Oglasi

Ko danas vrišti za Mostar

Nije im namjera prozivati, kritizirati ili gađati jajima gradsku upravu, nego analizirati što učiniti i naći rješenje.
Zbog doprinosa svom gradu, čuvenom gradonačelniku posvećena je i sevdalinka 'Dvore gradi Komadina Mujo'Mladen Obrenović / Al Jazeera

Piše: Mladen Obrenović

Vješto iskoristivši aluziju na slavno djelo Edvarda Muncha - Vrisak, skupina mladih ovih je dana svojom akcijom zaintrigirala mostarsku svakodnevicu. Okupljeni u udruzi kojoj su i dali ime “Vrisak”, odlučili su krenuti u kampanju javnog zagovaranja rješavanja problema Mostara - od činjenice da već godinama nemaju lokalne izbore, pa samim tim ni gradsku vlast, preko nužnosti obnove kulturne i povijesne baštine do svakodnevnih komunalnih problema. Oblijepili su grad plakatima, kojima dominira Munchov Vrisak, ali i fotografije ključnih stvari koje žele promijeniti u svom gradu i uz pitanje “Kako dalje?!”.

I odmah su svima stavili do znanja da im nije namjera ni prozivati, kritizirati ili “gađati jajima” gradsku upravu, nego prepoznati probleme, analizirati što se može učiniti i pokušati naći rješenje.

“Najlakše je uprijeti prstom i reći da je netko kriv. Važnije je priznati da smo svi na neki način krivi za ovakvu situaciju, okrenuti se oko sebe i potaknuti niz događaja te uvidjeti da postoji grupa ljudi koji su raspoloženi za snažno zagovaranje. Nismo rekli da je sve u Mostaru naopako, nego da je potrebno poticati pozitivne projekte. I sutra da dobijemo izbore, oni nam neće riješiti sve probleme. Ipak, mogu potaknuti niz dobrih projekata koji će značiti otvaranje radnih mjesta i ostanak mladih ljudi. To nam je cilj”, objašnjava Vedran Arapović, predsjednik Udruge građana “Vrisak”.


Staklena banka danas je okupljalište sumnjivih tipova [Al Jazeera]

Osim lokalnih izbora, u kampanji simbolično nazvanoj “Vrištimo za Mostar” postavili su, za početak, nekoliko ciljeva - dovršetak izgradnje gradske sportske dvorane, obnovu rezidencije jednog od najuspješnijih mostarskih gradonačelnika Mustafe - Mujage Komadine, rješavanje problema tzv. Staklene banke – objekta koji avetinjski dominira gradom, uređenje Partizanskog spomen-groblja, ali i neke gospodarske projekte poput gradnje vjetroelektrana.

Ruševine kao sjećanje na rat

“Krajnje je vrijeme da se sve to obnovi davno prošlo. I one neobnovljene zgrade na Bulevaru, i Mujagina kuća, i ovo ruglo od ‘Staklene banke’ koja je postala leglo narkomana i svakakvih opasnih likova”, svjestan je jedan stariji Mostarac.

Dok sjedi s prijateljem na kavi, na terasi kafića nasuprot “Staklene banke”, kaže kako ga ruševine podsjećaju na rat. I nije jedini. “Neki su prijatelji htjeli kupiti stan u Šantićevoj, ali kad su vidjeli ruševine - odustali su”, dodaje njegov prijatelj.

I njihove sugrađanke, koje su iskoristile lijep dan za šetnju ulicom Nikole Šubića Zrinskog, smatraju da su mnogi objekti u gradu odavno trebali biti obnovljeni. “Pogledajte sve ove vile kako su lijepe obnovljene, a samo Mujagina kuća stoji kao ruševina. Ako je bilo za njih, valjda su i ovo mogli riješiti. Čula sam, ipak, da je nešto sporno oko vlasničkih papira”, ukazuje Mostarka Nevena.

“Nisu to samo kulturni, sportski, obrazovni ili turistički sadržaji nego i gospodarski. Društveno smo angažirani i to je prava javna zagovaračka kampanja. Sve su to afirmativne akcije, nešto što je progresivno i pozitivno. Ako budemo agresivni ili gađali jajima gradonačelnika, zatvorit ćemo sebi sva vrata”, svjesna je Gloria Lujanović, projekt menadžerica kampanje.

Vrištanje za Mostar

Mlade ljude iz “Vriska” za početak kampanje ohrabrio je uspjeh priče o nužnosti pravedne raspodjele javnih prihoda prema svim sredinama u Federaciji BiH koju su, kako kažu, “dogurali do usvajanja zakona u federalnom parlamentu”. Sad slično žele i s projektom “vrištanja”.

“Pomalo smo prihvatili činjenicu da je sve normalno, a nije. Ako to prihvatimo i u budućnosti, bojim se da nećemo daleko dogurati. Zato želimo potaknuti građane na razmišljanje, kritičko gledanje na stvari, promjenu svijesti, konkretnu akciju. Isti je problem građanima bošnjačke, hrvatske ili srpske nacionalnosti ako je grad pun smeća ili imamo rupe na cestama i zato nećemo odustati”, najavljuje Arapović.

Kolegica mu Lujanović napominje kako su “otvoreno rekli da nisu ni protiv jedne političke stranke, niti gradske uprave”. Po njenom mišljenju, “ljudi su umorni” od priča o političkoj blokadi ili nedostatku svijesti, kao što im je važno i da se za Mostar prestane koristiti formulacija “grad slučaj” jer se tako stvara “negativan imidž grada”.

