Klimatske promjene ugrožavaju regiju

U Srbiji je od 2000. zabillježeno šest velikih suša (Al Jazeera)

Podizanje nivoa Jadranskog mora, dugotrajne suše, iznenadne promjene temperature i velike oborine su svakodnevnica regije Zapadnog Balkana. Nadolazeće decenije će dovesti do pogoršanja, kojim će biti ugroženi primorski gradovi, regionalna poljoprivreda, moguće su zdravstvene posljedice po stanovništvo, a jedini način da se spriječi takav scenarij jeste da se odmah djeluje, upozoravaju stručnjaci.

Mjerenja jasno ukazuju na kontinuirano topljenja leda, posebno u arktičkom krugu te porast nivoa svjetskih mora, kaže Ivan Guettler, klimatolog Državnog hidrometeorološkog zavoda Hrvatske (DHMZ).

Nivo mora se osim doprinosa zbog topljenja leda povećava i uslijed termičke ekspanzije do koje dolazi porastom temperature. Područje Jadrana dijeli sličnosti s ostatkom Mediterana, gdje je porast nivoa mora nešto manjeg intenziteta nego ostala svjetska mora i okeani, zbog čega se bilježi porast nivoa od nekih tri milimetra godišnje. Iako to ne zvuči puno, do kraja stoljeća bi moglo doći do porasta od 30 do 60 centimetara, ovisno o pretpostavkama u proračunima okeanografa.

Staklena bašta

Iako se efekt staklene bašte koristi kao upozorenje, bez stakleničkih plinova ne bi bilo života na Zemlji, pojašnjava Dženan Zulum iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH. Bez tih plinova, temperaturi na površini naše planete bi bila -18 stepeni Celzijusa.

Najznačajniji staklenički plinovi su vodena para, ugljični dioksid (CO2)i metan, dodaje, gdje je vodena para najvažniji staklenički plin i čini gotovo 65 posto prirodnog efekta staklenika.

Neki procesi u prirodi pokušavaju držati CO2 pod kontrolom kao što su fotosinteza, a velike količine CO2  upija svjetski okean. Međutim, nivo CO2 u atmosferi raste, jer se emitira znatno više tog plina nego što se on prirodnim putem može ukloniti i zbog toga treba smanjiti njegovu emisiju.

Na istočnoj obali Jadrana, kaže, područje sliva rijeke Neretve već sada je pod rizikom zaslanjivanja. 

Ugroženi gradovi

Njegova kolegica iz DHMZ-a, klimatolog Lidija Srnec navodi da su na Jadranu neki gradovi, odnosno dijelovi obale ugroženi već danas.

Prodiranje slane vode u nizinska područja delta rijeka, ekstremne količine oborine i plimni valovi na obali u vrlo kratkom vremenu mogu ugroziti neko područje, a velike količine vode u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, čije “opterećenje” sistem odvodnje ne može izdržati, ugrožavaju gradove na obali.

Treba naglasiti da svaka takva situacija ne mora direktno biti uzrokovana klimatskim promjenama, dodaje Srnec, ali kako rezultati velikog broja simulacija klimatskih modela sa sve većom sigurnošću ukazuju da će intenzitet i učestalost ovakvih pojava biti jači i češći, to će neka područja biti i sve ugroženija.

Primorski gradovi regije nisu jedini ugroženi.

Cijela oblast Jugoistočne Evrope suočava se sa brojnim posljedicama koje donose klimatske promjene: toplotnim talasima, dužim sušnim periodima, samim sušama koje nanose veliku štetu poljoprivredi i vodoprivredi, ističe Goran Pejanović, pomoćnik direktora Nacionalnog centara za klimatske promjene Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije.

Velike suše

Dovoljno je pogledati da je od 2000. godine bilo šest velikih suša u Srbiji (2000, 2003, 2007, 2012, 2015 i 2017.), koje su praćene dužim i intenzivnijim toplotnim talasima koji donose i velike zdravstvene probleme kod ljudi i životinja.

“Uzrok ovome je pomeranje suve i tople suptroske klime ka severu kontinenta tokom vegetacionog perioda. Takođe, usled ranijeg početka vegetacije, mraz u prvoj dekadi aprila, kao sve češća pojava, osetnije oštećuje voće i povrće u fazi cvetanja. U meteorološkom smislu, mraz u drugoj i trećoj dekadi aprila, kao i generalno hladni talasi su sve ređe pojave, ali kad se dese, mogu biti znatno opasniji”, dodaje.

