Ko se plaši Grete Thunberg?

Iracionalni, apsurdni napadi na Thunberginu ličnost i motive nisu ekskluzivna tekovina pokvarene tabloidne štampe (Reuters)

Bio je to, na suptilan način, odlučujući trenutak.

Nakon 15-dnevnog putovanja preko Atlantskog okeana, Thunberg je izgledala iscrpljeno. Ipak, ova 16-godišnja klimatska aktivistica je znala da mora govoriti o značenju i svrsi svog neuobičajenog putovanja pristalicama koje su je pozdravile na oblačnoj njujorškoj obali.

Predvidivo umorna, sićušna švedska djevojčica je zamuckivala, izgubivši nit nakratko prije nego se izvinila. „Žao mi je“, rekla je, „mozak mi ne radi kako treba“.

Okupljeni su aplaudirali. Enenrgizirana ovim podstrekom, Thunberg je završila svoj kratki govor, u kojem je pozvala nas ostale „da radimo zajedno uprkos našim razlikama“ da bismo spriječili „najveći krizu s kojom se čovječanstvo suočilo… jer bi u suprotnom moglo biti prekasno. Ne čekajmo više. Učinimo to sada.“

Meni je taj izrazito ljudski trenutak učinio jasnim njen apel – mlada žena koja je, uznemirena zbog neumoljivog uništenja svijeta, bila ponukana da nešto napravi. Sama, ako treba.

Poricanje klimatskih promjena

Ona prezire kult slavnih. Ne smatra se heroinom. Odbija nastojanja da ju idoliziraju. Ne kalkuliše i nije preokupirana slavom ili egom. Nema kod nje lukavstva. Govori jednostavno, bez prenemaganja ili nakićenosti.

Riječima i djelima, Thunberg predstavlja utjelovljenje upozorenja filozofa Howarda Zinna: „Ne moramo se uključiti u velike, herojske postupke da bismo učestvovali u procesu promjene. Mali postupci, kada ih umnože milioni ljudi, mogu tiho postati moć koju nijedna vlada ne može potisnuti, moć koja može promijeniti svijet.“

Naravno, pljačkaško jato zajedljivih desničarskih poricatelja klimatskih promjena vide Thunberg, ne onako kako ju je vidio proročki Zinn, već kao malog, pretencioznog fanatika koji prijeti postojećem poretku. Njihovom poretku. Njihovim ugodama. Njihovom tradicionalnom „načinu života“.

Naravno, potrudili su se da diskredituju i, ako je moguće, unište Thunberg svojim, do sada poznatim i grubim načinom djelovanja.

Ismijavali su je. Omalovažavali su je. Ocrnili su je. Vrijeđali su je. Odbacili su je. Doveli su u pitanje njene motive. Sugerisali su da djeluje antidemokratski. Čak su joj, u smrdljivim nišama interneta, i prijetili.

Kako bi priuštili sebi sve ljutite, ohole napade obilježja ozbiljnosti, oni insistiraju, kao i uvijek, da su oni neumoljive realiste koje za razliku od zanesenih ljevičara, nije prevarilo medijsko divljenje spram tinejdžerke koja prodaje crne slutnje u vezi navodno još osporavane nauke oko tog je li ili nije blizu kraj.

Naučno nepismeni nasilnici

Oni bi, bez sumnje, ustuknuli na svaki nagovještaj da je njihovo bijesno neprijateljstvo prema Thunberg također proizvod očvrsnutog cinizma, ljutite zlobe ili karakteristične okrutnosti.

To je prije, insistiraju oni, izraz njihove nužne uloge skeptika ili kontraša u plemenitoj tradiciji njihovog filozofskog sveca zaštitnika samo imenom, Galileja, koji je također osporavao preovladavajuću naučnu ortodoksiju.

To je laž i uvreda. Oni nisu „skeptici“ ili „kontraši“. Oni su naučno nepismeni nasilnici koji pojačavaju svoju zlobu i neznanje uz pomoć megafona na TV-u ili tastature na Twitteru.

Oni ne dijele nikakav intelektualni afinitet sa Galileom. Nijedan. Lišeni argumenta koji bi mogao koliko toliko biti smatran empirijskim ili racionalno postojanim, oni koriste hiperbolu i mrlje osmišljene tako da od Thunberg naprave nevažnu naknadnu misao.

