Oglasi

Ko diže bunu u Iranu?

Po svoj prilici, niko od vanjskih sila nije znao da će doći do protesta, a kad su se oni dogodili, pokušali su izvršiti udar protiv iranskog sistema.
Kako se približava Nova godina (Novruz) u Iranu, protesti će jenjavatiEPA

Iako su svjetski mediji grozničavo počeli pratiti prosvjede u Iranu u proteklih desetak dana, ove se demonstracije održavaju već barem mjesec dana. Prosvjede zbog loše gospodarske slike u zemlji i prevelikih očekivanja iranskih građana potaknuli su oporbeni konzervativci, sa sjedištem u drugom najvećem iranskom gradu Mašhadu.

U jednom su se trenutku ti prosvjedi preokrenuli i počeli s vrlo heterogenim izrazom nezadovoljstva što protiv gospodarske politike predsjednika Hasana Rohanija, što protiv Islamske Republike kao takve. Ovo posljednje osobito je postavilo pitanje kakav je vanjski utjecaj na protusustavne prosvjede u Iranu.

Doista se čini da su prosvjedi započeti u Mašhadu, s konzervativnom potporom. Rohanijev potpredsjednik Ešak Džahangiri optužio ih je za pokretanje nemira, te upozorio kako oni koji su ih počeli neće biti i oni koji će ih završiti.

Neovisni konzervativni analitičar Amir Mohebijan u pravu je kad kaže da su prosvjedi započeti u drugom najvećem iranskom gradu Mašhadu pokrenuti uz pomoć protivnika vlade, ali nisu očekivali kako će prosvjedi dobiti svoju logiku i neovisan pokret koristeći popularnu aplikaciju Telegram, koju koristi približno 40 milijuna ljudi u Iranu.

Konzervativni su mediji u samo nekoliko dana naglo promijenili ploču i umjesto poticanja prosvjeda protiv Rohanija počeli pisati o dramatičnim nasilnicima i međunarodnim urotama. Očito se netko umiješao u narodna nezadovoljstva.

Vrhovni vođa Islamske revolucije ajatolah Ali Hamenei rekao je kako neprijatelji Irana koriste prosvjede za borbu protiv vlasti, koristeći novac, oružje, političke i sigurnosne mjere, sve za stvaranje problema u zemlji.

Tajnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (tijelo kojim upravlja predsjednik) Ali Šamhani ocijenio je kako su domaći problemi doista doveli do ovih prosvjeda, ali da su se i strane sile umiješale u domaću politiku, posebice Saudijska Arabija, Izrael, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija. Šamhani tvrdi kako ove zemlje pokušavaju urušiti naciju iznutra te da 27 posto hashtagova u odnosu na iranske prosvjede dolazi iz Saudijske Arabije.

Strani utjecaj

Strani je utjecaj u ovim prosvjedima sasvim izgledan, ali minoran. Po svoj prilici, nitko od vanjskih sila nije znao da će doći do prosvjeda protiv Rohanijeve vlade, a kad su se oni dogodili, pokušali su izvršiti udar protiv iranskog sustava koji je trebao izazvati odgovor države.

Taj bi odgovor bio korišten kao slučaj kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda, s ciljem ocrnjivanja iranske vlasti. No, Iran ne koristi vojsku i redarstvenike za suzbijanje prosvjeda, već se oslanja na protuprosvjednike. To je samo po sebi logično jer svaki veći udar sigurnosnog aparata na narod sa sobom vodi prisjećanje na šahovu strahovladu, koja je provodila teror sigurnosnih snaga nad vlastitim stanovništvom.

To si Teheran ne može dopustiti, tim više što je kultura sjećanja na Islamsku revoluciju i dalje iznimno snažna iako većina iranskog stanovništva nije bila ni rođena za vrijeme te revolucije. Kako je jednoć rekao ajatolah Homeini: "Naša je revolucija kao bicikl: ako stane, pada."

Konzervativna frakcija iranske politike potaknula je isprva prosvjede. Član Vijeća stručnjaka, moćnog političkog tijela koje nadzire rad vrhovnog vođe, Ahmad Tavakoli rekao je kako su ulični prosvjedi bili "očekivani" usljed gospodarske politike Vlade.