“Postoji politička odgovornost na kojoj leži najveća težina problema, ali postoji i društvena odgovornost, a ona je na nama. Ako kažemo da političari jesu krivi, šta smo uradili da ne bude tako? ‘Staklena banka’ možda se ne može popraviti za dva dana, dva mjeseca ili dvije godine, ali ne može ni biti normalno da stoji više od dva desetljeća i predstavlja sigurnosni problem”, ukazuje Lujanović.

Donatori zaobilaze Mostar

Oni koji poznaju prilike na nevladinoj sceni u Mostaru pohvalit će činjenicu da se, uz “Vrisak”, pojavilo nekoliko skupina mladih ljudi koje aktivizmom pokušavaju pokrenuti stvari u gradu na Neretvi. Neki od njih, poput Udruge za unapređenje kvalitete življenja “Futura” postoje već godinama pomažući građanima kao potrošačima, ali i potičući medijsku pismenost u BiH.


Mostarske ruševine još podsjećaju na rat, ukazuje Gloria Lujanović [Al Jazeera]

Predsjednik udruge Marin Bago upozorava na činjenicu da mnoge financijske institucije, domaći i strani donatori “često zaobilaze” Mostar što je posljedica percepcije grada, pa i on poziva da se o tom gradu prestane govoriti u negativnom kontekstu.

Veliki grad bez sportske dvorane

Dok mladi i uspješni mostarski sportaši moraju trenirati u drugim sredinama, jer nemaju adekvatnu sportsku dvoranu, na žicom ograđenom gradilištu i dalje stoje betonski stubovi buduće dvorane. I nema naznaka da će se stvari pokrenuti.

“I za sportske klubove, ali i kulturna i druga događanja treba nam ta dvorana. Ne treba to biti nešto veliko, jer je skupo za održavanje, ali mora se naći rješenje”, svjesna je Amna Popovac.

Za rezidenciju Mujage Komadine, čovjeka koji je zadužio svoje sugrađane brojnim dobrim djelima i unio u grad europski duh, smatra kako bi joj, nakon obnove, trebala dobiti funkciju koju je imala prije rata. “Neka dolje bude biblioteka i okupljalište studenata koji bi oživjeli taj dio grada, a gore da budu reprezentativni prostori gradske uprave. Grad to nema, kao ni mjesto za komunikaciju sa građanima. Žalosno je da kod nas gradska administracija ne komunicira sa građanima, a ovo bi bilo idealno mjesto”, predlaže Popovac.

“Mostar možete prikazati kao odvojeni i podijeljeni grad ili otići u Veliki park i shvatiti da nema imena, dijalekta i akcenta koji nećete čuti ili vidjeti ljude drugih rasa. To nijedan grad i nijedan park u u BiH nema. Mostar ima i divnih primjera i o njima nitko ne govori. Ima neku energiju i on sve to gura stihijski bez obzira na političku situaciju”, ukazuje Bago.

Vjeruje u potencijal svoga grada, ali i građana za koje kaže da “čim nešto malo jače zatraže to se i rješava danas ili sutra”, ali ga plaši i opasnost po kojoj “ljudi više ne vjeruju da mogu nešto promijeniti”.

“Ožiljci rata se ne vide nigdje kao u Mostaru, a takvo stanje odražava domet vladajućih stranaka. I zbog čega danas pričamo o ruševinama, a prošlo je 20 godina od rata? To nema smisla i nikome ne treba dati za pravo da se izvlači na rat. Političari se mogu dogovoriti za pola sata šta će sa Mostarom. Ako žele, naravno. Međutim, ne odgovara im to, nego drže sve u stanju hibernacije - samo da mogu nešto ispilićariti”, konstatira Bago.

Kad ovce postanu vukovi

Poduzetnica i aktivistica Amna Popovac sklona je razmišljanju da se “planski ne žele obnoviti određeni objekti kako bi služili kao kulise za predizborne kampanje”. “Po njima, to jednostavno treba da postoji, odnosno da Mostar bude opomena, a ruševine upozorenje: 'Ovo će vam se desiti ako ne glasate za moju stranku i mene kao čobana da vas vodim kao ovce'. Mislim da se ovce malo pomalo pretvaraju u vukove”, govori Popovac.

U tom smislu pozdravlja inicijativu Udruge “Vrisak”, ali i druge aktivnosti nevladinih organizacija. Posebno je raduje činjenica da je riječ o mladim ljudima koji žele da im grad postane bolje mjesto za stanovanje.


Bulevar bi trebao biti na listi prioriteta za obnovu [Al Jazeera]

“Drago mi je i to da su se pojavili i svojim imenom i prezimenom izašli u javnost i rekli kako će to javno zagovarati. Građani bi ih morali podržati jer bi trebali shvatiti snagu tih mladih ljudi i dati im vjetar u leđa. Ne vidim drugog načina. Politika je imala 20 godina i da je htjela, do sada bi to napravila”, zaključuje Popovac.

Mladi iz “Vriska” vjeruju u uspjeh svoje kampanje javnog zagovaranja, a kad dovrše ono što su zamislili namjeravaju se baviti drugim problemima. “Uvijek će biti razloga za ‘vrištanje’ i nećemo stati”, poručuju iz “Vriska”.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.