Kašmir u kratkim crtama: Suština sukoba Indije i Pakistana

Otkad je britanski parlament 17. jula 1947. usvojio zakon o nezavisnosti Indije, kojim prestaje britanska vladavina nad tom državom, a mjesec nakon toga i odluku o podjeli Indijskog potkontinenta, pitanje Kašmira postalo je kamen spoticanja između dvije novonastale zemlje, Indije i Pakistana.

Odluka o podjeli garantirala je da se pokrajine s većinski muslimanskim stanovništvom priključe Pakistanu, dok bi one s većinski hinduskim stanovništvom bile priključene Indiji. Pokrajine su trebale biti pripojene u skladu sa željama stanovnika, uzimajući u obzir geografske podjele u svakoj kneževini.

Odluka o podjeli prošla je bez nekih većih poteškoća u svim pokrajinama, osim u Hyderabadu, Junagadhu i Kašmiru. Kneževskom državom Junagadhu vladao je musliman koji je donio odluku o pripajanju Pakistanu iako su u tom području živjeli uglavnom hindusi. Kada se većinsko stanovništvo usprotivilo odluci, dogodili su se intervencija indijske vojske i održavanje referenduma, nakon kojeg je Junagadh pripojen Indiji.

Ista stvar dogodila se i s regijom Hyderabad, u koju su indijske snage ušle 13. septembra 1948, što ju je natjeralo da pristane na pripajanje Indiji.

Kad je riječ o Kašmiru, situacija je bila nešto drugačija nego u dvije ranije spomenute kneževske države. Tim područjem vladao je hinduistički vladar Hari Singh, koji je donio odluku o priključivanju Indiji, pri čemu nije uzeo u obzir želju većinski muslimanskog stanovništva o pripajanju Pakistanu, a ignorirao je i prethodna britanska pravila o podjeli.

No, kašmirski maharadža, u strahu od reakcije muslimanskog stanovništva, ponudio je sporazum dvjema državama kojim bi se zadržao status quo. Pakistan je prihvatio taj sporazum, ali ga je Indija odbacila.

Prvi rat

Stvari su se nakon toga razvijale velikom brzinom, a prvi oružani sukob između stanovnika Kašmira i indijskih snaga, koji je izbio 1947, rezultirao je indijskom okupacijom približno dvije trećine teritorije Kašmira. Zatim su intervenirali i Ujedinjeni narodi, a Vijeće sigurnosti usvojilo je 18. augusta 1948. rezoluciju koja predviđa prekid vatre i provođenje referenduma kojim bi bila određena sudbina Kašmira.

UN je predložio da se dijelovi Kašmira koji graniče s Pakistanom i imaju većinski muslimansko stanovništvo stave pod pakistanski suverenitet, a dijelovi s većinski hinduskim stanovništvom koji graniče s Indijom pod indijski suverenitet. Međutim, ta rezolucija ostala je samo mrtvo slovo na papiru i nije se mogla provesti u djelo.

Drugi rat

Godine 1965. ponovo su izbile napetosti između dvije strane. Pakistan je pokušao pružiti podršku kašmirskim borcima, ali su stvari izmakle kontroli.

Oružane borbe vođene su između regularne indijske i pakistanske vojske u septembru 1965. duž njihove granice. U sukobima nijedna strana nije odnijela odlučujuću pobjedu, a međunarodno zalaganje okončano je potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre.

Sljedeće godine tadašnji Sovjetski Savez pokušao je intervenirati u sukobu koji je vođen između dvije države, stoga organizira samit za pomirenje u januaru 1966. u Taškentu, koji se pokazao bezuspješnim.

Treći rat

Borbe između dva susjeda ponovo su izbile početkom 1970-ih, nakon što je Pakistan optužio Indiju da podržava Istočni Pakistan (Bangladeš) u separatističkim pokušajima.

U novom sukobu 1971. vojna prevaga bila je na strani Indije, koja je uspjela ostvariti pobjede na terenu. To je dovelo do otcjepljenja Istočnog Pakistana od Pakistana i formiranja Narodne Republike Bangladeš.

Nuklearno oružje

Ta runda ratovanja promijenila je pakistansko vojno i strateško razmišljanje, uvodeći dvije zemlje u utrku u naoružanju, u kojoj je posjedovanje nuklearnog oružja postalo cilj kojem se težilo.

Nakon tog rata činilo se da se stvari idu u pravcu rješavanja problema zahvaljujući pregovorima, što se zaista i dogodilo 1972, kada je potpisan Sporazum u Shimli, kojim su nakon višemjesečnog primirja okončana neprijateljstva poznata kao Treći indijsko-pakistanski rat. Na osnovu tog sporazuma obje strane obavezale su se da će liniju prekida vatre dogovorenu 17. decembra 1971. poštivati kao liniju razgraničenja između dvije države.

Prema tom sporazumu, Indija je zadržala dio pakistanske teritorije koji je preuzela nakon rata 1971, a Pakistan je zadržao teritorije pod svojom kontrolom.

Kašmirski ustanak

Stvari su se nastavile dalje razvijati između eskalacije i smirivanja napetosti sve do aprila 1987, kad je izbio oružani ustanak u Kašmiru nakon što je Indija “falsificirala” izbore 1987. Taj ustanak ubrzo je prerastao u oružani sukob.

U 1990-ima počinje pobuna protiv indijske vladavine koju su poveli mladi kašmirski borci potaknuti idejom ostvarivanja nezavisnosti Kašmira i uz vojnu i političku podršku Pakistana.

Pobunjenici su izveli brojne operacije protiv indijske vojske, koja je svaki put odgovorila upotrebom prekomjerne sile protiv civila.

Dvije države mnogo su puta pokušale postići dogovor kojim bi se riješila kriza, međutim, svaki od tih sporazuma nosio je i neke destruktivne elemente. Obznanjeni su brojni dogovori postignuti između dvije države u cilju rješavanja otvorenih pitanja, među kojima i pitanje Kašmira, ali nijedan od njih nije dobio priliku za stvarnu realizaciju.

Kargilski rat

Međutim, događanja u julu 1999. ponovo su vratila stvari na sami početak. Kašmirski militanti uspijevaju se infiltrirati na indijski dio Kašmira i okupirati planinske vrhove Kargila. Indija je takav potez vidjela kao “zabadanje noža u leđa”, pa je mobilizirala svoje snage i uspjela ponovo vratiti to područje pod svoju kontrolu.

Nakon toga čelnici dviju zemalja održali su samit u indijskom gradu Agri, koji je propao zbog različitih stavova u vezi s postizanjem rješenja.

Napadi na indijski parlament 13. decembra 2001. doprinijeli su rastu novih tenzija. Indija, koja je vojno napredovala, zaprijetila je sveobuhvatnim sukobom s Pakistanom pod izgovorom eliminiranja “terorističkih” baza u pakistanskom dijelu Kašmirua.

Uprkos tome što su zvaničnici razmjenjivali posjete, nije se moglo doći do rješenja tog pitanja, koje ostaje prepreka na putu bilo kakvih mirovnih pregovora. U izjavama se naglašavalo da je “pitanje Kašmira” srž njihovog neslaganja.

Značaj Kašmira

Kašmir ima važan strateški značaj za Indiju i zato čvrsto drži tu teritoriju, koju smatra svojom sigurnosnom i strateškom dubinom pred Kinom i Pakistanom.

Na Kašmir gleda kao na svoj geografski produžetak i važnu prirodnu barijeru pred filozofijom pakistanske vladavine, za koju smatra da je zasnovana na vjerskoj osnovi, što prijeti unutrašnjoj situaciji u Indiji.

Indija strahuje da će, ako dozvoli Kašmiru da dobije nezavisnost na vjerskim ili etničkim osnovama, time otvoriti vrata i mnogim drugim indijskim regijama i da ih više neće biti u stanju zatvoriti.

S druge strane, Pakistan vidi Kašmir kao područje od vitalnog značaja za svoju sigurnost, zbog dva glavna puta i mreže željezničkih pruga u Sarhadu i na sjeveroistoku Punjaba koja se proteže duž Kašmira.

Na teritoriji Kašmira izviru tri rijeke koje su od posebnog značaja za poljoprivredu u Pakistanu, zbog čega je indijska okupacija tog područja direktna prijetnja sigurnosti vodoopskrbe Pakistana.

Izvor: Al Jazeera