Tavakoli je usporedio Rohanijeve s politikama pokojnog Hašemi-Rafsandžanija za vrijeme njegova predsjedničkog mandata u devedesetima, proglasivši ih neoliberalnim ekonomskim mjerama koje streme rušenju sustava subvencija, popularnog među narodom.

Bivši konzervativni zastupnik Hamid Rasaei iz Mašhada čak je optužio medije što ne prenose prosvjede protiv Rohanija, a Mehdi Mohamadi (bivši savjetnik Saida Džalilija, konzervativnog predsjedničkog kandidata) piše kako su prosvjedi povedeni zbog ekonomskih poteškoća i pravo su naroda. Konzervativni analitičar Vahid Jaminpur poziva vladu ne da stiša prosvjede već da potakne ministre na promišljanje o poboljšanju gospodarske slike.

Mnogo tih poruka dolazi posredstvom tzv. neovisnih medija, odnosno novina i web stranica povezanih s konzervativnom frakcijom čiji urednici smatraju kako su kanali službene iranske radio-televizije IRIB izgubili utjecaj usljed stranih satelitskih programa Iranaca u egzilu i društvenih mreža.

Oni stoga pronalaze nove načine utjecaja na iranske građane, što uključuje i politički motivirane programe. Većina konzervativnih medijskih kuća, s jedne strane, podupire snažne prosvjede protiv Rohanijeve gospodarske i društvene politike, a s druge optužuju vanjske sile za iskorištavanje tih prosvjeda u svoju korist.

Većim su dijelom ti mediji u pravu, ali ne ukazuju koliko su protivnici Irana diletantno pristupili tom "utjecaju". Izrael, koji neprestano ulaže napore u rušenju stabilnosti Irana, prosvjede je dočekao iznenađen.

Stav Izraela

U izraelskoj obavještajnoj zajednici gledaju na te prosvjede s velikim skepticizmom, smatrajući kako su moć i intenzitet prosvjeda premali da bi ugrozili stabilnost Irana. Izraelci dvojako pristupaju svom glavnom takmacu. S jedne strane postoji ideja da problem Irana nije razvoj nuklearne oružane sile već njegovog vodstva.

Jednom kad nestane Islamska Republika, smatra ta struja mišljenja, nestat će i opasnost po Izrael. No, Islamska Republika čini se jačom nego ikad, a Izraelci nemaju načina kojim bi srušili i vlast u Teheranu i zatrovan odnos prema cjelokupnom iranskom narodu.

Iako s malo podataka, možemo zaključiti da se Izraelci nisu posebno zainteresirali za ove prosvjede, unatoč Trumpovoj Twitter-diplomaciji i saudijskom skrivenom pritisku. Svi ti strani utjecaji u Iranu delegitimiziraju cjelokupne prosvjede, te ih svode samo na vanjski utjecaj.

Reakcija predsjednika Rohanija, a i samog vrhovnog vođe, govore kako valja dublje proniknuti u prosvjede unutar samog Irana i odbaciti vanjsko miješanje. A Izraelci, koji imaju iznimno dobru mašineriju za praćenje iranske politike, to dobro znaju.

Rohani je svjestan kako mora odgovoriti na stvarne gospodarske poteškoće i optužbe za uvođenje neoliberalnih aspekata u predloženom proračunu za iduću iransku godinu, koja počinje 21. ožujka.

Ovdje će morati pomno promisliti o smanjivanju subvencija. Napokon, umjesto da dozvoli domaćim protivnicima i radikalima da koriste prosvjede za svoj položaj, Rohani se mora približiti vrhovnom vođi i uvjeriti ga da pokrene jači nadzor neodgovornih središta moći i novca u vrlo heterogenom iranskom političkom sustavu.

Predsjednik je napravio prvi korak u javnom prikazivanju detalja o alokacijama proračuna i utjecajima skrivenih aktera na financijskom tržištu. Ironično, upravo je taj potez i doveo do prosvjeda. No, dugoročno bi Rohani mogao u ovim prosvjedima pronaći veliku priliku za reformu.

Kako se približava Nova godina (Novruz) u Iranu, prosvjedi će jenjavati, a drastično smanjena inflacija i povratak ekonomskog rasta bit će povod očekivanju povećanja zaposlenosti u novoj godini. Islamska Republika je tu da ostane. Možda i jača nego je ikad bila.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.