Kamerun: Tim koji se svađa s političarima

 

Piše: Mladen Obrenović

Pred reprezentacijom Hrvatske, u utakmici nakon koje se izabranicima Nike Kovača može dogoditi da počnu pakirati kofere za povratak kući, fizički je snažna, disciplinirana i iskusna ekipa Kameruna. Najbolji i najpoznatiji kamerunski igrač Samuel Eto'o neće igrati, no i bez njega fizički snažna, disciplinirana i iskusna ekipa, jedna od najboljih afričkih reprezentacija i četverostruki prvak Afrike, dovoljno je opasan protivnik za Hrvatsku.

Doduše, prva utakmica na prvenstvu i minimalni poraz od Meksika nastavak je njihove neefikasne igre u kvalifikacijama, ali i niza slabih utakmica na svjetskim prvenstvima, budući da u Južnoj Africi nisu osvojili niti bod.

Osim toga, uoči puta u Brazil kamerunska javnost više se bavila odbijanjem igrača da uđu u avion, koji im je osigurao predsjednik države Paul Biya, prije nego što im se obećaju izdašnije novčane nagrade za sudjelovanje na smotri najboljih. Nogometni savez je kraju bio primoran posuditi novac.

Nogometaši Kameruna nisu poznati samo po dobrim igrama i svađama s nogometnim dužnosnicima i političarima, nego i po zanimljivom izgledu frizura i dresova u kojima nastupaju.

Na afričkom Kupu nacija prije 12 godina nastupili su u majicama bez rukava, a kad su to pokušali uraditi i na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji – FIFA ih je odbila.

Dvije godine kasnije koristili su dres iz jednog dijela, a FIFA je ponovno bila neumoljiva, te ih kaznila oduzimanjem šest bodova u kvalifikacijama. Tvrtka Puma, proizvođač jednodijelnog dresa i sponzor kamerunskog tima, tužila je FIFA-u, ali je izgubila spor. Doduše, FIFA je poništila odluku o oduzimanju bodova.

I na prvoj utakmici Mundijala u Brazilu Kamerunci su se pojavili s 11 zanimljivih rješenja za frizure, vjerojatno u čast svog dugogodišnjeg kapetana Rigoberta „Big Chiefa“ Songa, poznatog po plavim dreadlocksima, koji su proglašeni jednom od najgorih nogometnih frizura.

Sedam puta na svjetskim prvenstvima

Reprezentaciji Kameruna je nastup u Brazilu sedmi u povijesti otkako je ta država 1960. godine izborila samostalnost. Tek su 1982. godine prvi put uspjeli izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo, kojem je domaćin bila Španjolska i u grupnoj fazi zabilježili tri neriješena ishoda, što je bilo nedovoljno za prolaz. Isti skor u skupini imala je i Italija, koja je kasnije postala svjetski prvak, ali je dala više golova.

Povijesni rezultat stigao je osam godina kasnije u Italiji. Predvođeni jednim od najboljih kamerunskih igrača svih vremena Rogerom Millom, poznatim i po svojem plesu nakon postignutog gola, Kamerun je na otvaranju pobijedio branitelja titule Argentinu, potom i s dva gola Mille Rumunjsku, a onda ih je potukao Sovjetski savez. Već je bilo jasno da ulaze u drugi krug, no ostali su do danas jedina reprezentacija koja je iz grupne faze natjecanja u knock-out dio natjecanja ušla s negativnom gol-razlikom.

Za najveći uspjeh kamerunskog i afričkog nogometa i ulazak u četvrtfinale pobijedili su Kolumbiju, a strijelac oba gola u produžecima bio je Milla. Na korak su prolaska u polufinale bili i protiv Engleske, ali je sedam minuta prije isteka regularnog dijela Gary Lineker izjednačio, te u produžetku dao još jedan gol. Oba pogotka Lineker je dao s 11 metara.

Nakon te povijesne tri pobjede Kamerun je na svjetskim prvenstvima u SAD-u, Francuskoj, Južnoj Koreji i Japanu te Južnoj Africi postigao samo jednu pobjedu i niti jednom se reprezentativci te afričke zemlje nisu izborili za ulazak u drugi krug natjecanja. Ostalo je tek zabilježeno da je Milla u 42. godini, na Mundijalu u SAD-u, postao najstariji strijelac u povijesti svjetskih prvenstava.

Ćudljivi Eto'o

Reprezentacija koju je predvodio Milla bila je na svjetskim smotrama uspješnija od one iz Eto'ove ere, no sada već bivši napadač Chelsea, Intera i Barcelone definitivno je kamerunski sportski brand.

Vođa ekipe u svakom smislu riječi, ali i borac protiv nogometne administracije u svojoj zemlji, Eto'o je odlazio i vraćao se među „Lavove“ nekoliko puta. Četiri je puta bio najbolji afrički igrač, za svoju reprezentaciju u 118 nastupa dao je 56 golova, dok je tokom karijere za klubove u kojima je igrao na teren izašao 608 puta i postigao 303 gola.

Iako je Eto'o ćudljivog karaktera, Kamerun nije ista ekipa s njim i bez njega, pa je vijest da neće igrati protiv Hrvatske dodatni udarac afričkim nogometašima.

„Liječnici su potvrdili! Najvjerojatnije neću moći igrati protiv Hrvatske, jer osjećam bol u koljenu“, objavio je Eto'o putem Twittera, nakon što su mu liječnici rekli da je bolje izbjegavati svaki napor, pa i lagane treninge.

Dosta dobrih igrača

Bez njega, u kamerunskim redovima izdvajaju se Stephane M'Bia, koji je sa Sevillom osvojio Europsku ligu, Barcelonin Alex Song, golman Idriss Carlos Kameni, Jean Makoun, Pierre Webo te iskusni Beonit Assou-Ekotto.

Upravo je Assou-Ekotto, 30-godišnji lijevi branič Queens Park Rangersa, jedan od najzanimljivih likova u kamerunskoj ekipi, kojeg javnost na Otoku cijeni zbog njegovih stavova, ali i stila života. Poznavatelji prilika u engleskom nogometu pričaju kako je socijalno osviješten, iskren i otvoren u iznošenju mišljenja.

Rođen i odrastao u Francuskoj, odbio je poziv tamošnjeg saveza i odlučio igrati za zemlju svog podrijetla. Poznat je po tome što ima mjesečnu kartu londonskog metroa i skoro uvijek na domaće utakmice QPR-a ide zajedno sa navijačima – podzemnom željeznicom.

Utjecaj rođaka na Alexa Songa

Drugi zanimljiv igrač je Alex Song, punim Alexander Dimitri Song, koji je kao trogodišnjak izgubio oca. Od tada o njemu brine stariji rođak Rigobert Song, poznati kamerunski internacionalac, rekorder po broju reprezentativnih nastupa i kapetan reprezentacije na svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine.

„Razgovaram s njim stalno i često ga pitam za savjet. Idealna je osoba zbog njegovog iskustva, posebno u Engleskoj, pa ga mogu pitati bilo što, ovisno o situaciji“, govori Alex Song o svom rođaku, prepoznatljivom i po karakterističnoj frizuri i u plavo obojanoj kosi.

Iako je sa 16 godina Alex Song doselio u Francusku i tamo počeo karijeru, te igrao za mladu reprezentaciju te zemlje, prije devet godina postao je reprezentativac Kameruna. Igrao je za Bastiju i Arsenal, a od prije dvije godine član je Barcelone. Vrlo je aktivan u borbi protiv širenja HIV-a. Alex ima 17 sestara i 10 braće.

Kamerun nakon proloma oblaka protiv Meksika na utakmici čekaju iznenađenja amazonske prašume u Manausu, grada za koji kažu da ima samo dva godišnja doba – ljeto i pakao. S „Vatrenima“ na protivničkoj strani terena vjerojatno će im biti samo još paklenije.

Izvor: Al Jazeera