Ko će to još povjerovati u novu ‘veliku Srbiju’

U jednom od bezbroj briljantnih tekstova koje je napisao, naslovljenom “Glup kao Tuđman”, Boris Dežulović opisuje kako je hrvatski vrhovnik uredno dokumentovao svoje zločinačke akcije u Bosni i Hercegovini. Franjo Tuđman je bio nalik na sitnog beogradskog lopova, o kojem sam, negdje devedesetpete-šeste, čuo više anegdota, no nisam mu uspio zapamtiti ime. Tip je, kada su ga odveli pred sudiju, na pitanje: “Priznajete li delo?”, odgovorio: “Naravno, moja dela su remek-dela.” Tuđman je, naprosto, bio ponosan na ono što čini i želio je da istoriji ostavi pregršt dokaza – između ostalog i stenograme – o tome. Ti su stenogrami stigli do Haga, od kojega je Tuđmana spasila smrt. Dežulović piše o “glupim zlikovcima, poput onog debila iz Palma de Majorke, što je pre desetak godina naoružan revolverom upao u banku i prestravljenoj službenici dao karticu i legitimaciju, pa joj naredio da mu na račun prebaci 100 miliona evra”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Piše on potom o tome kako je Slobodan Milošević vješto krio dokaze o agresiji Srbije na Bosnu i Hercegovinu, o tome kako je, da bi osudilo Radovana Karadžića, haško tužilaštvo “radilo 20 godina u dve smene”. Veli još Dežulović: “Razume se da i danas na Balkanu ima pacijenata koje ponese istorijska ambicija, pa bi ponovo prekrajali državne granice, vodili slavne bitke i etnički čistili cele države, ali teško da će nakon Tuđmana neko opet na geografskim kartama tako ostavljati otiske prstiju. Posebna dijagnoza pisala bi se za tu vrstu gluposti, novi bi se latinski naziv smišljao za takvu budalu koja bi danas […] otvoreno dala snimati dok priča o planovima za svoju Veliku Državu.”

‘Srpski svet’ umjesto ‘velike Srbije’

Vrsni novinar zaključuje da – iako je, čim je postao glava Predsjedništva Bosne i Hercegovine, engleskom novinaru nacrtao mapu “velike Srbije”, sa sve dijelovima Crne Gore i, dakako, velikim dijelom Bosne i Hercegovine, pa onda velikodržavni plan ponovio i za srpske medije – “čak ni Milorad Dodik nije toliko glup”. Nije toliko glup ni Aleksandar Raković, jedan od omiljenih, napadačkih novinara selektora Aleksandra Vučića. U autorskom tekstu, koji se zaviorio na naslovnoj strani državotvorne Politike, Raković objašnjava najnoviju verziju “velike Srbije”.

Koja se sad, pošto je termin “velika Srbija” zauvijek vezan za zločine, između ostalih i genocid, pa budi loše asocijacije i uspomene, zove drugačije, nevinije: “srpski svet”. Kontate: taj projekat više nije barbarski i nacionalistički, nego – napredan (kao Srpska napredna sranka) i globalistički. Kao što su devedesetih godina prošlog vijeka uzvikivali beogradski demonstranti: “Srbija je svet…” Šta je Rakovićev “srpski svet”? To vam je, brate, “velika Srbija”, u čiji sastav bi ušlo po’ Bosne i sva, a ako ne može sva Crna Gora, onda po’ nje. Politički korektnim, Srbija-je-faktor-stabilnosti-na-Balkanu jezikom rečeno, to vam je “srpski prostor sa dominacijom svetosavlja u trouglu Beograd – Banjaluka – Podgorica”.

“Srpski svet” najavljen je, inače, na opskurnom portalu IN4S, za koji američka administracija tvrdi da je rusko propagandno sredstvo, portalu čiji je rad, u samo jednoj godini, Vučićev M-tel finansirao sa 240.000 eura (https://www.pobjeda.me/clanak/krivicna-prijava-protiv-gojka-raicevica-zbog-utaje-poreza-i-doprinosa). Granice “srpskog sveta” su, doduše, istovjetne granicama “velike Srbije” – tri prsta ruke na srce, ne one “homogene”, koju je zamišljao Stevan Moljević, ne ni one o kojoj je mlatio Vojislav Šešelj, nego baš one koju je engleskom novinaru nacrtao Mile Dodik. Raković, kao i Dodik, zna da “srpski svet” “velike Srbije” ne može biti stvoren bez rata, baš kao što su to znali i Moljević i Šešelj. Ali, rekosmo li, Raković nije toliko glup da baš rat navede kao sredstvo za ostvarenje svog projekta.

Crna Gora po Aleksandru Rakoviću

Po Rakoviću, najveći problem stvaranju “srpskog sveta” “velike Srbije” je nezavisna Crna Gora. On smatra da je Crna Gora šuckor (od njemačkog – Schutzkorps; legalno-ilegalne austrougarske jedinice u anektiranoj Bosni i Hercegovini) država u borbi protiv širenja svetosavlja, klin koji je zabijen u srpski svet, e da bi se onemogućilo njegovo ujedinjenje. Upotrebom sintagme “šuckor država”, Raković hoće reći da je država Crna Gora strana, antisrpska tvorevina. Da bi se to promijenilo, Raković predlaže, kao prvi korak, rušenje vlasti Mila Đukanovića. Potom, sugeriše istoričar, treba pristupiti etničkom inžinjeringu i broj Crnogoraca u Crnoj Gori svesti na 25 posto. Čim to Raković oposli, imaće Crnu Goru u kojoj će Srbi biti većinski narod – samim tim i Crnu Goru voljnu da uđe u državu “srpskog prostora sa dominacijom svetosavlja”.

Svrgavanje vlasti u nezavisnoj, međunarodno priznatoj državi i etnički inžinjering, u čemu, veli Raković, učešće moraju uzeti i Srbija i bh. entitet Republika Srpska, istoričar vidi kao zaštitu ugroženih Srba. Ko bi, nakon što je Vučićev “državni medij” objavio novi plan za stvaranje “velike Srbije”, mogao biti toliko glup da povjeruje kako Vučićeva Srbija radi na stvaranju “velike Srbije”? Ko bi mogao biti toliko glup da povjeruje da Vučićeva Srbija ne poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i aktivno radi na smjeni vlasti i pripajanju Crne Gore “matici” samo zato što je to nedvosmisleno saopšteno u novini koja u Srbiji ima status neslužbenog Službenog lista? Toliko glupi svakako nisu američke i evropske diplomate u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Pa ne šalju velike sile u ove krajeve idiote.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera