Kandidati za Predsjedništvo BiH (V): Glavni aduti vodećih kandidata u RS-u

Po posljednjim istraživanjima, razlika u podršci građana Ivaniću i Cvijanovićevoj je minimalna (EPA)

Piše: Željko Raljić

Za srpskog člana Predsjedništva BiH na predstojećim opštim izborima kandidovali su se Željka Cvijanović (SNSD), Mladen Ivanić (PDP) i Goran Zmijanjac (SPP). Ako bi se gledalo po tome ko je političar od formata, Ivanić bi svakako bio favorit u odnosu na svoje protivkandidate. On je u politiku ušao na velika vrata, postavši član Predsjedništva SR BiH još 1988. godine. Od tada je, s kraćim prekidima, stalno bio u vrhu. Nakon osnivanja Partije demokratskog progresa 1999. postao je premijer RS, a potom ministar inostranih poslova BiH. Međutim, njegova partija nakon koketiranja sa Dodikovim SNSD-om, koji se na vlast vratio 2006. godine, naglo gubi rejting.

Otud je i bio uporan da baš njemu pripadne kandidatura za člana Predsjedništva BiH ispred opozicionog Saveza za promjene. Gotovo dva mjeseca trajali su pregovori sa SDS-om i manjim strankama koalicije, sve dok nije prevagnula volja volja najjače opozicione partije. Danas, gotovo sva istraživanja pokazuju da je rejting njegovog PDP-a, koji je u posljednjem sazivu Narodne skupštine RS imao šest poslanika, bilježi blagi rast.

Za razliku od njega, Željka Cvijanović nije imala problema u vezi sa podrškom koalicije SNSD-DNS-SP. Iako je u početku lider DNS-a Marko Pavić postavljao uslove u vezi sa podrškom, dogovor je brzo postignut i vladajuća koalicija je stala iza zajedničkog kandidata. Po tom dogovoru, ukoliko Cvijanovićeva bude izabrana u Predsjedništvo, nju bi na čelu Vlade RS mogao da zamijeni neko iz DNS-a, ukoliko ostvare značajniji izborni rezultat na nivou RS.

Neskrivena podrška

Željka Cvijanović u javnosti slovi kao lični izbor Milorada Dodika, kojem je godinama unazad bila najbliži saradnik i prevodilac u pregovorima sa predstavnicima međunarodne zajednice, ali i sa njegovim poslovnim partnerima. Dodik je Cvijanovićevu u visoku politiku uveo kao ministra za za ekonomske odnose i regionalnu saradnju krajem 2010. godine, a potom je inaugurisao za premijera i to na svoj rođendan, 12. marta 2013. Na poziciji premijera zamijenila je Aleksandra Džombića, koji je počeo da pokazuje znakove neposlušnosti.

Cvijanovićeva ima neskrivenu Dodikovu podršku, iako se sa njenim izborom nisu slagali svi u vrhu SNSD-a, smatrajući da ona nije dorasla funkciji člana Predsjedništva. Koliko je Dodiku stalo da i ona bude izabrana, potvrđuje činjenica da je favorizuje u odnosu na ostale kandidate i da mu je ona stalno s desne strane, pa i na plakatima na kojima su njih dvoje predstavljeni kao „Dodik i Željka“. Zajedno s njim je bila i u Moskvi, prilikom na mišiće isposlovanog kratkog „radnog“ susreta s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

Budući da je treći kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH, Goran Zmijanjac, politički anonimus i da dolazi iz male, nedavno osnovane Stranke pravedne politike, može se sa sigurnošću reći da su Ivanić i Cvijanovićeva jedini pravi rivali za ovu funkciju.

Trenutno se između Ivanića i Cvijanovićeve vodi odsudna bitka za bošnjačke glasove u Republici Srpskoj. Lider SNSD-a i politički patron Cvijanovićeve prvo je optužio SDS za probošnjačku politiku, a potom i Ivanića da je „bošnjački kandidat za člana Predsjedništva“, tvrdeći da on neće zastupati interese Republike Srpske u Sarajevu.

Nedavno je potpredsjednik PDP-a Branislav Borenović u javnost izašao sa dokazima da SNSD trguje glasovima sa SDA na području Prijedora. On je pokazao listić sa instrukcijama za glasanje namijenjen članstvu SDA, na kojem je znak „X“ stavljen u kvadratić ispred imena Željke Cvijanović. Borenović je ustvrdio i da je sličan dogovor Dodik napravio sa SDP-om BiH, koji će takođe podržati Cvijanovićevu.

Po posljednjim istraživanjima, razlika u podršci građana Ivaniću i Cvijanovićevoj je minimalna. Mijenja se samo u zavisnosti od naručioca istraživanja, a kreće se od 3 do 5 procenata. Otuda na značaju i dobijaju glasovi Bošnjaka, koji u RS, po važećem Izbornom zakonu BiH, nemaju pravo na svog kandidata. Konačno, glasovi SDA i SDP-a bi mogli i presuditi u ovom slučaju.

Glavni aduti dvoje kandidata se umnogome razlikuju. Ivanić, kao ekonomista, potcrtava teško ekonomsku i privrednu situaciju u RS, zbog koje na odgovornost poziva upravo vladu na čijem je čelu Željka Cvijanović. S druge strane, ona u prvi plan ističe zasluge vlade koju vodi za fiskalnu stabilnost RS, „uprkos ekonomskoj krizi“.

Sličan odnos snaga

Valja podsjetiti da je sličan odnos snaga bio i 2010. kada je Ivanić ispred opozicije bio protivkandidat Nebojši Radmanoviću u trci za člana Predsjedništva. Radmanović ga je pobijedio s malom razlikom u broju glasova. Radmanović je osvojio 49,75 odsto glasova, a Ivanić 47,12 odsto. Uz 10 odsto nevažećih glasačkih listića sve je ukazivalo na izbornu krađu, ali je CIK BiH uvažio Radmanovićevu pobjedu.

Ove godine izbori će biti pod daleko oštrijom lupom javnosti, ali i brojnih nevladinih organizacija, jer se 12. oktobar smatra danom „biti ili ne biti“ za aktuelnu vlast u RS, koju opozicija godinama unazad optužuje za sistemsku korupciju, organizovani kriminal i nepotizam. Slično misli i veliki broj građana, što potvrđuju i rezultati ispitivanja javnog mnjenja koje je ekstremno nezadovoljno kvalitetom života.

Otud se sa sigurnošću može reći da će na predstojećim izborima pobijediti nezadovoljni građani, koji će se i opredjeljivati prema stanju u vlastititim novčanicima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera