Kapital bi mogao ‘pobjeći’ iz regije pogođene korona virusom

Planetarne posljedice virusa COVID-19 se itekako odražavaju na ekonomsku sliku svijeta. Neprestano se govori o posljedicama koje se sistemom spojenih posuda prelijevaju na svaki kutak svijeta, ne zaobilazeći ni našu regiju.

“MMF je u aprilu izašao sa procenom da će u najboljem slučaju, ukoliko se pandemija obuzda do kraja godine, svetska privreda 2020. godinu završiti sa recesijom od tri posto. To bi bila dublja recesija od one 2009. kada je na globalnom nivou ostvaren pad od 2 posto. Pored toga, oporavak od ove krize će biti teži, jer poremećaji postoje i na strani ponude (već imamo dvocifreni pad proizvodnje usled prekinutih lanaca snabdevanja) i na strani tražnje.

Kriza je specifična i po tome što agregatnu tražnju ne možemo pogurati infrastrukturnim radovima kao kod naprimer kriza usled elementarnih nepogoda”, kaže Sanja Filipović, naučna savjetnica Instituta društvenih nauka i redovna profesorica Univerziteta Singidunum u Beogradu.

Region Zapadnog Balkana je u mnogo čemu otvoreno tržište, izvozno orijentisano i osjetljivo na krizne situacije u svijetu, pogotovo u Evropskoj uniji. Privreda na lokalnom nivou je uzdrmana, a vlade su pokušale svojim mjerama amortizovati strašne poremećaje na tržištu.

“Direktni efekat krize biće dramatičan pad vrednosti priliva stranih direktnih investicija, kao i poskupljenje zaduživanja. Ukoliko se ne definišu mere koje bi podsticale investicije može doći i do bega kapitala. Trenutno postoji disproporcija u korist gotovo isključivog oslanjanja na mere fiskalne politike, te ima prostora i za mere monetarne politike. Činjenica je da su sve zemlje posegle za obimnim paketima ekonomske pomoći privredi.

Međutim, mere su horizontalno definisane tako da je pomoć nedovoljno fokusirana na sektore privrede koji su najviše pogođeni krizom. Glavni gubitnici krize će biti mala i srednja preduzeća, naročito iz uslužnog sektora, kako zbog poskupljenja kreditiranja, tako i zbog pada likvidnosti drugih preduzeća u kreditnom lancu”, poručuje Filipović.

Pad profita je neminovan

Hrvatska i Crna Gora će u sektoru turizma, hotelijerstva i usluga imati velike gubitke, jer ti sektori godinama imaju i do 20 posto učešća u BDP-u.

“U zemljama koje pokušavaju da konsoliduju svoje makroekonomske pokazatelje, a takve su zemlje našeg regiona, i sama najava odliva kapitala može da napravi problem. Ovo samo po sebi dovoljno govori o značaju kapitala za privredni razvoj zemalja, pa shodno tome i na potencijalnu snagu uticaja imaoca kapitala na aktuelnu vlast. 

Pravci odliva kapitala, i ne samo u kriznim slučajevima, su ka zemljama kojima je kapital najmanje potreban – razvijenim, odnosno bogatim zemljama. Kapital prije svega preferira sigurnost, a ona je u najvećem broju slučajeva karakteristika stimulativnog poslovnog ambijenta razvijenih zemalja. Znajući za ovu sklonost kapitala, domaće vlasti uvijek sa zebnjom prate tu pojavu i nastoje da je suzbiju koliko je to u njenoj moći. 

S druge strane, vlasnici kapitala vrše pritisak na vlast kako bi za sebe izdejstvovali povoljnije uslove. To je sigurno i sada slučaj. Odliv kapitala je i u stabilnim uslovima realnost, a kamo li u uslovima krize izazvane pandemijom Covid-19, s tom razlikom što to sada ima posebnu, dodatnu težinu u nizu otežavajućih okolnosti”, smatra ekonomski analitičar Vasilije Kostić, profesor na Fakultetu za menadžment Herceg Novi.

Pad profita je neminovan, ali se najšira javnost pita šta je sa akumuliranom dobiti iz ranijih godina i zašto vlasnici kapitala sada vraćanjem kapitala u svoja preduzeća ne bi sami povećali likvidnost? Koliko god to izgledalo kao nemušto pojednostavljenje problema, vrijedi se upitati zašto budžetskim novcima pomagati privatna, domaća i strana preduzeća? Pogotovo ako su već otpustila radnike?

“Strani vlasnici ne repatriraju profit bez jakih podsticaja. Oni su investirali u zemlju zbog, prije svega, fiskalnih podsticaja koji su nažalost konstanta. Potom jeftine radne snage, povoljne cijene aktive i relativno liberalnog tržišta, što su sve dobre osnove za značajan profit koji po pravilu iznose iz zemlje kroz formu interkompanijskog duga. Zato ne treba očekivati neki posebno značajan stepen društvene korporativne odgovornosti, iako se ne može isključiti. Naravno, očuvaće svoje poslovanje, ako za to budu imali ekonomskog interesa”, poručuje Kostić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

On smatra da će seljenja kapitala uvijek biti, ali ne tako drastičnog bijega iz ove regije. Čak i dosadašnji potezi vlasnika kapitala daju takve signale.

„Pritisak kapitalista na vlast je vidljiv i očekivan, što posredno može biti inidikacija da se o bijegu ne razmišlja. Logično posmatrano, kada je vrijeme za ‘bijeg’, tada nije vrijeme za pritiske, jer kad se seli – kapital se seli bez mnogo pompe koja mu ne odgovara. Naime, lokalne vlasti bi ‘zbog fanfara’ mogle donijeti privremene restrikcije na seljenje kapitala. 

Još jedan razlog me uvjerava u rečeno, priroda krize je takva da je ona praktično konzervirala stanje u svim ekonomijama tako da nema dovoljno motiva za seljenje kapitala. Zemlje tradicionalni primaoci kapitala su proporcionalno pogođene krizom i bez obzira na pakete pomoći, pitanje njihove operacionalizacije je upitno“, kaže Kostić.

Finansijska pomoć

Udruženja poslodavaca i privredne komore iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije zamoljene da iznesu stavove o ovoj temi nisu dostavili odgovore, što uz ranije spomenutu činjenicu da su otpustili ili sporazumno raskinuli ugovore o radu sa zaposlenicima, govori da ili nisu zadovoljni ponuđenim uslovima vlada ili sebi stvaraju još bolju poziciju za pregovore?

To se najbolje osjeti u Bosni i Hercegovini gdje je broj radnika koji su usljed pandemije ostali bez posla najveći u regiji, a poslodavci su još na početku krize zatražili pomoć vlasti. Paralelno s tim i ne čekajući donošenje kolokvijalno nazvanog “korona-zakona”, su otpustili znatan broj svojih zaposlenika. 

“Vlasnici biznisa organiziranih kao društva lica će biti puno proaktivniji od vlasnika dionica u pojedinim kompanijama da zaštite uloženi novac. U većini naših d.o.o.-a većinski vlasnici su dio top-menadžerskog tima, tako da je mogućnost njihovog operativnog djelovanja u kriznim vremenima znatno proaktivnije u odnosu na klasične dioničare. I veći interes da ulože sopstveni novac u spas svojih biznisa. U konačnici sudbina svih biznisa ovisi od kvaliteta top-menadžerskog tima i njihove sposobnosti da upravljaju krizom. I tu je ključ za iznalaženje rješenja, kvalitet top-menadžmenta”, poručuje Aziz Šunje, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

Da situacija oko finansijske pomoći nije isključivo jednosmjerna, govore i podaci o državnim aviokompanijama iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske koje, također godinama, iz državnih kasa dobijaju državne subvencije, a ove godine će one biti rekordne. Tako su u oba slučaja, bilo da se o radi o pomoći privatnim ili državnim kompanijama, najoštećeniji sami građani koji „pune“ budžete.

“Prethodna kriza je pokazala da su države spasavale velike kompanije sa obrazloženjem čuvanja radnih mesta. SAD je najbolja ilustracija takvih mera i njenih efekata. Drugim rečima, bogati su postali još bogatiji, a teret paketa takozvane državne pomoći su izneli poreski obveznici iz nižih dohodnih kategorija.

Na kraju, čini mi se da će i nakon ove krize efekat biti najevidentniji u pogledu daljeg rasta nejednakosti na globalnom nivou. U krajnjem, pandemija je odličan paravan i izgovor za pravdanje poteza koji bi u drugim okolnostima u najmanju ruku tražili transparentnost”, zaključuje Sanja Filipović.

Izvor: Al Jazeera