Oglasi

Kineski pristup korona virusu ne može se kopirati

Kina se izborila sa epidemijom korona virusa korištenjem autoritarnih metoda suzbijanja.
Zdravstveni radnici slave zatvaranje privremene bolnice u Wuhanu EPA-EFE

Koja prostorna i vremenska promjena. Prije svega mjesec dana, bili smo preokupirani vrtoglavim brojem slučajeva zaraženih od Covida-19 i sve većom stopom smrtnosti u Kini.

Vodeći mediji na Zapadu, koji su prvo kritikovali kinesko zataškavanje i nedjelovanje tokom inicijalnih faza epidemije, potom su prešli na agresivno izvještavanje o kineskim drakonskim mjerama suzbijanja.

Broj novih slučajeva je, međutim, počeo opadati sredinom februara, a 19. marta je Kina objavila prvi put da nema novih slučajeva.

Nedavna studija koju su proveli većinom kineski naučnici, pripisuje kineski uspjeh u smanjivanju broja novih slučajeva efikasnim mjerama intervencije, kao što je obustava saobraćaja u gradu, zatvaranje dvorana za zabavu i zabrana javnih okupljanja.

Kritike zapadnim državama

Ipak, iako je ova bolest pod kontrolom u Kini, virus hara drugim dijelovima svijeta.

Od 20. marta, tri četvrtine ukupnog broja potvrđenih oboljelih dolazi iz drugih država, a ne Kine.

Sa populacijom od manje od pet posto kineske, Italija ima najveći broj potvrđenih slučajeva smrti od korona virusa – 5.476.

Mnoge zapadne države sada su kritikovane što brzo ne poduzimaju efikasne mjere.

To je navelo dr. Brucea Aylwarda, vodećeg stručnjaka u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) krajem februara da predloži da bi druge države trebale kopirati kineski pristup suzbijanju širenja Covida-19.

No, kineski pristup teško je kopirati.

Čak i bez razmatranja manjka političke autonomije u mnogim demokratijama – jer oni nemaju „despotsku“ moć i moraju se nositi s uzajamnom provjerom demokratskog sistema – efikasna implementacija tih drakonskih mjera suzbijanja bi zahtijevala snažnu državu da uđe u društvo i nametne svoje odluke.

Provođenje 'nadziranja zajednice'

Kina to može postići, zahvaljujući širokom rasponu alata instaliranih u Maovoj eri da urade upravo to – seoski stranački ogranci, ulični poddistriktni uredi i bivši bosonogi doktori (oni koji su skromno trenirani ali im je dozvoljeno da rade na selu u Maovoj eri; 1980-ih su certificirani da postanu „seoski doktori“) koji su mobilizirani da mjere temperaturu, stavljaju ljude u karantin i prate zaražene i njihove bliske.

Za razliku od bivšeg Sovjetskog saveza, koji se oslanjao na formalnu birokratiju i policiju da provode vladine politike, Kina također koristi društvene snage da provode „nadziranje zajednice“, naprimjer tako što stanovnici prate aktivnosti drugih stanovnika.

Ovi tradicionalni alati su postali efikasniji sa uvođenjem velikih podataka i informatike, kao što su QR kodovi, da se prati i zaustavi širenje virusa. Djelimično zato što su ove oštre mjere karantina uvedene tokom proljetnog praznika, Kinezi su bili uglavnom kooperativni kod ovih naizgled orvelijanskih mjera.

Nadalje, brza centralizacija političke moći od 2012. proizvela je snažne podsticaje za vladine službenike da se brže bolje priklone predsjedniku Xiju Jinpingu da pokažu svoju političku odanost.

Zaključavanje gradova i sela

Ne iznenađuje onda da je, kada je predsjednik Xi jasno signalizirao svoj politički prioritet u krizi s korona virusom nakon 20. januara, nedjelovanje i odugovlačenje su zamijenili žarko i oštro političko djelovanje.

Druge države mogu posuditi neke od kineskih mjera (naprimjer zatvaranje grada), ali bilo bi za njih izazovno da zaustave ekonomsku proizvodnju i da strogo provode mjere socijalnog distanciranja na istom nivou kao Kina.

Kineska vlada je zaključala gradove, stambene komplekse i sela, postavivši čuvare koji patroliraju 24 sata da prate kretanje ljudi. Bilo je izvještaja o stanovnicima koji su hapšeni jer su izašli iz svog doma ili nisu nosili masku dok su se igrali mahjong u svom domu.

Čak i u Italiji, prvoj zapadnoj demokratiji koja je usvojila mjere suzbijanja koje su podsjećale na kinesko zatvaranje Wuhana, vlada nije odmah obustavila rad ključnih biznisa, niti je zabranila strancima da ulaze i izlaze iz pogođenih područja.

U New Yorku, uprkos implementaciji masovnih mjera socijalnog distanciranja, piljare, apoteke i velike robne kuće kao što je Walmart još rade, a radi i javni prevoz.

Veliki pad proizvodnje

Oni koji traže od drugih država da „kopiraju“ kineski pristup ne primjećuju da su drakonske mjere suzbijanja virusa u Kini teško pogodile ekonomiju i društvo.

Kao rezultat širenja virusa i strogih vladinih mjera suzbijanja, kineska industrijska proizvodnja se smanjila na „najoštriji korak u 30 godina“ u januaru i februaru. Prodaja na malo je opala za 20,5 posto u tom periodu.

Štaviše, u odsustvu planiranja unaprijed, drastično zatvaranje grada Wuhana 23. januara uzrokovalo je paniku među ljudima.

Dok su stanovnici sa simptomima sličnim gripi preplavili bolnice tražeći pomoć, nije bilo dovoljno testova ni bolničkih kreveta.

Posljedično tome, veliki broj zaraženih pacijenata koji nisu mogli dobiti dijagnozu i/ili tretman umrli su kući. Mnoge smrti se nikada nisu pojavile u vladinim ciframa.

Već visoka stopa smrtnosti u Wuhanu (5,8 posto od 24. februara) stoga vjerovatno ne prikazuje stvarni nivo. Bilo je i drugih problema uzrokovanih izolacijom, kao što je remećenje ili uskraćivanje pristupa zdravstvenoj njezi ili lijekovima za one koji su bolovali od drugih bolesti (naprimjer rak ili HIV).

Izbor između dvije krajnosti

Kako piše China Newsweek, jedna bolnica u Wuhanu je otpustila najmanje 15 pacijenata u terminalnim stazama raka da oslobodi krevete za pacijente za koje se sumnja da su oboljeli od korona virusa.

Ako mjere s ciljem maksimiziranja zaštite zdravlja po svaku cijenu predstavljaju jedan ekstrem na spektru vladinog odgovora, pristup Pollyanne koji rizik predstavlja manjim kako bi minimizirao remećenje ekonomije i društva, poput onog koji su zauzeli Trumpova i administracija i Velika Britanija donedavno, može biti smješten na drugi kraj spektra.

Ali u adresiranju ove pandemije, razuman vladin odgovor nije u biranju između ove dvije krajnosti. Umjesto toga, kreatori politika bi trebali pažljivo balansirati između upravljanja zdravstvenim rizicima i održavanja ekonomija i društva na površini.

Faktori koje ovdje treba razmotriti uključuju prirodu virusa, putanju njegovog širenja, ranjivu populaciju, kapacitet zdravstvenog sistema, vladin kapacitet mobilizacije resursa i ekonomsku i socijalnu toleranciju drastičnih mjera kontrole.

Brzom reakcijom i agresivnim i inovativnim mjerama, uključujući rigoroznu detekciju, strogi karantin, socijalno distanciranje i efikasno komuniciranje, Singapur, Tajvan, Hong Kong i u manjoj mjeri Južna Koreja, uspjeli su suzbiti širenje virusa.

U tom smislu, kineske oštre, restriktivne mjere suzbijanja ne samo da se u većini mjesta ne mogu primijeniti. Njih vjerovatno ne bi ni trebalo kopirati.

Izvor: Al Jazeera

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.