Promjene temperature

“Promjene temperature izgledaju mi poput roller coastera. Temperatura se naglo penje a zatim naglo i ponire. Početak ove godine  (januar) bio je izrazito hladan a zatim u februaru smo imali nadprosječno visoke vrijednosti temperatura zraka za to doba godine”, kaže Zulum.

Tokom ljeta bili smo svjedoci sa dva do tri izraženija toplotna talasa i to je slika koju gledamo veoma često u ovom stoljeću.

Kad je riječ o padavinama, primjetni su duži periodi suše, ali i periodi gdje se za relativno kratko vrijeme izlije veća količina padavina.

“Snijeg kao pojava bio je po ovom pitanju također zanimljiv zadnjih godina. Jednostavno rečeno ekstremi ti koji se ističu u zadnjih dvadesetak godina.”

Dovoljno je pogledati u prošlost kako bi se uvidjelo koliki doprinos ovakvim promjenama daje čovjek.

Globalna prosječna temperatura je porasla za jedan stepen Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, a samo u Beogradu je od 1888. do danas ona porasla za 1,5 stepen.

Najtoplija dekada

Najviši rast temperature je zabilježen od 1970. godine, a posljednja dekada je bila najtoplija do sada, dodaje Pejanović.

“Evropska mora, naročito istočni Mediteran, Baltik i Crno more, se mnogo brže zagrevaju. Ledeni i snežni pokrivač znatno se smanjio poslednjih nekoliko decenija izazivajući porast nivoa svetskih mora. Mnogobrojni meteorološki, hidrološki i klimatski ekstremni događaji su uzrokovani globalnim zagrevanjem kako u svetu, tako i kod nas. Kako se okean i atmosfera sve više zagrevaju, vazduh može da primi više vodene pare usled isparavanja, sedam posto po stepenu zagrevanja, pa možemo da očekujemo intenzivnije padavine. U Evropi, u poslednjih 35 godina, na većim rekama dogodilo se 350 poplava, od toga 240 u poslednjih petnaest godina, a svi se dobro sećamo katastrofalnih poplava u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj maja 2014”, kaže stručnjak srbijanskog Nacionalnog centra za klimatske promjene.

Iako nemaju kristalnu kuglu, klimatolozi već danas znaju šta nas čeka u budućnosti, ako ne promijenimo svoje ponašanje.

Zaštita od promjena

Za očekivati je da će svaki grad na Jadranskom moru morati razmotriti koji dijelovi obale u njegovom širem okruženju su pod najvećim rizikom od poplavljivanja i erozije obale te uložiti sredstva u zaštitu i prilagodbu, kaže klimatolog Guettler.

S klimatskim promjenama se može “boriti” i na način da se kontrolira uzrok tih promjena, a to su povećane emisije i koncentracije stakleničkih plinova koji su posljedica izgaranja fosilnih goriva.

Gradovi kroz, naprimjer, razvoj pametnih transportnih sistema i ulaganjem u građevinarstvo mogu bitno doprinijeti smanjenju emisija plinova kao što je ugljični dioksid.

Temperatura zraka jasno ukazuje na očekivani porast na cijeloj Zemlji, uz veće vrijednosti prema sredini 21. stoljeća, a još veće do kraja stoljeća kako na godišnjoj, tako i na sezonskoj skali, kaže Lidija Srnec.

Ljeta i zime

Iako je za oborine teže predvidjeti šta se očekuje nego li temperaturu zraka, pojednostavljeno se može reći da će na području Mediterana, kojem pripada i Hrvatska, količina oborine biti manja ljeti, odnosno u toplijem dijelu godine, dok je zimi moguć porast oborine u sjevernijim krajevima.

I dalje nas očekuju zime sa snijegom, no u manjoj količinama nego što je sada, a taj signal promjene je izraženiji od sredine prema kraju 21. stoljeća, prema projekcijama klimatskih modela.

Pejanović napominje da se globalna klima mijenja, što potvrđuje veliki broj osmatranja. Globalno zagrijevanje posljednjih 50 godina je prije svega uzrokovano ljudskim aktivnostima, u prvom redu, sagorijevanjem fosilnih goriva uglja, nafte i gasa. Također, krčenje šuma uveliko doprinosi povećanoj emisiji ugljičnog dioksida.

Promjene klime uslijed ljudskog utjecaja će se nastaviti ukoliko se globalne emisije plinova sa efektom staklene bašte na neki način ne ograniče, a Pariškim sporazumom se pokušava postići da se smanji emisija ugljičnog dioksida na nivo iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Jednostavno, čovečanstvo je prinuđeno na osvajanje tehnologija dobijanja energije iz obnovljivih izvora, recimo korišćenjem energije Sunca”, kaže Pejanović.

Izvor: Al Jazeera