Kapetan Dragan i mirna luka za osumnjičene

Ukoliko izruči Dragana Vasiljkovića Hrvatskoj, Australija bi mogla prestati biti utočište osumnjičenim za ratne zločine.

Dragan Vasiljković, Kapetan Dragan, Hrvatska, Australija, Ratni zločin, Ekstradicija
Vasiljković (desno) za vrijeme rata u hrvatskoj sa haškim opuženikom Vojislavom Šešeljom (lijevo) [EPA - Arhiva]

Piše: Osman Softić

Australska Vlada je nedavno odobrila izručenje Hrvatskoj osumnjičenog za ratne zločine Dragana Vasiljkovića.

Srbijanac po rođenju, a naturalizirani Australijanac, tereti se za ubojstva civilnog hrvatskog stanovništva, te mučenje, silovanje, progone, pljačku i druge ratne zločine u vrijeme rata u Hrvatskoj (1992-1995), kada je kao zapovjednik komandovao srpskim paravojnim formacijama u okupiranim dijelovima Hrvatske, poznatim u to vrijeme kao “SAO Krajina”.

Australski ministar unutrašnjih poslova Jason Clare je prošle sedmice odobrio zahtjev za izručenjem Vasiljkovića Hrvatskoj, a Vasiljkovićevi advokati najavili su žalbu Federalnom sudu.

Slučaj Dragana Vasiljkovića, poznatog kao Kapetan Dragan, mogao bi biti od povijesnog značaja, budući da bi on mogao postati prvi državljanin Australije osumnjičen za ratne zločine koji bi zbog toga mogao biti izručen jednoj stranoj državi.

Vasiljkovića je australska Federalna policija prvi put uhapsila i pritvorila 2006. godine i to na na zahtjev Vlade Republike Hrvatske. On je, pak, pušten iz zatvora 2009. jer je Federalni sud Australije donio presudu u kojoj je navedeno da postoji opravdana bojazan da mu neće biti pravedno suđeno u Hrvatskoj.

Međutim, nakon što je Vrhovni sud Australije u drugostepenom postupku presudio u korist hrvatskog zahtjeva za njegovom ekstradicijom, Vasiljković se dao u bjekstvo. Pronađen je u jednoj jahti u priobalnim vodama na sjeveru države New South Wales i vraćen u pritvor.

Pod zaštitom princeze Karađorđević

Nakon što je 1969. došao u Australiju, Vasiljković je promijenio ime u Daniel Snedden i priključio se australskim Oružanim snagama kao rezervista.

Neposredno nakon raspada SFRJ, odlazi u hrvatsku Krajinu, gdje se kao instruktor policije pobunjenih Srba stavlja na raspolaganje vođama pobune. Vasiljković formira svoje paravojne jedinice poznate kao ‘knindže’, a koje će djelovati na području tzv. SAO Krajine sa sjedištem u Kninu, te za koje se sumnja da su počinile teške ratne zločine.

Međutim, u Srbiji, Kapetana Dragana preferiraju vidjeti kao filantropa koji, ne samo da nije odgovoran za ratne zločine u Hrvatskoj, već je kao osoba, koja je osnovala humanitarnu fondaciju za pomoć srpskim žrtvama rata, “činio dobru stvar za otadžbinu”.

Tako se među najveće zaštitnike Dragana Vasiljkovića ubraja i princeza Linda Karađorđević, snaha posljednjeg jugoslovenskog kralja, čiji je muž Tomislav bio jedan od Vasiljkovićevih saradnika za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji. Princeza tvrdi kako joj je njen pokojni muž pričao o integritetu Kapetana Dragana.

Nakon završetka rata, Vasiljković se ponovo vratio u Australiju, gdje je nastavio živjeti radeći kao instruktor golfa. Nedugo nakon povratka, tadašnja ministrica pravde Republike Hrvatske Vesna Škare-Ožbolt pokrenula je postupak u kojem je zatražena ekstradicija Vasiljkovića Hrvatskoj.

"Nemoguće je postići pomirenje sve dok su na slobodi i bez ikakve odgovornosti oni poput Vasiljkovića za koje se zna da su počinili ratne zločine”, izjavila je tada Škare-Ožbolt.

Nakon prvog hapšenja Vasiljkovića u Australiji, pokušaj njegovog izručenja Hrvatskoj traje punih šest godina.

Kontroverzna historija

Kada su u pitanju osumnjičeni ratni zločinci, Australija historijski ima kontroverznu ulogu u njihovom zbrinjavanju.

Naime, u međunarodnoj javnosti decenijama je izražavano mišljenje da je Australija, pored nekih zemalja Južne Amerike, prvenstveno Argentine, najsigurnije utočiste za osumnjičene ratne zločince iz Drugog svjetskog rata.

Australija je jedina liberalna parlamentarna demokracija koja se nakon Drugog svjetskog rata suočila sa vrlo ozbiljnim problemom postojanja velikog broja osumnjičenih nacističkih ratnih zločinaca koji su u njoj našli svoje utočište. Razlog za izbor Australije je činjenica da ona decenijama nije imala zakon o izručenju osumnjičenih za ratne zločine.


Charles Zentai [AFP/Getty]

Što je još gore, prema dokumentovanim dokazima sadržanim u studiji Marka Aaronsa pod naslovom "Dobrodošli, ratni zločinci: Australija, utočište ratnim zločincima od 1945.", trebalo je proći više od 40 godina da bi Vlada Australije službeno priznala postojanje nacističkih ratnih zločinaca u ovoj zemlji.

Bivši laburistički premijer Australije Bob Hawke je tek 1986. naredio osnivanje specijalnog istraživačkog tima koji je bio zadužen za  pronalaženje nacističkih ratnih zločinaca u skladu sa upotpunjenim Zakonom o ratnim zločinima.

Istražni tim formiran je uslijed velikog pritiska javnog mnijenja, nakon što su utjecajni australski mediji objavili dijelove Aaronsove knjige koji govore o dokumentovanim činjenicama.

Pod zaštitom vlasti

Međutim, zbog nemogućnosti dokaznog postupka, starosne dobi potencijalnih svjedoka, te nedostatka administrativne potpore, od ukupno 800 stanovnika Australije osumnjičenih za ratne zločine, tek njih trojica  dovedena su pred sud. Ipak, nijedan od te trojice nije pravosnažno osuđen, niti izručen u drugu zemlju.

U pomenutoj knjizi, Aarons tvrdi da su mnoge australske vlade, od 1947. naovamo, svjesno dozvoljavale stotinama osumnjičenih za mučenje, silovanje, zlostavljanje i masovna ubojstva civilnog stanovništva tokom ratova, da se nastane u Australiji. 

Aarons je otišao i korak daljem tvrdeći da su oni bili zaštićeni od strane Vlade.

Među izbjeglicama iz Srednje i Istočne Evrope u Australiju je prebjegao i veliki broj osumnjičenih nacističkih kolaboracionista, među kojima su bili i Konrads Kalejs, zapovjednik ‘Arajs komandosa’ iz latvijske policije koja je odgovorna za deportaciju i masovno ubojstvo 70.000 latvijskih Jevreja; zatim ustaški oficiri među kojima i Srećko Rover, osumjničen za ratne zločine nad Jevrejima, Srbima i partizanima u bivšoj Jugoslaviji.

Rovera je, navodi Aarons, još prije dolaska u Australiju 1950. godine regrutirala CIA. On je, kako tvrdi, odmah po dolasku u Australiju, započeo svoju višedecenijsku karijeru tajnog agenta australske obavještajne službe ASIO, a glavni zadatak mu je bio praćenje i organizacija operacija protiv ljevičarskih migrantskih zajednica iz bivše Jugoslavije.

Kao moguće razloge useljavanja tako velikog broja osumnjičenih nacističkih kolaboracionista u Australiju, Aarons vidi u nekompetentnosti australskih imigracionih službenika koji su djelovali u Evropi, zatim u općoj postratnoj konfuziji ustanovljavanja ko je ratovao za čiju stranu, kao i korumpiranosti birokratskog aparata.

Međutim, Aarons pravi razlog ponajviše nalazi u svjesnoj strateškoj opredijeljenosti Zapadnih sila koju je diktirala hladno-ratovska klima u vrijeme tada već primjetne blokovske podjele svijeta.

Treba također pomenuti da je nekadašnji popularni premijer Australije Robert Menzies, koji je na toj funkciji proveo punih 19 godina, tokom tridesetih godina prošlog stoljeća bio impresioniran disciplinom i redom nacističke Njemačke.

Činjenica da su osumnjičeni nacistički kolaboracionisti bili antisemiti i masovne ubojice, nije ih spriječila da budu dobrodošli u Australiju, obzirom da su istovremeno bili dokazani antikomunisti. 

Većina njih došli su pod lažnim imenima ili su, pak, lagali o svojoj prošlosti. Mnogi od njih postali su tajni operativci za hladnoratovsku borbu protiv ljevice, jer su smatrani najboljim poznavaocima “komunističke pošasti” koja je tada prijetila stabilnosti “slobodnog kapitalističkog svijeta”.

Osumnjičenici kao ugledni građani

Učestale zahtjeve jevrejskih organizacija da se pitanje osumnjičenih ratnih zločinaca u Australiji ozbiljno razmotri, jedan od premijera Australije, Harold Holt, odbacio je kao parcijalne manjinske interese kojima se ne može udovoljavati.

Tako su, navodi Aarons, i liberalne i laburističke vlade sve vrijeme vršile sistematsko negiranje postojanja ratnih zločinaca u Australiji, kako bi time prikrili saučesništvo u njihovom dovođenju u Australiju, sa ciljem strateške borbe protiv rastućeg uticaja socijalističke ljevice na Zapadu.

Liberalna partija nije se libila da otvoreno primi u svoje okrilje osobe koje je smatrala visprenim i sposobnim antikomunistima.

Shodno tome je jedan osumnjičeni mađarski fašista postao predsjednik Mađarskog ogranka Novog australskog liberalnog narodnog pokreta.

Neki od istaknutih osumnjičenih nacista u Australiji su 1957. godine osnovali antiboljševički narodni blok (ABN), koji je predstavljao krovnu organizaciju ultradesničarskih grupa u toj zemlji. 

Na skupovima ABN-a često su se, kao gosti i govornici, pojavljivali političari kao što su Henry Bolte, nekadašnji premijer države Victorije, te savezni premijeri John Gorton, Billy McMahon i Malcolm Fraser, hvaleći pripadnike ABN-a kao časne aktiviste protiv komunizma, te kao borce za slobodu.

Tako je prvi predsjednik ABN-a bio jedan mađarski major iz Drugog svjetskog rata, kojeg se teretio za likvidaciju 18.000 Jevreja. Iako je ASIO bio upoznat sa njegovom prošlošću, to ga nije spriječilo ovog nacističkog kolaboracionistu istaknuti član Savjetodavnog vijeća Liberalne partije za migrantska pitanja.

Imigranti sa nacističkom kolaboracionističkom prošlošću, tokom sedamdesetih godina, postaju sve uticajniji u najmoćnijem ogranku Liberalne partije u državi New South Wales. Poznatu ultradesnu, pronacističku frakciju Liberalne partije, poznatu pod nazivom "Uglies” (Ružni), predvodio je Ljenko Urbančič, nekadašnji ministar za informiranje i propagandu u vladi Lava Rupnika u Sloveniji.

Urbančič je umro prije nekoliko godina i sve vrijeme je bio uticajna figura desne frakcije u Liberalnoj partiji kojoj pripada i današnji lider savezne opozicije u Australiji Tony Abbott.

Politika Hladnog rata

Nekadašnji državni odvjetnik Garfield Barwick 1961. je objavio da je Vlada zatvorila poglavlje vezano za ratne zločince u Australiji, de facto time davši amnestiju osumnjičenim nacističkim ratnim zločincima i kolaboracionistima sila Osovine. 

Barwick je to predstavio kao trijumf demokracije nad komunizmom, u skladu sa prevladavajućom logikom koju je iziskivala globalna hladnoratovska atmosfera u kojoj je Australija igrala važnu ulogu.

Pravno uporište za ovakvu politiku Australija je pronalazila u pravu izbjeglih na azil, koristeći to kao argument na osnovu kojeg je odbijala učestale zahtjeve tadašnjih zemalja sovjetskog bloka i Jugoslavije za izručenjem osumnjičenih za ratne zločine.

S druge strane, laburistička (socijaldemokratska) opozicija je u to vrijeme imala vrlo mali manevarski prostor kojim bi se mogla suprotstaviti liberalnim vladama, jer nije željela biti portretirana, ili eksplicitno optužena za pružanje simpatija komunističkim režimima koji su u to vrijeme tražili izručenje osumnjičenih ratnih zločinaca.


Konrads Kalejs [EPA]

Padom Berlinskog zida, koji je obilježio kraj jedne povjesne epohe, te označio prestanak Hladnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i SSSR-a, započela je nova era u međunarodnim odnosima.

Mirni raspad SSSR-a, demokratizacija zemalja bivšeg sovjetskog bloka i njihova integracija u zapadni sistem (Evropska unija i NATO), daje sasvim novu dimenziju odnosima prema osumnjičenim ratnim zločincima u Australiji.

Vlada bivšeg liberalnog premijera Johna Howarda (1996-2007) donijela je zakon koji predviđa mogućnost izručenja osumnjičenih za ratne zločine.

Međutim, prema ovom zakonu, to se odnosi samo na one koji su u Australiju ušli tek nakon 1997. godine, dakle 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Najprominentnija odluka o izručenju ratnog zločinca na zahtjev Latvije bio je slučaj Konrada Kalejsa, koji je decenijama uspijevao izbjeći pravdi, kretavši se između Australije, Kanade i Velike Britanije, odakle je ponovo vraćen u Australiju.

Centar Simon Wiesenthal je tada oštro kritizirao odluku britanskog sekretara, kojom je odobreno izručenje Kalejsa Australiji, koja, kako je naveo Centar, ima posve relaksirajući odnos spram osumnjičenih za ratne zločine.

Konačno, Australija je odobrila izručenje Kalejsa Latviji ali do toga, usljed njegove bolesti, a potom i smrti, nije došlo (Kalejs je umro 2001. u Australiji).

U svom posljednjem intervjuu, koji je dao jednom australskom listu, priznao je da je bio visoki oficir kolaboracionističkih vlasti u ratnoj Latviji.

U augustu, australski Vrhovni sud odlučio je da Charles Zentai ne može biti izručen Mađarskoj kako bi mu se sudilo za optužbe o ubistvu jevrejskih tinejdžera tokom Drugog svjetskog rata.

Zentai (91) je osumnjičen da je mučio i ubijao jevrejske tinejdžere u Budimpešti 1944. godine.

Vrhovni sud podržao je raniju presudu da on ne može biti izručen, zato što u Mađarskoj 1944. godine nije postojalo krivično djelo ratni zločin.

Zentai, koji se protiv izručenja borio od 2000. u oktobru je najavio tužbu protiv australske Vlade.

Prilika za preokret

Fergus Hanson, naučni istraživač sa Lowy instituta u Australiji i Brookings instituta u Americi i Mark Ierace, bivši tužitelj Haškog suda i ekspert za međunarodno kazneno pravo, veoma su kritični spram načina na koji Australija pristupa pitanju tretmana osumnjičenih za ratne zločine.

Oni navode da su se optužbe protiv Vasiljkovića pojavile još prije 19 godina, kada su o njegovim zločinima počeli pisati australski listovi, kao i londonski Times.

Po njima, Australija je još od 1958. bila dužna istražiti teške povrede Ženevske konvencije i procesuirati ratne zločince pred vlastitim sudovima. Pomenuti stručnjaci pitaju se kako to da je australska policija ignorirala ozbiljne medijske navode o Vasiljkoviću.

Australija, tvrdi Hanson, predstavlja savršeno utočište za ratne zločince i nema dovoljno istražitelja bi se njima bavili. Drugim riječima, kada su u pitanju genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, Vasiljkovićev slučaj samo je ukazao na nedostatke u australskoj politici glede tih pitanja.

Budući da Vasiljković sada, nakon odluke o izručenju Hrvatskoj, ima pravo da podnese žalbu Federalnom, a nakon toga i Vrhovnom sudu Australije, konačan ishod mogao bi se otegnuti više godina.

No, dođe li do njegovog izručenja Hrvatskoj, bit će to prvi slučaj te vrste u povijesti Australije koja je, prema ocjeni pomenutih eksperata, decenijama pružala utočište osumnjičenim za ratne zločine.

Izvor: Al Jazeera
 

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.