Kineski hladan tuš za Trumpa

Kina ne može naprosto otpisati ekonomske i trgovinske odnose sa SAD-om (EPA)

Piše: Keyu Jin

Oni koji se sada nadaju eventualnom trgovinskom sporazumu između Kine i SAD-a ne bi trebali čekati čudo. U suprotnosti sa onim što američki predsjednik Donald Trump izgleda misli, Kinezi nisu na ivici strpljenja i neće iznenada pristati na njegove zahtjeve.

Uspješno pregovaranje obično zahtijeva da svaka strana razumije perspektivu one druge. Može se dovoditi u pitanje mudrost kineskog pristupa ovoj raspravi do sada, ali bez dubljeg razumijevanja kratkoročnog i dugoročnog razmišljanja ove države, neće biti puno napretka.

Trumpove pristalice insistiraju da ga se treba shvatiti ozbiljno, a ne doslovno. Izgleda da se i kineski lideri s tim slažu. Odmahnuli su na neprimjerene i nerazumne zahtjeve Trumpove administracije, ali nemaju mnogo sumnji u vezi njene namjere: da umanji značaj Kine. Taj cilj nema mnogo veze sa specifičnim poslovnim pitanjima, i mogao bi čak potjecati od „civilizacijskog“ – ako ne rasističkog – neprijateljstva. Kinezi su stoga morali prilagoditi svoj strateški proračun, i kratkoročno i dugoročno.

Izuzev najnovijeg „primirja“ između Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, generalno je kineski pristup ovoj trgovinskoj raspravi da se ponašaju hladno. Kinezi su u retrospektivi shvatili da je to što su izgledali previše zagrijani za sporazum učinilo da izgledaju slabi i ranjivi tokom ranijih faza ovog sukoba. Oni sada znaju da ako Trumpu date prst, oni će pokušati uzeti ruku. Nakon što je Kina ponudila velike ustupke u posljednjem krugu pregovora u maju, SAD je prijetio da će nametnuti dodatne poreze na kineski izvoz; a čak i sa novim primirjem, postojeći porezi ostaju na snazi.

Spremnost Kineza da podnesu pritisak

Kineska vlada ništa ne bi mrzila više nego da liči na dinastiju Qing u njenom propadanju. Stoga je njena trenutna strategija sačekaj i vidi zasnovana na dva suda. Prvi, Kinezi su zaključili da će Trumpova okrutnost i dalje unositi nered u američku ekonomiju, potencijalno ga prisilivši da odstupi pred američke predsjedničke izbore 2020.

Zatim, Kinezi znaju da je Trumpovo nedavno proglašenje pobjede nad Meksikom dramski čin kao odgovor na sve jače podrhtavanje tržišta; najnoviji američko-meksički sporazum zasnovan je gotovo u cijelosti na prethodno zaključenim sporazumima i fiktivnim meksičkim ustupcima koji postoje samo na Trumpovom profilu na Twitteru. Kako god, Kina neće žuriti da napravi ustupke kada bi tržišni problemi mogli dovesti do promjene američkog stava u svakom trenutku.

Još direktnije, uzimajući u obzir sumnju kineskih lidera da je stvarni interes Trumpove administracije da sklopi sporazum, već prije da potkopa kinesku ekonomiju, oni će biti spremni za još jedan krah u pregovorima. Kako bi regulisala ekonomske troškove ovog trgovinskog rata, Kina je već aktivirala niz kompenzacijskih prednosti, od kojih mnoge nisu dostupne SAD-u. Među njima su fiskalni i monetarni podsticaji, mjere da se podstakne više posuđivanja, i jačanja kineskog finansijskog sistema. A ovo je, zauzvrat, omogućilo slabljenje renminbija da nadoknadi konkurentski nedostatak koji potječe od taksi.

Kako Kinezi sada vide stvari, svaku prednost koju SAD ima nad Kinom u trgovini daleko nadmašuje spremnost kineskog naroda da podnesu pritisak. Oni će podnijeti žrtve nužne da se održi nacionalni ponos i izbjegne situacija u kojoj izgledaju potčinjeni Zapadu. Ovaj patriotski podsticaj dodatno je pojačan proučavanjem američko-japanskog trgovinskog sukoba iz 1980-ih.

„Upoznaj svog neprijatelja i upoznaj sebe“, napisao je Sun Tzu u Umjetnosti ratovanja, „i nećeš izgubiti nijednu bitku od njih stotinu“. Tokom godina, kineski lideri su poštovali ovaj savjet, svojski se trudeći da razumiju unutrašnju političku dinamiku SAD-a. Oni znaju da Trump koristi duboko ukorijenjene domaće strahove Kine, i ovome se mora pristupiti sa strateškim reorganiziranjem prije nego sa pukim taktičkim menadžmentom.

Shodno tome, Kinezi su prihvatili da će pripremanje za dugotrajni trgovinski rat zahtijevati više od pukih domaćih ekonomskih politika i stava oslanjanja na sebe. Kina također treba sklopiti nova prijateljstva i umiriti bivše neprijatelje, zbog čega popravlja odnose sa Japanom i – zahvaljujući Trumpu – Rusijom. Xijeva Inicijativa pojas i put investicijskih i infrastrukturnih projekata širom Eurazije ne bi bila moguća bez implicitnog pristanka Kremlja. Kao znak produbljene saradnje između Kine i Rusije, ruski plinski cjevovod koji je originalno bio usmjeren prema Japanu sada je preusmjeren u Kinu.

Sumnje u zapadnjački liberalizam

U isto vrijeme, Kina iskorištava sumnje u zapadnjački liberalizam promičući vlastiti novi pogled na svijet. Ranjivost Zapada izašla na vidjelo zbog njegovog sporog ekonomskog oporavka nakon finansijske krize iz 2008, opadajući životni vijek među nekim dobnim skupinama, stagnirajući životni standard, i kidanje tradicionalnih saveza. Izvozeći alternativnu agendu, Kina bez izvinjavanja zagovara pojačanu intervenciju države da se poprave uslovi života, kao i vrijednosni sistem koji stavlja kolektivnu dobrobit iznad pojedinačnih želja. Ona također ulaže napore da zaobiđe ili na drugačije načine ublaži posljedice isključujućih vojnih saveza koji podupiru poredak koji predvodi Zapad.

Pa ipak, Kina ne može naprosto otpisati ekonomske i trgovinske odnose sa SAD-om. U nekoj tački, trebat će doprinijeti globalnom trgovinskom sistemu u onoj mjeri u kojoj je profitirala od tog sistema. Ovo može značiti veći uvoz i ozbiljniji pristup zaštiti intelektualnog vlasništva. Ali nerealistično je očekivati da Kina u skorije vrijeme promijeni svoje zakone ili napusti svoj razvojni model, kako Trumpova administracija zahtijeva.

SAD bi trebao razmotriti kinesku perspektivu. Kina, civilizacija stara 5000 godina, zna da će oni kojima je sporazum očajnički potreban na kraju izgubiti, dok će oni koji ostaju strpljivi i hladni završiti na vrhu. Taj će stav voditi kinesku strategiju, i kratkoročno i dugoročno gledano.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate