Kandidat McMullin: Glas republikanaca protiv Trumpa

Piše: Mladen Obrenović

Iako se predizborna kampanja u SAD-u već zahuktala, a dvoje kandidata za predsjednika već daleko odmakli u predstavljanju svojih programa, javnosti je malo poznato da na izborima mogu sudjelovati i drugi kandidati. Neki od njih, poput Evana McMullina, odlučili su na krilima nezadovoljstva konzervativnih republikanaca izborom Donalda Trumpa za predsjedničkog kandidata njihove stranke ući u izbornu utrku.

McMullin je bivši zaposlenik CIA-e i Goldman Sachsa, te savjetnik i politički direktor u Predstavničkom domu. Poznat je i kao vatreni kritičar Donalda Trumpa na društvenim mrežama, te se procjenjuje kako bi bio opcija za izbor onih konzervativaca koji nisu zadovoljni Trumpom, a koji se protive mogućem izboru Hillary Clinton za predsjednicu. I to je uglavnom sve što su američki mediji doznali o McMullinu.

Sve ostalo o tom, slabo poznatom kandidatu, zapravo su nagađanja. No, ostaju i činjenice – za ozbiljnu kampanju mu nedostaju sredstva, neke je predizborne rokove promašio, pa su mu izgledi na izborima, ako na njih uopće i izađe, gotovo nikakvi.

Pravila onemogućavaju slabije kandidate

Profesor političkih znanosti sa Sveučilišta Florida Richard Scher, koji je objavio veliki broj knjiga o američkim izborima, ukazuje kako takve kandidature zapravo nisu ozbiljne, niti McMullin ima bilo kakve šanse. Zapravo, njegovo ime se neće ni naći na izbornom listiću u većini država jer su odluke o tome tko će biti na njima već odavno donesene.

„Pravila kojima se upravlja izborima za predsjednika su nepregledna i, rekao bih, bizantijska. Postoje i dodatni problemi dolaska na izborni listić neke stranke, uz podsjećanje – ne postoji državni listić, već 50 listića saveznih država. Pravila dolaska na ove listiće su namjerno napisana kako bi se izvan njih držali kandidati trećih i četvrtih stranaka“, objašnjava Scher.

Uz napomenu kako se to odnosi i na eventualne protukandidate iz redova velikih stranaka, konkretno Demokratske i Republikanske, napominje kako te dvije stranke zapravo „namjerno diskriminiraju njihove mogućnosti dolaska na listić“.

„Naravno da to nikako nije demokratski, no tako to žele veće stranke. Nisu zainteresirane da imaju više igrača u toj igri, pogotovo onih koji mogu i hoće oduzeti glasove njihovim kandidatima“, ukazuje Scher.

I Scherov kolega s iste katedre Sveučilišta Florida, Michael D. Martinez smatra kako su najozbiljnije prepreke za McMullinovu kandidaturu činjenica da su mu “neki rokovi prošli”, ali i da je slabo poznat te da nema dovoljno novca za ozbiljniju kampanju. Za usporedbu uzima Michaela Bloomberga, dugogodišnjega gradonačelnika New Yorka i jednog od najbogatijih ljudi u SAD-u, ali i u svijetu.

„Bloomberg, koji je sigurno poznatiji i ima više novca od McMullina, razmišljao je o kandidaturi za predsjednika ako budu nominirani Bernie Sanders i Donald Trump. Isto tako, znao je da mora početi s predizbornim aktivnostima u rano proljeće da bi imao bilo kakve šanse. Kad je shvatio da je izvjesna pobjeda Hillary Clinton u utrci za demokratsku kandidatkinju, procijenio je da sve to nije za njega. Kao što znate, podržao je Clinton na Demokratskoj konvenciji“, podsjeća Martinez.

Potencijalna investicija za budućnost

Uz podsjećanje na činjenicu da McMullin i nije toliko nepoznat američkoj javnosti, te da je obnašao i određene dužnosti u Kongresu, analitičar Boško Jakšić navodi i kako ta, ali i slične kandidature „mahom nisu besmislene jer su investicija za budućnost“. Napominje i kako je to prilika, obzirom da su predizborna kampanja i sami izbori za američkog predsjednika ne samo glavna vijest u SAD-u nego i u svijetu, to i prilika da se javnost dodatno upozna s određenim političkim akterom.

No, i on smatra da svi kandidati, osim Clinton i Trump nema nikakve šanse na izborima.

„Sistem je jednostavno tako napravljen da favorizuje dve tradicionalne stranke. Stvari se, ipak, lagano menjaju što u ovoj kampanji potvrđuju Bernie Sanders i stranka Zelenih. Sve je to malo, mada na neki način indikativno“, ukazuje Jakšić.

U tom smislu pravi paralelu s Velikom Britanijom, za koju napominje da se tamo „uzdižu stranke ‘trećeg puta’, što je potvrda nezadovoljstva birača klasičnim establishmentom“.

Upravo na tom tragu ide i McMullinova kandidatura, što je na svojim stranicama objasnio ovako:

„U godini kada su Amerikanci izgubili vjeru u kandidate obje velike stranke, vrijeme je da istupi generacija novog vodstva. Nikada nije prekasno da se uradi pravu stvar i Amerika zaslužuje daleko više od onoga što nude i Donald Trump, i Hillary Clinton. Ponizno nudim sebe kao lidera koji može ponuditi milijunima nezadovoljnih Amerikanaca bolji izbor za predsjednika“.

Objavio je i svoje „Pismo Americi“ u kojem je objasnio razloge kandidature.

McMullin i članovi njegovog tima bili su nedostupni za komentar. 

Izvor: Al Jazeera