Klima u Srbiji: Opasnost i za zdravlje i za poljoprivredu

Ugljen, Ugalj
Ugalj kao najdestruktivnije gorivo donosi veliku emisiju CO2 s negativnim posljedicama za okoliš, privredu i zdravlje (Reuters)

Klimatski uvjeti, upozoravaju stručnjaci, već su sada toliko promijenjeni da se signal klimatskih promjena može detektirati na svim dijelovima planeta Zemlje i u svim njegovim elementima.

Prema nedavnom izvješću Međuvladnog panela UN-a o klimatskim promjenama (IPCC), emisije ugljičnog dioksida koje su lani dosegnule rekorde, prema znanstvenim projekcijama nanijet će razorne štete, a pošteđen neće biti nitko. Neke od klimatskih pojava bit će neizbježne čak i ako svijet odmah prekine emitirati sve stakleničke plinove.

A ako se dopusti da emisije nastave rasti, učinci će se, stoji u izvješću, ubrzavati takvim ritmom da se društva s njima više neće moći nositi – prve će pasti najsiromašnije i najranjivije zajednice, a zbog rasta razine mora, upozorava se, između ostaloga, gradovi nestaju i rijeke presušuju.

Taj globalni proces kao posljedica nekontrolirane emisije plinova koji uzrokuju efekt staklenika započeo je s industrijskom revolucijom, a do danas, kako navodi Vladimir Đurđević iz Instituta za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu, količine emitiranih plinova rasle su iz godine u godinu, s nekoliko izuzetaka.

A kako cijeli planet prolazi kroz transformaciju klimatskih uvjeta, promjene se zapažaju i u Srbiji – ona se, kaže, kao i cijela regija jugoistočne Europe, zagrijava brže od globalnog prosjeka.

Probijanja rekorda

“Srednja godišnja temperatura u Srbiji je porasla za više od jednog stepena u odnosu na vrednosti iz sredine dvadesetog veka, dok su leta u proseku toplija čak za 1,5 °C. Više je nego udvostručena učestalost toplotnih talasa, kao i njihov intenzitet i trajanje. Sve ovo je praćeno i skoro pa regularnim probijanjem rekorda, pa je tako na primer 2018. godina u Srbiji bila najtoplija godina od kada postoje merenja”, navodi Đurđević.

Nepovoljne promjene ‘normala’, ekstremne pogubne

Kako će izgledati budućnost, kaže Đurđević, ovisi o tome hoće li zemlje koje su prihvatile Pariški sporazum ispuniti ono što on sadrži, a prema njemu porast srednje globalne temperature treba biti zaustavljen na dva stupnja Celzijusa, što znači napuštanje fosilnih goriva početkom druge polovice stoljeća. Ukoliko se, pak, trenutačni trendovi nastave do kraja stoljeća, Srbija će se ‘zagrijati’ za dodatnih četiri do pet stupnjeva.

“Doći će do dodatnog intenziviranja eksternih padavina i povećanog rizika od poplava, dok će frekvencija suša biti uvećana za oko četiri puta. Implikacije na pojedine sektore bile bi dramatične pa bi tako proizvodnja kukuruza bez ikakvih mera prilagođavanja bila prepolovljena, dok bi u pojedinim rekama na jugu Srbije došlo da gubitaka u protocima od nekoliko desetina procenata, posebno u malovodnim periodima”.

U tom slučaju, nepovoljne promjene uočene posljednjih godina, navodi, postat će nova ‘normala’, dok bi ekstremne godine gotovo sigurno bile pogubne za živi svijet i opće funkcioniranje društva.

Promjene se zapažaju i u drugim elementima – iako padalina na godišnjoj razini ima gotovo isto kao i ranije, došlo je do nepovoljne promjene u raspodjeli tijekom godine.

“Tako su poslednjih godina zabeleženi deficiti padavina tokom letnjih meseci, dok su se povećali intenziteti i učestalost ekstremnih padavina. S obzirom da osmatranja pokazuju intenziviranje ekstremnih padavina, ne čudi da smo sve češće svedoci poplavljenih ulica u gradovima širom Srbije, jer pored činjenice da je infrastruktura stara i često neadekvatno održavana, ona jednostavno nije projektovana za trenutno stanje koje odstupa od klime u kojoj su ovi infrastrukturni elementi svakog grada projektovani”.

S druge strane, deficit padalina tijekom ljeta, praćen visokim temperaturama koje pomažu brže isparavanje vode iz tla, doveli su do češće pojave suša, koje uzrokuju značajne gubitke u pojedinim gospodarskim sektorima, kao što je poljoprivreda.

Energetska transformacija

Učestali ekstremni događaji od 2000. do 2015. su doprinijeli ekonomskim gubicima od nekoliko milijardi eura.

“Događaji koji su sigurno značajno doprineli ovome su poplave iz 2012. sa procenom štete od 1.5 milijardi evra, i suša iz 2012. koja je samo u poljoprivredi ostavila štetu od preko jedne milijarde evra. S obzirom na ove značajne gubitke, ne čudi da su za pravdanje nedovoljnog ili usporenog ekonomskog rasta tokom ovih godina neki od pominjanih razloga bili i ekstremni vremenski uslovi”.

Na temelju trenutačno dostupnih analiza, najpogođeniji je poljoprivredni sektor, iako to, ističe, može biti i posljedica toga da za taj sektor ima najviše dostupnih podataka.

Potrebna je, ističe, adekvatna akcija – energetska transformacija vođena ambicioznijim prelaskom na obnovljive izvore, a zatim jasno i adekvatno planiranje i implementacija mjera prilagođavanja.

“Treba biti svestan da čak i u slučaju da Pariski sporazum bude uspešno implementiran, nas očekuje dodatno zagrevanje od 1 °C, odnosno promena istog obima koja se dogodila poslednjih 150 godina, sa tim što bi ovu promenu videli u narednih 30-40 godina”, zaključuje Đurđević.

Život u iluziji

Zvezdan Kalmar iz Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) upozorava da su prijetnje za Srbiju kompleksne i imaju višestruke posljedice po životnu sredinu i infrastrukturu, posebno jer dolaze u uvjetima neprilagođenog načina funkcioniranja društva i gospodarstva.

‘Dvostruke igre’

Zvezdan Kalmar smatra da se Srbija čak ni na razini izrade planova i strategija ne priprema na pravi način. Zakon o borbi protiv klimatskih promjena, ističe, još nije donesen, a strategije borbe i energetike predviđaju povećanje oslanjanja na fosilna goriva u elektro-energetici do blizu 2080. izgradnjom novih kapaciteta, a izostaje i elektrifikacija prometa. Srbija, ističe još nije donijela ni nacionalni plan upravljanja vodama, što za posljedicu ima kaotični pristup reguliranja viškova i manjka voda.

Odgovornost za stanje, smatra, imaju i međunarodne institucije. EU, kaže, igra dvostruku ulogu – zahtijeva akciju i pomaže izradu strategije klimatskih promjena, no ona, tvrdi, uključuje nova postrojenja na ugljen, a tvrtke i financijske institucije iz EU-a su pritom jedne od najznačajnijih u izgradnji infrastrukture za ta nastojanja.

Istovremeno, tvrdi, UN samo formalno potiče niskokarbonski razvoj jer kada je u pitanju njegovo planiranje, UN i njegove agencije se, kaže, ne protive razvoju baziranom na ugljenu zbog navodne energetske sigurnosti.

“Međunarodne finansijske institucije imaju jednu od najnegativnijih uloga u Srbiji jer snažno pomažu kako na uglju bazirani energetski sektor tako i saobraćaj baziran na fosilnim gorivima. Sličan pristup imaju i fondovi EU koji pomažu oba sektora omogućavaju dalji opstanak posebno na uglju baziranom elektroenergetskom sektoru. Većina mera zaštite  prirode u energetskom sistemu koje finansira EU zapravo imaju za posledicu produženje životnog  veka ovih postrojenja i povećanje emisija”.

“Uticaj urbanizacije, industrije, saobraćaja, poljoprivrede i energetske i komunalne infrastrukture na životnu sredinu i životne sredine na ove sektore ili tačnije na antropogene forme uređivanja prostora jesu jedan od glavnih formi vidljivosti klimatskih promena u Srbiji i regionu”, navodi Kalmar.

Utjecaj visokih i niskih temperatura, kaže, opasnost je za zdravlje građana i životinjskog svijeta, kao i za sektore poput poljoprivrede, prometa, energetike i drugih.

“Kao direktna funkcija uočljivih promena temperature u svim periodima godine nastupa značajna izmena režima padavina te ukupnog bilansa voda koji dovodi do značajnog prenaprezanja, odnosno prekida normalnog funkcionisanja nacionalne i lokalne infrastrukture, odnosno pokazuje se u značajnoj meri da su sve vrste infrastrukture, ali i mašinska i telekomunikaciona sredstva, u velikoj meri nesposobna da se nose sa izazovima drastično narušenog klimatskog okruženja”.

Istovremeno, navodi, donositelji odluka na svim razinama i dalje žive u iluziji da će se klimatske promjene dogoditi u nekoj daljnjoj budućnosti i da se trenutačni ciklus investicija još ne mora u punoj mjeri pozabaviti ovom problematikom.

Pogubnost nedostatka zelenila

Nedostatak zelenila, navodi, posebno u Vojvodini te urbanim zonama, vodi infrastrukturu i poljoprivredne površine većoj izloženosti jakim vjetrovima, što može uzrokovati snažne erozije, koje bi drastično utjecale na produktivnost i prilagodbu na klimatske promjene.

“Kompleksnost pojave klimatske neadaptiranosti i tu dolazi do izražaja. Poznata je činjenica da gotovo 50 posto Srbije nije pokriveno kanalizacionom mrežom, što znači da se koriste septičke jame koje oslabljuju strukturu zemljišta dovodeći do naglašene sklonosti velikih područja klizanju tla, što se tokom padavinskih epizoda i događa. Dugoročno i skupo rešenje kanalizacije će, osim smanjivanja zagađenja, imati i značajan efekat na smanjivanje klizišta i time do veće otpornosti na klimatske promene”.

Nedostatak zelenila dovodi i do specifične mikro-klime koja ne pogoduje privlačenju češćih, ali umjerenijih padavina, pa ističe pošumljavanje kao jedan od glavnih oblika borbe protiv razornih utjecaja klimatskih promjena u Srbiji i to kao način zaustavljanja klizišta, uklanjanja viška vode, smanjivanja utjecaja vjetra te u urbanim područjima rashlađivanja ljeti i onemogućavanja pretjeranog hlađenja zimi kao najvažniju mjeru energetske učinkovitosti u gradovima i naseljima.

Ovisnost o štetnom sistemu

Većina sektora s najvećim utjecajem na povećanje klimatskih promjena su, ističe, istovremeno izloženi njihovom najpogubnijem utjecaju klimatskih promena, što s obzirom na ovisnost srpskog društva o klimu izuzetno štetnom energetskom i prometnom sustavu, zastarjelom sustavu odlaganja otpada i poljoprivrede, dovodi do paradoksalne situacije u kojoj društvo mora štititi najdestruktivnije prakse proizvodnje, prometa i forme infrastrukture da bi, navodno, očuvalo sigurnost.

U energetskom sektoru Kalmar ukazuje na korištenje ugljena kao najdestruktivnijeg goriva, što sa sobom donosi golemu emisiju CO2, kisele kiše koje zakiseljuju zemljište i dovode do smanjenja plodnosti i kvalitete drva, što za posljedicu ima erozije i smanjenje zadržavanja vode, zagađenje teškim metalima uslijed kopanja i proizvodnje, pri čemu se čitavi dijelovi rijeka izmještaju što povećava opasnost od poplava.

Strategije, projekti, studije

Srbija je, ističu u ministarstvu, prva u regiji i među prvih deset zemalja u svijetu dostavila svoje utvrđene doprinose smanjenju emisija, obvezavši se na smanjenje od 9,8 posto do 2030., a izrada Strategije, kažu, pružit će temelj za njihovu reviziju u cilju povećanja ambicija u skladu s Pariškim sporazumom.

Navode i da su među prvih deset zemalja dobili i sredstva iz Globalnog fonda za životnu sredinu za implementaciju projekta “Uspostavljanje okvira transparentnosti prema Sporazumu iz Pariza”, koji doprinosi uspostavljanju sustava koji će omogućiti ispunjavanje doprinosa smanjenju emisija. U okviru projekta započeta je izrada Studije o socioekonomskim posljedicama utjecaja klimatskih promjena.

“Studija ima za cilj da utvrdi vidljive, odnosno očekivane posledice promene klime po društvo i ekonomski razvoj, u srednjoročnom i dugoročnom periodu, da pruži pregled stanja i da predlog odgovarajućih praksi i politika kako bi se negativne posledice klimatskih promena po privredu i društvo umanjile, a pozitivne pretvorile u dobit, kao i da identifikuje uticaj klimatskih promena na najranjivije ključne grupe stanovništva odnosno sektore”.

Studija će uključiti sektore koji su već identificirani kao najranjiviji te uključiti sektore energetike i infrastrukture koji su posebno osjetljivi na posljedice ekstremnih klimatskih događaja.

U Ministarstvu zaštite životne sredine kažu da je analiza uočenih klimatskih promjena na teritoriju Srbije pokazala da trend porasta temperature raste, a 2018. godina bila najtoplija od kada postoje mjerenja u Srbiji – osam od deset najtoplijih godina zabilježeno je od 2000. godine.

Štete preko 6,5 milijardi evra

“Ukupna šteta izazvana izmenjenim klimatskim uslovima u periodu od 2000. do 2017. godine prelazi 6,5 milijardi evra, a više od 70 posto gubitaka izazvano je sušama i visokim temperaturama, dok su poplave drugi po redu uzročnik šteta. U Srbiji su kao najranjiviji sektori identifikovani poljoprivreda, zdravlje ljudi, šumarstvo, hidrologija i vodni resursi”, navode u ministarstvu.

Trenutačno pripremaju Strategiju niskougljičnog razvoja, a u tom će okviru biti identificirane prioritetne mjere smanjenja emisija plinova s efektom staklenika do 2030. i 2050. u relevantnim sektorima poput energetike, poljoprivrede, industrije, upravljanja otpadom, promeat, šumarstva, te nadležne institucije za provođenje mjera, vremenski okvir i potrebni financijski resursi.

“Mere uključuju povećanje korišćenja obnovljivih izvora energije, povećanje energetske efikasnosti, pošumljavanje i tome slično. Pored toga, predlog mera za prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove dat je i u okviru Drugog izveštaja Republike Srbije prema Okvirnoj konvenciji UN o promeni klime”.

Strateški planovi

Uz podršku EU-a pripremljen je i Nacrt Zakona o klimatskim promjenama, a cilj je, navode, uspostavljanje sustava za smanjenje emisija i prilagodbe klimatskim uvjetima, pored ispunjenja obveza prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime i usuglašavanja sa zakonodavstvom EU-a.

“Primena zakona će doprineti smanjenju/ograničenju emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG) u relevantnim sektorima kao što su energetika, industrija, saobraćaj, poljoprivreda, šumarstvo, i upravljanje otpadom, koje su uređene posebnim sektorskim zakonima, dok će strateški planovi u ovim sektorima morati da se usklade sa Strategijom niskougljeničnog razvoja”, zaključuju u ministarstvu.

Izvor: Al Jazeera