Ova tinejdžerka revolucionarka mora biti zaustavljena prije nego što klimatska revolucija koju predvodi prevaziđe njihovu sposobnost da je zaustavi.

Uzmite u obzir ono što je o njoj imao za reći australski kolumnista Andrew Bolt.

„Nijedan tinejdžer nije nakaradno utjecajniji od Thunberg, duboko poremećeni mesija pokreta globalnog zagrijavanja“, napisao je on. „Nikada nisam vidio tako mladu djevojku sa toliko mentalnih poremećaja koju tako veliki broj odraslih tretira kao gurua.“

Nije se zadovoljio time što ju je nazvao nakaradnom i poremećenom, Bolt je zazvao navodni Thunbergin poremećaj u ishrani od ranije, te emocionalne i psihološke borbe i autizam kao batinu protiv nje.

Napad na lik tinejdžerke

Psiholozima povjeravam da razluče patologiju koja bi potakla takvu zlobu. Ali strah koji Bolt osjeća prema fenomenu Thunberg je prost. Ona opstaje. On gubi. Nju slušaju, dok on viče prostote. Ona svakim danom postaje relevantnija, dok on zapada u nerelevantnost i histeriju.

Kada predvidivi gambit napada na lik tinejdžerke propadne, vrijeme da se potegnu „pitanja“ o tome ko ili koje moćne sile djeluju kao Svengali (lik iz britanskog romana) i iskorištavaju ranjivo, oštećeno „dijete“ za svoje lokalne ciljeve i mogući profit.

„Je li Thunberg zeleni prorok ili školarka marioneta koju kontrolišu jezivije sile iza nje?“, uvijek umjereni londonski The Sun je upitao retorički.

Koristeći aluziju i reciklirane besmislice, The Sun tvrdi da „naivnom“ Thunberg manipuliše njena majka „gladne slave“ i „energetski giganti“.

Kao i same novine, sve su to prazna nagađanja osmišljena tako da potkopaju Thunbergin legitimitet i autentičnost i njen pravedan motiv. To neće djelovati jer ona očito nije ničija marioneta.

Iracionalni, apsurdni napadi na Thunberginu ličnost i motive nisu ekskluzivna tekovina pokvarene tabloidne štampe.

The New York Times je dozvolio jednom novinaru Christopheru Caldwellu, da zastupa stav da su Thunbergini apeli za ishitrenu akciju, nevjerovatno „u sukobu s demokratijom“.

„Gospođica Thunberg vjeruje da bismo trebali djelovati, a ne raspravljati se“, napisao je Caldwell u svom pismu, prepunom snishodljivosti o njenom manjku životnog iskustva, „nezrelom jeziku“, „nerealističnom“ pogledu na svijet i „neizbalansiranim“ prioritetima.

Strpljenje je odricanje od odgovornosti

Istovremeno priznajući da se „relevantni autoriteti“ slažu s Thunberg u tome da klimatska kriza predstavlja „hitnu situaciju“, Caldwell tvrdi da ovu mladu Šveđanku samo zanima „sijanje panike“ i „pojednostavljivanje“.

Njegov blesavi recept: više strpljenja. „Demokratija vas zove da sačekate i vidite.“

Ovo je poricanje klimatskih promjena sa patinom ozbiljnosti.

Thunberg, kao i preovladavajući naučni konsenzus s kojim je pobliže upoznata, jasno i glasno ističe imperativ: vrijeme da se čeka i vidi je davno završilo.

Strpljenje, u ovom hitnom kontekstu, nije vrlina, to je odricanje od odgovornosti.

Thunberg je upotrijebila svaki demokratski alat koji joj je na raspolaganju da istakne ovu očiglednu poentu. Ona je personifikacija demokratskog impulsa, a ne njegova antiteza.

Zato se ja pridružujem milionima drugih građana svijeta koje je Thunbergina čelična upornost pred često odbojnim skakavcima koji su došli da je pokopaju a ne hvale, učinila poniznim, inspirisala i pokrenula.

Gledamo u tebe, djevojčice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera