Oglasi

Kibera u Keniji: Žrtva kolonijalnog naslijeđa i plemenskih odnosa

Producentica filma 'Glasajte za Kiberu' Zuzena Kučerava govorila je za AJB o problemima kenijskog društva.
Kibera je najveće naselje za siromašne u KenijiUstupljeno Al Jazeeri

Pogled u život koji se nalazi s one strane uobičajenog izvještavanja često zna biti šokantan, a rušenje stereotipa proces je u kojem se otkriva neromantizirana stvarnost. Takav jedan pogled napravili su autori filma Glasajte za Kiberu, češki reditelj Martin Pav i producentica Zuzana Kučerova odlukom da objektivom filmske kamere zabilježe neposrednu stvarnost najvećeg kenijskog sluma Kibere.

Bilježenjem osjetljivih trenutaka u izbornom i postizbornom vremenu autori filma pokazuju ogoljenu stvarnost življenja u naselju za najsiromašnije, a uvidi koje film donosi, posebice o izbornom procesu sa svim njegovim devijacijama, otkrivaju koliko je kolonijalno naslijeđe još uvijek prisutno u ovom dijelu svijeta. Ne kao direktna administrativna i vojna dominacija nego prije kao neiskorjenjiv način mišljenja koji dijeli društvo na nepomirljive dijelove i vrši neprekidnu segregaciju velikog broja ljudi.

Upravo kolonijalno naslijeđe i plemenski ustrojeno društvo producentica filma Zuzana Kučerova prepoznaje kao najveće probleme razvoja kenijske demokratije. U razgovoru za Al Jazeeru kaže kako će demokratija u Keniji i dalje biti veoma nefunkcionalna jer društvo nikako nije u stanju da prevaziđe ta dva velika problema.

Film Glasajte za Kiberu biće prikazan na ovogodišnjem vfestivalu dokumentarnog filma AJB DOC u okviru Takmičarskog programa.

  • Film opisuje život najvećeg sirotinjskog naselja u Keniji u Najrobiju. Koliko siromaštvo tih ljudi utječe na tamošnje političke procese?

Kenija je postkolonijalna država čija je situacija na nevjerovatan način povezana sa prošlošću. Kada su britanski kolonizatori stigli nisu bili u stanju na jednostavan način vladati masama. Stoga su uspostavili cijeli niz pravila i promovirali potpuno novu paradigmu kako bi istakli što jasniju i upečatljiviju razliku između onih koji će biti vladari i onih koji moraju slijediti njihovo liderstvo. Kolonijalni gradovi postali su ključne lokacije u kojima je bilo moguće demonstrirati ove razlike i podjele. Socijalna i prostorna segregacija postala je uobičajena i najčešće primjenjivana strategija kolonijalnog urbanizma. Dok su kolonizatori uživali u prostornim prrivilegijama naseljavajući gradove lokalno stanovništvo je bilo segregirano u 'domorodačke zone' u kojima su trebali da žive po tzv. ustaljenim životnim pravilima.

Ta strategija je polučila širenje neformalnih naselja po cijelom kolonijalnom svijetu. Sticanje nezavisnosti nije dovelo do poboljšanja životnih uslova među najsiromašnijim stanovništvom koji su se zatekli da žive u postkolonijalnim gradovima. Baš suprotno, državno dirigirana ekonomija potakla je migracije u pravcu selo – grad i na taj načn se povećao broj ljudi koji žive u neformalnim naseljima. Elite koje su izrasle na valu sticanja nezavisnosti još uvijek primjenjuju pravila koja su etablirana još u kolonijalno vrijeme. I dok govore o razvoju, izgleda da još uvijek rade na nečemu što je veoma slično kolonizatorskim misijama civiliziranja. Na jednoj strani je civilizacijskiu pristup, a s druge strane kada stanovnici Kibere otkriju ili objelodane svoj bijes odmah dođe do velike represije koju sprovodi vlada. Da, politička nejednakost direktno je povezana sa ekonomskim lišavanjem siromašnih ljudi u Nairobiju. Društvo je podijeljeno ne samo ekonomski nego sociološki i ideološki. I dok god se živi u okviru ovakvih imaginarnih granica jedna grupa drži drugu vještački konstruisanom prostoru iz kojeg se veoma teško pomjeriti.

Nasilje u Kiberi Ustupljeno Al Jazeeri

  • Film prati život mladog fotografa koji živi u Kiberi i bilježi živote onih najsiromašnijih i najobespravljenijih. Da li je ovo film koji govori o hrabrosti pojedinca i njegovoj želji da se oslobodi društvenih okova koji ga drže prikovanim za dno?

Fotograf u filmu ne samo da želi da napusti život koji vodi u naselju nego želi sviju koji žive u Kiberi osloboditi stereotipa koji ljudi koji žive izvan sluma imaju o njima. Generalna slika o ljudima koji žive u Kiberi jeste da je riječ o siromašnim žrtvama dokonosti koji nisu u stanju pomoći sami sebi. Radikalnije mišljenje jeste da su ljudi iz Kibere  okrutni, agresivni i opasni. Takvi pristupi negiraju svaki potencijal koji egzistira u Kiberi. Fotograf iz naše priče pokušava napraviti promjenu pokazujući snagu, kreativnost i potencijal ljudi iz Kibere.

  • Jedan od razloga političke izolovanosti i siromaštva u Kiberi je i njihovo drugačije etničko i plemensko naslijeđe od ostatka stanovnika Najrobija, podjela koje nisu samo ekonomske i društvene nego nacionalne i plemenske?

Kibera je uglavnom nastanjena ljudima iz plemena Luo koji uvijek formiraju opoziciju još od sticanja nezavisnosti. Među njima postoji duboki osjećaj nepravde – Luo pripadnici imaju osjećaj da su uvijek poraženi od strane ljudi iz plemena Kikuyu. Tako da svakih pet godina Kibera postane tvrđava opozicije. Godine 2007. nastupio je dugi period postizbornog nasilja i Kibera je bila jedno od glavnih poprišta nereda koji su portresli grad i zemlju. Mnogo je ljudi ubijeno u tim neredima a hiljade ljudi je raseljeno. Naš film prati osjetljivu situaciju tokom izbora iz 2017. godine. Zabilježeno je posizborno nasilje i tada, ali u mnogo manjoj mjeri.

  • Može li pojedinac imati moć da mijenja društvo, posebice zajednicu kakva je ona u Kiberi?

Vjerujem da može, ali prije svega sistem koji je iznad njega mora omogućiti da postane vidljiv. Moramo otvoriti svoje umove i da počnemo cijeniti originalnost, a ne da osuđujemo njega ili nju samo zato što pretpostavljamo da su drugačiji od onoga što mi smatramo „normalnim“.

Nasilje u KiberiUstupljeno Al Jazeeri

  • Koliko je fotografija umjetnost koja može svjedočiti surovosti stvarnosti i biti medij koji pokreće promjene?

Snažno vjerujem da je to dobar način da se istakne postojanje pojedinca i učini vidljivim. Ali ne može to biti samo fotografija. Moraju biti uključeni i ostali izražajni mediji, a iznad svega mora postojati volja vlade da se omoguće takve stvari, koja sada djeluje više na način da je zainteresirana da štiti svoje vlastite interese nego interese svih građana Kenije.

  • Kibera je i primjer političke nekorektnosti i izborne krađe. Koliko je demokratija u društvima poput kenijskog zapravo samo privid?

Vjerujem da je najveći problem kenijske demoratije plemenski ustrojeno društvo. I upravo takvi društveni odnosi uzrokuju nedostatak kredibiliteta i povjerenja u vladu i izborni proces. Sve dok se problem tribalizma ne riješi, kenijska demokratija neće funkcionisati.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.