Kidnapirana demokratija

Gruevski priželjkivao prijevremene izbore da bi iskoristio bolji rejting koji trenutno ima od opozicije i dobio produženje mandata (AP)

Piše: Atanas Kirovski

U aprilu će u Makedoniji opet biti održani prijevremeni parlamentarni izbori, nakon što su poslanici, i vladajućih stranaka i opozicije, glasali da se sadašnji sastav Parlamenta raspusti. Inicijativu za prijevremene izbore na sebe je uzela Demokratska unija za integraciju – DUI (albanski koalicioni partner premijera Nikole Gruevskog u Vladi) zbog toga što je njihov partner VMRO-DPMNE odbio prijedlog za izbor konsenzualnog predsjednika. Parlamentarni izbori će biti održani istog dana kada je predviđen drugi krug izbora za predsjednika države.

Sve ovo je bilo sasvim predvidljivo. Gruevski je priželjkivao prijevremene izbore (otkako je došao na vlast, svake dvije godine se održavaju parlamentarni izbori) da bi iskoristio bolji rejting koji trenutno ima od opozicije i dobio produženje mandata, a istovremeno je htio da se parlamentarni izbori poklope sa predsjedničkim zbog opasnosti da ovi drugi propadnu, a zbog neophodnog visokog cenzusa za izbor predsjednika u drugom krugu glasanja.

Nacionalistička kampanja, koju je već počela VMRO-DPMNE, dat će šlagvort albanskoj vladajućoj stranci da na izborima opet nastupi sa etničkim nacionalizmom, koji je za njih provjerena dobitna karta, a kao odgovor na retoriku VMRO-a.

Kako nije bilo opravdanja za prijevremene izbore, DUI je inscenirao tobožnu političku krizu – zbog toga što partner u Vladi nije htio podržati njihov prijedlog za konsenzualnog predsjednika, ali, u suštini, ovim DUI pomaže izbor predsjednika, tako što će na dan predsjedničkih izbora biti i parlamentarni, što će osigurati visok odziv građana da ne bi bio ugrožen cenzus.

Raspirivanje nacionalizma

Način na koji je sve ovo izvedeno – fingiranom svađom, omogućuje vladajućim strankama iz makedonskog i albanskog političkog bloka da mobiliziraju svoje glasače na kartu koju su uvijek iskorištavali, a to je – nacionalizam.

Na konvenciji za izbor predsjedničkog kandidata vladajuće VMRO-DPMNE, lider stranke Nikola Gruevski je poručio da njegova stranka nikad neće prihvatiti ucjenu Albanaca (čitaj ‘terorista’, jer iako su dugo godina koalicioni partneri, vladajuća stranka preko nižih ešalona još upotrebljava retoriku da su DUI teroristi koji su počeli rat u Makedoniji 2001. godine) te zatražio podršku makedonskih glasača da dobije 62 poslanika, odnosno da sam ima većinu u parlamentu – kako ga Albanci ne bi mogli ucjenjivati.

Eksperti komentiraju da se radi o dosad najvećoj mobilizaciji mržnje na etničkoj osnovi. Nema sumnje da se vladajuća desnica priprema za oštru negativnu kampanju, u kojoj će opozicija, kao i do sada, biti optužena za izdaju nacionalnih interesa i da, tobože, radi za Grčku te da je popustljiva prema Albancima.

Nacionalistička kampanja, koju je već počela VMRO-DPMNE, dat će šlagvort albanskoj vladajućoj stranci da na izborima opet nastupi sa etničkim nacionalizmom, koji je za njih provjerena dobitna karta, a kao odgovor na retoriku VMRO-a. Time će biti skrenuta pažnja sa osnovnih problema, ekonomije i činjenice da je deklarativno njihov osnovni politički motiv integracija Makedonije u NATO i Evropsku uniju, a da sudjeluju u Vladi koja godinama unazađuje proces integracija Makedonije u euroatlantskim strukturama.

Profesor pravnog fakulteta Ljubomir Frčkoski smatra da se radi o izuzetno neodgovornoj politici koja traži da bude izvučeno najgore od etničkih zajednica – mržnja jednih prema drugima. Iako nema nikakvog razloga za međunacionalnu mržnju, ne postoji prijetnja od rata, secesije ili radikalizacije, samo da bi vladajuće stranke osigurale izbornu pobjedu jer ne znaju za drugu retoriku, siju zlu krv između dva naroda, kaže Frčkoski. Naravno, obje stranke kalkuliraju da će nakon izbora kontrolirati i stišati etničku omrazu, ali ratovi koji su se vodili na ovim prostorima upozoravaju da je igranje sa nacionalizmom izuzetno opasno.

Tužno je da je za političke lidere koji vode Makedoniju u proteklih osam godina, Nikolu Gruevskog i Alija Ahmetija, vlast skupocjenija od mira i dobrih međuetničkih odnosa.

Predsjednički kandidati

Prijevremeni parlamentrani izbori će, nema sumnje, poklopiti predsjedničke, koji se održavaju u redovnom terminu. Na njima će kandidat vladajuće stranke opet biti aktualni predsjednik Đorge Ivanov, koji je dobio podršku vladajućeg VMRO-DPMNE-a na stranačkom kongresu. Profesor Stevo Pendarovski je kandidat opozicije, Zoran Popovski će biti kandidat novoformirane stranke GROM, koja nastoji prikazati sebe kao neovisnu, ali je, u stvari, u neformalnoj koaliciji sa vladajućom VMRO, a Ilijaz Halimi kandidat DPA-a (opozicione Demokratske stranke Albanaca).

Makedonija je premorena permanentim izborima (osam izbornih ciklusa u zadnjih osam godina – parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih), međustranačkim optuživanjima i retorikom mržnje.

DUI nije kandidirao nikoga, zbog toga što nije prihvaćen njegov koncept za konsezualnog predsjednika. Ruku na srce, njegov koncept, lansiran pred same predsjedničke izbore, sasvim je nejasan, obzirom na to da se u Makedoniji predsjednik bira na neposrednim izborima na kojima glasaju građani, a konsezualni kandidat podrazumijeva prethodni međustranački i međuetnički dogovor, poslije čega bi izbori bili nepotrebni. Ukoliko je to bila ideja integrativaca, oni su odavno mogli zatražiti eventualnu promjenu Ustava i promjenu izbornog sistema, time što bi se konsezualni kandidat birao u Makedonskom sobranju.

Prema zakonu, za sudjelovanje na predsjedničkim izborima, neophodno je 30 potpisa poslanika u Sobranju ili 10.000 potpisa građana. De facto, makedonski građani više biraju stranku, a manje ličnost. To se i sada  potvrdilo kada su profesorica Biljana Vankovska i  Stojanče Angelov, lider Udruženja vojnih veterana Makedonaca, pokušali na izbore istrčati kao neovisni kandidati time što će sakupiti 10.000 potpisa građana, ali ni jedno, ni drugo nije uspjelo dostići ovu cifru. S druge strane, VMRO–DPMNE, iako ima mnogo više od potrebnih 30 poslanika u parlamentu, odmah nakon kongresa je potjerao članstvo da daje nepotrebne potpise za Ivanova i sakupio više od 60.000 potpisa za kratko vrijeme, samo da bi demonstrirao moć i stranačku disciplinu.

Premorena država

Jasno je da su favoriti za ulaz u drugi krug – Đorge Ivanov i Stevo Pendarovski. Ivanov od građana traži produžetak mandata i kontinuitet dosadašnje politike. Za vrijeme petogodišnjeg mandata ni jednom se nije konfrontirao sa premijerom i nije preuzimao nikakve inicijative u vanjskoj politici za što, prema Ustavu, ima ingerencije.  

Stevo Pendarovski, aktualni profesor, bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost u kabinetu pokojnog predsjednika Borisa Trajkovskog i bivšeg predsjednika Branka Crvenkovskog. Prihvatajući kandidaturu, nastupio je sa tezom da Makedoniji ne treba još jedan Vladin činovnik (predsjednik Ivanov nije osporio ni jedan jedini zakon Vlade, iako po Ustavu ima pravo na to), već ličnost koja objedinjuje i koja će povratiti dostojanstvo predsjedničke funkcije. Pendarovski nije poznat kao vojnik stranke. Naprotiv, veoma je neovisan i nada se da ima šansu za pobjedu, očekujući da stekne naklonost neopredijeljenih birača i etničkih Albanaca. 

Makedonija je premorena permanentim izborima (osam izbornih ciklusa u zadnjih osam godina – parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih), međustranačkim optuživanjima i retorikom mržnje. Ali, to ne znači da će građani, nakon ovih izbora, konačno imati i malo mira, a političari se baviti državom i problemima građana, umjesto sami sobom. 

Lider DUI-ja Ali Ahmeti, očekujući da će Vladu sastaviti opet on i Nikola Gruevski, već je najavio da će u septembru, nakon prijevremenih, zatražiti vanredne izbore, ukoliku Makedonija ne deblokira euroatlantske integracije!!!

Izbori bi, prema definiciji, trebali biti praznik demokratije. Ali, kada se insititucija izbora zloupotrebljava i trivijalizira, to govori da su političari u Makedoniji kidnapirali demokratiju od građana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera