Oglasi

Ko je Ben’s Wanderlust: Životna avantura od Travnika do Balija

Kroz društvene mreže sam spoznao da je Bali većinom 'leglo' kreativaca, ističe Benjamin Halilović.
Benjamin Halilović ističe kao mantru kako čovjek ne može znati čime se želi baviti dok to i ne oprobaFacebook/Ben's Wanderlust

“Ian Fleming bi bio razočaran, ako svoju priču ne bih počeo sa “Ime mi je Halilović… Benjamin Halilović”. 

Benjamin se, kao što vidite, “pozvao” na filmski “amandman”, tačnije na čuvenog tvorca još čuvenijeg Jamesa Bonda, ali ja zbog čitalaca dodajem, Ben‘s Wanderlust.

Tako je konačno počelo online dopisivanje sa mladićem rođenim u Travniku prije 28 godina, vrijeme kada  se vezirski grad ispod Vlašića pripremao za gruba i surova vremena rata, pa je razumljivo da su prva Benjaminova vizuelna sjećanja, a o tom ćemo malo kasnije, vezana za podrum. Vrijeme leti i on je danas poznati kreativac u svijetu kinematografije, a naša digitalna prepiska u tehničko-geografskom smislu bila je potpuno saobražena modernom vremenu - ja u jednom kutku Bosne, on na jednom od 17.000 indonezijskih otoka, ali ne bilo kojem - na čarobnom Baliju.

'Moja priča počinje sa čokoladom'

Da je ignoriranje mojih pokušaja da se “čujem” sa tada virtuelnim likom koji se na Facebooku i Instagramu predstavlja pseudonimom Ben’s Wanderlust potrajalo, shvatio bih da sam kod njega, iako dobronamjerno upućen, bio na pogrešnoj adresi. I čak bih ga, pod dojmom opetinanovoiščitanih  “Mostova okruga Madison”, nesvjesno uporedio sa nezaboravnim čudakom Robertom Cincaidom, fotografom National Geographica, koga je u ekraniziranoj verziji Wallerovog  bestselera besmrtno odglumio Clint Eastwood, mada bi insistiranje na sličnostima “našeg” Bena i Wallerovog Roberta, bespotrebno kralo dragocjene minute naših života.Veže ih kroz “vremensku razliku” od pola stoljeća jedino moja trenutna imaginacija, poigravanje sa analogijama i bavljenje fotografijom (Ben je filmemaker/fotograf, Robert je bio umjetnički fotograf ).

Prvi je, već rekoh, realni lik i ako niste pretplaćeni na loše period zbog njegovih silnih obaveza, javiće vam se e-mailom, Skypeom, u FB-inbox iz neke egzotične destinacije, a Robert Cincaid, čudesni fotograf koji je volio francuske impresioniste i Rembrandtovu upotrebu svjetla, a više od svega Francesku Johnson, bez imalo romantiziranja, odlazeći sa Rosemanovog mosta u okrugu Madison u Iowi u svom kamionetu “Harryju” natovaren kamerama i stalcima, zauvijek je povjeren vječnosti.

“U stvari, moja priča, ako baš insisistirate  na detaljima, počinje sa čokoladom. Jeste, čokoladom! Bogu hvala, nemam mnogo vizuelnih sjećanja iz prvog dijela života, ja sam generacija “ nemam dječijih slika, jer je bio rat”,  ali jedno sjećanje je čisto i prozračno poput neba- podrum, olovka, list papira i na njemu nacrtana čokolada. Djetetu zaista ne treba mnogo da vidi dobrotu u životu. Dovoljno je da mu ukažete na nešto slatko, a ostalo prepustite užarenoj mašti i znatiželji. Iako je moj put do prvog zagriza čokolade, film za sebe, ovaj slatki artikl je bio moj ulazak u “psihozu” znatiželje i avanture koja se razvijala u meni“, priča Halilović, od oca Nisveta iz Sanskog Mosta i Travničanke Emine.

Benjamin sa devet godina prelazi Atlantski ocean i u Calgaryiju sa roditeljima i sestrom Ajdinom započinje drugi životni kapitel, ali već na aerodromu vrckavog dječaka u kome “ključa” avantura i koji ima “pametnijeg” posla od držanja roditeljskih skuta “krade” čarolija zvana eskalator, odnosno pokretne stepenice. Srećom, bez posljedica.

“Pet godina provedenih na zapadu, pet godina posmatranja i ličnih opazanja me zaista mnogo naučilo. Pored engleskog jezika, najveću pouku sam izvukao iz borbe roditelja sa zapadom. Iako možda toga i danas nisu svjesni, jer su me većinom primjerom učili, spoznao sam: blagodat umjerenosti u životu, pojam ustrajnosti, jačinu volje roditelja za ispravnim vaspitavanjem sopstvenog djeteta, a mozda najbitnije od svega, “sanjaj veliko, sve se može kad se hoće”“, nastavlja  svoju ispovijest bh filmemaker i avanturist posebne prakse.

Ptica selica

Benjamin u Sanskom Mostu završava gimnaziju, upisuje Arhitekturu u Sarajevu, ali virus znatiželje vodi ga u Graz na Tehnološki fakultet.

“U Grazu kupujem svoju prvu “action” kameru sa zadatkom da dokumentujem svoja putovanja i avanture. Pošto su avanture bile većinom sačinjene od mnogobrojnih ekstremnih sportova bilo je racionalno i da prva kamera bude “GoPro Hero 4 Silver”. Ta kamerica mi je postala kao treća ruka. Pratila me kroz čitav Balkan, dijelove Evrope, Sjeverne Amerike a kasnije Australije i Azije. Svoje fotografije i videe tokom putovanja sam objavljivao na drustvenim mrezama Instagram, Facebook i YouTube, pod imenom “Ben’s Wanderlust”. Vremenom su razni korisnici počeli pratiti moje avanture, te je svaka nova objava sa sobom nosila i nove prilike. Po prvi put mi je nadošla ideja da bi se od “Ben’s Wanderlust” mogla napraviti i karijera”, opisuje Benjamin svoj ulazak u svijet filma i biznisa. Finalna odluka, priznaje, možda i najteža, pada tokom studija na bečkom Tehnološkom univerzitetu na koji se, u međuvremenu, preselio.

“Moja početna dilema i unutrašnja borba izmedju tehničkih nauka i umjetnosti napokon se okončava-ostavljam obje u formalnom obrazovnom smislu, ali sam “vjenčavam” sa umjetnošću pokretnih slika. Mirim se sa činjenicom da sam ptica selica i u roku od par sedmica “pakujem” život u Austriji i kupujem jednosmjernu kartu- pravac Bali, Indonezija. Po treći put u životu, nepoznati jezik, nepoznata valuta…”.

Na pitanje, zašto baš Bali, ističe kako ga svi to pitaju.

“Mišljenja sam da na svijetu postoje proizvođači i potrošači. Kroz društvene mreže sam spoznao da je Bali većinom “leglo” kreativaca, koji manje - više nakon konstantnog lutanja svijetom utočište nađu na tom bajnom ostrvu. Nisam imao potpuno čist plan, ali sam slijedio srce koje je znatiželjno žudilo za umjetnošću. Stoga, prvo na listi je bilo okružiti se istim.

Benjamin ističe kako je njegov stil foto i videogeografije u neraskidivoj leguri sa prirodom. Iz prirode, kaže, izvlači motive, ona ga najsnažnije inspirira.

“U svojim djelima rado prikazujem čovjeka samo kao mjerilo opkoljeno bujnim pejzažom. Arhitektura mi je zaista mnogo pomogla da shvatim srž umjetnosti i povezanosti njenih izraza. Jedan od, po meni, najbitnijih faktora, jeste kompozicija. Možete je naći u svakom polju umjetnosti, a naješće je i moj prvi korak u dirigiranju značajnosti kadra. Ako posjetite moj Instagram profil @benswanderlust takodjer ćete primijetiti da se pored organskih motiva kroz galeriju vrte i prirodni tonovi, nijanse neba, zelenila i zemlje. Boje, život i priroda su samo nekoliko od meni najomiljenijih nacina izražavanja. Flora je također još jedan činilac odluke za Bali”, opisuje.

Pored društvenih mreža i “Ben’s Wanderlust”-a  Benjamin Halilović intenzivno snima reklame za razne kompanije, njihove proizvode i usluge. Oblasti variraju, od turizma i vjenčanja do sporta, muzike i mode. Pitamo ga kako ubijediti eventualnog poslodavca zašto baš u njegovu ideju ulože novac.

Izvor: [Facebook/Ben's Wanderlust]

“Biću iskren, na početku je dosta teže, jer nemate izgradjen portfolio, tako da je teško i pronaći diferencijaciju. Proći ćete mnogo nenaplaćenih projekata prije nego što  klijenti sami počnu spoznavati vaš kvalitet. Upravo smo priveli kraju jedan ozbiljniji projekat za enterijersku kompaniju “Unalome” koja opremš hotele i odmaralista širom svijeta poput Bvlgari, Hilton, Four Seasons, Le Meridien i sl. Snimanje je trajalo mjesec dana i odvijalo se na dva otoka, Baliju i Javi. (Video možete pogledati na www.unalomeinterior.com)”, priča Halilović.

Slijedi svoj san

Wallerov Robert Cincaid započeo je karijeru  sa polovnom Leicom, revolucionarnim njemačkim fotoaparatom sa 35 milimetarskim filmom sa kojim je, recimo, snimljen čuveni autoportret Che Guevare, a onda prešao na “Nikon” sa raznim objektivima. Leicine objektive u ovom digitalnom dobu koristi i naš sagovornik, ali i “masu drugih stvari”.

“Često volim reći da je najbolja kamera ona koju imate pri ruci, ali kada već odabirete kameru, pokušajte prvo skontati za kakvu vrstu fotografije ili kinematografije vam je potrebna. Naprimjer, meni je bilo krucijalno da su i kamera i objektivi za nju lagani radi konstantnog putovanja. Takodjer, živim na tropskom mjestu, stoga mogućnost usporenih snimaka će biti znatno potrebnija na plaži nego u gradskom okruženju. Stoga sam se lično opredijelio za Panasonic GH5. Pri ruci su takodjer “DJI Mavic 2 Pro” dron, stabilizatori, svjetla, mikrofoni, GoPro 4, GoPro 6 i dodatno. Od objektiva pretežno koristim:“Lumix G X Vario 12-35mm f/2.8 II”, “Leica 25mm f/1.4” i “Laowa 7.5mm f/2 MFT””, nabraja svoja sredstva za rad.

Benjamin Halilović ističe kao mantru kako čovjek ne može znati čime se želi baviti dok to i ne oproba. Znači, iznajmi, posudi, kupi kameru, prošetaj malo oko komšiluka i pokusaj ispričati priču od početka do kraja. Može trajati nekoliko sekundi, minuta, sati, ali u svakom slučaju je privedite kraju.

“Drugačiji je to osjećaj kad sagledate gotov video i shvatite da ste uspjeli napraviti nešto od ničega, da ste uspjeli ispričati priču koju mnogi nisu sposobni ni zapaziti. Priču koja će mozda jednog dana inspirisati drugog da slijedi svoje srce te da ispriča svoju. Naravno, do takve priče se ne dolazi preko noći, kao i sve ostalo u zivotu zahtjevni su rad, trud, bezbrojne greške i pokušaji. Od svega toga sazdan je i moj rad. Ne zaboravite, poznata autorica J.K. Rowling odbijena je 12 puta prije nego što je pronašla uspjeh sa “Harry Potter” knjigama. Bitno je da volite ono što radite i da radite punom parom“, riječi su Bosanca sa kamerom na dalekom i živopisnom Baliju. Benjamin Halilović živi svoj san koji je počeo sa  čokoladom na papiru u travničkom podrumu i trenutno je na otoku na kome vrijeme brzo leti i na kome je  nemoguće planirati, jer sutradan nova nafaka uspostavlja svoj tok. Baš kao i u njegovoj čežnji  za avanturom (Wanderlust).

“Na pitanje šta slijedi u mom životu ne mogu u potpunosti odgovoriti. To je na Bogu da odluči, a na meni je da ja i moj drug znatiželja nastavimo slijediti srce gdje god nas odvede. Možda do novih poslovnih nastojanja, a možda i do borbe protiv izumiranja sumatranskih tigrova. Ko želi da prati moju priču može me zapratiti na svim većim socijalnim mrežama gdje objavljujem fotografije i videa, a najučestaliji sam na Instagramu pod imenom @benswanderlust gdje mi se možete slobodno i javiti”,  pozdravlja na kraju Benjamin Halilović čitaoce Al Jazeere i dodaje kako nikada ne treba odustati od svog sna zato što je potrebno vrijeme da bi se san ostvario.

Jer, vrijeme će ionako proći.

Izvor: Al Jazeera

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.