH“ misli isključivo na interese Hrvata u dijelu Hercegovine, odnosno u onom dijelu Bosne i Hercegovine koji HDZ vidi kao novi entitet.

Smetaju Komarica i drugi intelektualci

I ne smeta samo Komarica, nego smetaju i drugi bosanski svećenici i intelektualci koji se ne mire s Čovićevim svođenjem hrvatstva u Bosni i Hercegovini na zapadnu Hercegovinu i na pravljenje etnički ekskluzivnog poligona za autokratsku vladavinu sličnu Dodikovoj te za idejno jednoumlje još sveobuhvatnije nego što je ono među bosanskim Srbima jer su, jednostavno, hrvatski demografski pa onda i politički potencijali u BiH višestruko slabiji od srpskih. „Neka se Crkva bavi svojim poslom, a politika će svojim“, redovita je Čovićeva mantra kad su posrijedi kritički glasovi katoličkog klera iz Vrhbosanske nadbiskupije i Banjalučke biskupije, dok se od takvih poruka suzdržava u pogledu političkog djelovanja svećenstva iz Mostarsko-duvanjske biskupije jer oni podupiru akcije HDZ-a i Hrvatskog narodnog sabora.

Ne kvarite mi posao svojim zanovijetanjima, to je jedino što Čović emitira u smjeru onih Hrvata koji nisu u zoni njegovog interesa. Čović bolje od njih samih zna što treba činiti za njihovo dobro i za dobrobit hrvatstva u BiH, a pritom se cjelokupna ta politika u proteklih četvrt stoljeća nije odmakla dalje od one strašne rečenice splitskog novinara Josipa Jovića napisane u jeku hrvatsko-bošnjačkog rata: „Što je nama Kraljeva Sutjeska, kad nas tamo više nema?“ U toj jednoj rečenici sadržana je sva tragedija hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, u tome je sadržano svekoliko HDZ-ovo nerazumijevanje BiH i duboka ignorancija ili omalovažavanje svega i svih što se ne uklapaju u destruktivnost kao najvažniju političku odrednicu.

Pogrešno je i promašeno toj politici gledati kroz prste zbog ispravnog i logičnog zalaganja za to da hrvatski član Predsjedništva BiH uistinu bude izabran glasovima Hrvata, neovisno o izbornom modelu koji će dovesti do toga. Pogrešno je i promašeno zato što Čović i društvo i taj opravdani zahtjev, kao i sve ostalo, zloupotrebljavaju u svrhu jačanja svoje moći i nedodirljivosti, kao i u svrhu daljnje političke destrukcije i udaljavanja od Bosne i Hercegovine, a ne u interesu naroda koji ih je izabrao i na čiju se dobrobit neprestano pozivaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera