Klasić: U Hrvatskoj i Srbiji na djelu tipičan revizionizam

Hrvoje Klasić
Klasić kaže kako se radi o velikom problemu jer se stvara klima straha u kojoj je bolje ne 'talasati' (Al Jazeera)

Iza nekih floskula, kao što je ona da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav ili priča kako je preuveličan broj ubijenih u Jasenovcu, skriva se opasan revizionizam, smatra hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić.

Upitan u intervjuu za beogradski Blic šta je uzrok sve češćeg revizionizma, relativizacije pa i idealizacije ustaškog režima i Nezavisne države Hrvatske, Klasić kaže da se radi o sličnoj situaciji kao što je slučaj sa četništvom u Srbiji.

“Krenuo bih od tog obračuna s partizanskim pokretom i Jugoslavijom. Oni koji veličaju Dražu Mihailovića i Antu Pavelića ne obračunavaju se s partizanima zbog zločina koje su počinili, nego zbog toga što oni u četničkoj vizuri nisu bili dovoljno Srbi, a u ustaškoj dovoljno Hrvati”, rekao je Klasić.

Važnije biti Srbin i Hrvat, nego čovjek

Prema njegovim riječima, “i ‘90-tih godina, kada je nacionalizam eruptirao i postao dominantna ideologija na ovim prostorima, postalo je puno važnije biti Srbin i Hrvat, nego biti čovjek”. 

U takvim situacijama, dodaje, “danas u Srbiji imate napise u kojima se brane Milan Nedić, Dimitrije Ljotić ili Draža Mihailović, dok se u Hrvatskoj glorificira ili brani ustaški pokret”.

Kad je situacija u Hrvatskoj u pitanju, podsjeća kako godinama upozorava na “tipičan revizionizam i relativizaciju najmračnijeg razdoblja u povijesti Hrvatske”.

Istina o Jasenovcu odavno poznata

Napominje kako je istina o Jasenovcu “poznata odavno” svim istraživačima, ali i da je “najvažnije što svi relevantni znanstvenici u svijetu, Srbiji i Hrvatskoj Jasenovac smatraju zlom, koncentracijskim logorom gdje su ljudi dovođeni na temelju rasnih zakona i surovo ubijani samo zato što su bili druge nacije, vjere ili rase”.

Podsjeća kako je od ‘90-tih godina ustaški pokret kod određenog dijela stanovništva u Hrvatskoj prikazivan i propagiran kao oslobodilački, patriotski koji se borio protiv Jugoslavije i komunizma i kojem su na putu kao glavna smetnja bili Srbi. 

“I onda, kad ste tu situaciju prebacili u 1991. godinu, gdje Hrvatska izlazi iz Jugoslavije i iz komunizma i gdje su opet ključni problem Srbi, dobivate zanimljivu paradigmu gdje uz pomoć relativizacije i negacije svašta radite: negirate zločine, genocid i holokaust i držite se samo trenutka osnivanja hrvatske države i trenutka zločina koji su počinjeni u svibnju 1945. nad poraženim kvislinškim snagama”, navodi Klasić.

Hrvatska nije rehabilitirala ustaštvo

Dodaje i kako se “isto tako u Srbiji u Milanu Nediću i ljotićevcima vidi spašavanje srpskog nacionalnog bića i borba za ispravljanje onoga što u Jugoslaviji nije valjalo i slično, a zaboravljaju njihovi zločini”.

Na pitanje u čemu je problem da se hrvatska država i establishment jasno odrede prema Drugom svjetskom ratu, Klasić odgovara kako, “za razliku od Srbije, gdje je rehabilitiran četnički pokret, u Hrvatskoj službeno i u dokumentima nije rehabilitirano ustaštvo”.

“Službeno, u udžbenicima ili izjavama nemate obranu ustaškog režima, ali imate pojave koje bude sumnju da li iza onoga što se javno govori stoji iskreni stav. Meni je drago da hrvatski političari osuđuju NDH, ali bih još više volio da oni iskreno i misle kad te osude izgovaraju”, rekao je hrvatski povjesničar.

Izvor: Agencije