Katarina Witt ponovo u svom Sarajevu

Piše: Muhamed Bikić

Nekadašnja olimpijska pobjednica u umjetničkom klizanju ponovo je u Sarajevu, gdje je 1984. godine osvojila svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju. Gotovo 33 godine kasnije Katarina Witt posjetila je bosanskohercegovačku prijestonicu.

“Ovdje sam, u Sarajevu, gdje, u organizaciji Ambasade Njemačke u Bosni i Hercegovini, učestvujem na predstavljanju kampanje ‘2017 – sport osoba s invaliditetom u fokusu’. Raduje me što će Njemačka ambasada i naredne godine biti koncentrirana na sport za osobe s posebnim potrebama, a moja fondacija radi upravo na tome”, kaže Witt, koja je vodila radionicu sa djecom s poteškoćama, njihovim trenerima i profesorima.

Fondacija “Katarina Witt” osnovana je prije 11 godina, a posvećena je podršci sportskih projekata za djecu s invaliditetom.

Sportom pomoći djeci 

“Fondacija se zalaže za pomoć djeci s posebnim potrebama jer upravo sport pomaže djeci da krenu naprijed. Ovdje, u Sarajevu, čula sam za ‘Respekt’, jedinstvenu školu fudbala, u kojoj su upravo zastupljena i djeca s posebnim potrebama. Drago mi je što se toj djeci poklanja pažnja, a posebno kada su u sportu.”

Vratimo se umjetničkom klizanju i dvostrukoj olimpijskoj pobjednici, prema mnogim mišljenjima, najboljom svih vremena u jednom od najpopularnijih zimskih sportova. Rođena je 3. decembra 1965. u Staakenu, predgrađu Berlina, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Na svom prvom Evropskom prvenstvu 1979. godine, sa samo 14 godina, zauzela je simbolično 14. mjesto, a tri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu, osvojila je srebrnu medalju.

Od 1983. do 1988. godine počinje njena dominacija – osvojila je čak 16 zlatnih i jednu srebrnu medalju na međunarodnoj sceni.

Olimpijske igre u Sarajevu, Calgaryju i Lillehammeru

Prvu olimpijsku medalju osvojila je u Sarajevu 1984. godine. Amerikanka Rosalynn Sumners bila je apsolutna favoritkinja, ali je izgubila od Witt za samo 0,1 poen.

“Tada sam imala 18 godina. To je bilo moje prvo učešće na Olimpijskim igrama. Za sportistu je najveća čast učestvovati na olimpijadi, a ako još imate priliku osvojiti medalju, morate to iskoristiti. Moj najveći cilj bio je da se vratim kući sa zlatnom medaljom i u tome sam uspjela i ta medalja bila je vrlo emotivna za mene.”

Na svojim drugim olimpijskim igrama u Calgaryju pobijedila je u čuvenoj “borbi dvije Carmen”: Debi Thomas i Katarina Witt odlučile su klizati uz Bizetovu operu Carmen. Carmen koju je Witt izvela u Calgaryju ušla je u anale svjetskog klizanja jer je po ovoj izvedbi godinu dana kasnije snimljen čuveni film Carmen na ledu, u kojem je igrala upravo Witt.

“I na tim Olimpijskim igrama bila sam pobjednica i, uz zlato iz Sarajeva, to je bila moja najdraža medalja. U Calgaryju sam postala druga žena, poslije Sonje Henie, koja je uspjela odbraniti zlatnu olimpijsku medalju u umjetničkom klizanju. A nakon Calgaryja su me pamtili i po toj čuvenoj izvedbi, a poslije i snimljenom filmu.”

Witt je nastupala i na svojim trećim olimpijskim igrama, nakon ujedinjenja Njemačke, ali je u Lillehammeru 1994. završila na sedmom mjestu. Dalje, četiri je puta bila prvakinja svijeta (1984, 1985, 1987. i 1988) i šest puta uzastopno prvakinja Evrope (1983, 1984, 1985, 1986, 1987. i 1988).

Od 1981. do 1988. godine bila je osam puta uzastopno prvakinja Istočne Njemačke. Osvojila je i prvenstvo Kanade (1984), dok je tri puta bila najbolja na japanskom Grand Prixu (1983, 1987. i 1988).

Mnogobrojne medalje i nagrade

Witt 1988. godine počinje profesionalnu karijeru sa Brianom Boitanom, također olimpijskim pobjednikom. Trogodišnja turneja po Americi, šou pod nazivom Klizanje – Witt i Boitano, bila je toliko uspješna da je njujorški Madison Square Garden prvi put u deceniji bio rasprodan zbog jedne klizačke manifestacije.

Amaterskom klizanju nakratko se vraća 1994. godine, na nacionalnom prvenstvu sada ujedinjene Njemačke, kada je zauzela drugo mjesto. Osvojila je i mnogobrojne nagrade.

Časopis Mladi svijet izabrao ju je 1984. godine za sportisticu godine u Istočnoj Nemačkoj, a iste godine dobila je Patriotsku medalju tadašnje države. Olimpijsko priznanje Međunarodnog olimpijskog komiteta dobila je 1988. godine.

U čast Katarine Witt i njene pobjede u Calgaryju, Sjeverna Koreja izdala je minijaturne filatelističke blokove s tri velike slike Witt na ledu. Za ulogu u filmu Carmen na ledu dobila je nagradu Emmy 1990. godine.

Magazin People dvije godine zaredom (1991. i 1992) uvrstio ju je među 50 najljepših ljudi na svijetu. Nagrada “Zlatna kamera” za olimpijski povratak uručena joj je 1994. godine.

Tokom 1995. godine na adresu lijepe Njemice stigla su još dva priznanja – nagrada “Jim Thorpe” i obavještenje da je primljena u Kuću slavnih svjetskog klizanja, što se smatra jednim od najvećih i najznačajnijih priznanja u svijetu sporta.

Prema mišljenju Američkog instituta za istraživanje mišljenja, 1999. godine proglašena je za sportisticu godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Svjetsku poslovnu nagradu dobila je 2004. da bi godinu kasnije bila primljena u Kuću slavnih Međunarodne ženske sportske fondacije.

Fali još samo ‘Zlatna kašika’

Narodni opservatorij u Drebachu nazvao je asteroid 2000 SF45, otkriven 2000. godine, po Katarini Witt (zvanično, asteroid to ime nosi od 2005. godine). Od značajnijih priznanja izdvaja se nagrada “Osgar” za životno djelo tabloida Bild, koja joj je dodijeljena 2007. godine.

Doslovno rečeno, Katarina Witt osvojila je sve što se moglo osvojiti. A na kraju smo je pitali: ima li nešto što je željela, a nije osvojila?

“Zlatnu kašiku”, kroz njen prepoznatljivi osmijeh rekla je Witt, koju je svojevremeno magazin Time nazvao najljepšim licem socijalizma.

Lijepo je bilo u Calgaryju, vratila se u Sarajevo…

Izvor: Al Jazeera