Kakve garancije agencije nude putnicima koji prihvate vaučere

Vaučeri nisu zabranjeni i Evropska komisija nije imala ništa protiv da ih putničke agencije nude na dobrovoljnoj bazi (EPA)

Uredba o ponudi zamenskog putovanja za turističko putovanje koje je otkazano ili nije realizovano zbog epidemije korona virusa nije usaglašena sa Ustavom i zakonima Srbije, smatraju pojedini advokati i pravnici. 

Advokatica Tamara Kiricić za Al Jazeeru kaže da je advokatska kancelarija Lazić, u kojoj radi, Ustavnom sudu Srbije predala inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti ove uredbe i dodaje da su neke njene odredbe u suprotnosti sa Zakonom o turizmu.

Tako, recimo, ovaj zakon u članu 68. precizno definiše da je organizator putovanja u slučaju kada putnik otkaže putovanje dužan da vrati uplaćena sredstva u roku od 15 dana, s tim što iznos koji je agencija dužna da vrati zavisi od dana otkaza putovanja (koliko dana pre datuma putovanja je putnik otkazao ugovor) i propisan je opštim uslovima putovanja.

Međutim, prema uredbi, koju je Vlada Srbije usvojila 30. aprila i koja nije obuhvaćena zakonom kojim je Narodna skupština Srbije potvrdila važenje uredbi donetih za vreme vanrednog stanja, građanima koji su uplatili novac za putovanje turističkim agencijama pre proglašenja epidemije i u međuvremenu odlučili da ne idu na put, može se desiti da umesto povraćaja novca u roku od dve nedelje, dobiju ili vaučer za zamensko putovanje u protivvrednosti uplaćene sume koji bi važio do kraja 2021. godine ili da na svoj novac čekaju do polovine januara 2022. godine. 

To je još jedan razlog zbog čega u advokatskoj kancelariji “Lazić” uredbu smatraju nezakonitom, jer prema Zakonu o turizmu putnik ima pravo da otkaže putovanje bez navođenja bilo kakvog razloga. “Može jednostavno da odustane. A ovom uredbom su obuvaćena i putovanja koja su otkazana usled virusa korona, kao i sva ona koja su otkazana iz bilo kog drugog razloga”, objašnjava Kiricić.

Naime, u uredbi se navodi da organizator putovanja može putniku da ponudi zamensko putovanje umesto onog koje je uplaćeno do 15. marta ove godine, a “koje je otkazano ili nerealizovano u periodu vanrednog stanja ili kasnije usled okolnosti koje su prouzrokovane bolešću COVID-19”.

Je li svaki otkaz ugovora zbog epidemije? 

Međutim, “ukoliko ugovor o zamenskom putovanju ne bude zaključen, jasno je da je na snazi stari ugovor na koji se odnosi Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obligacionim odnosima”, objašnjava Kiricić.  

Profesorka Pravnog fakulteta beogradskog Univerziteta Union u penziji Vesna Rakić Vodinelić kaže da bi pomenuta uredba mogla da bude i u suprotnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima. 

“Ovde imamo epidemiju kao neku višu silu, zbog koje neko putovanje nije realizovano, jer verovatno bi klijent da nije bilo toga, putovao. Ali da je sam odbio da putuje iz bilo kog razloga, onda bi se primenile odredbe iz opštih uslova putovanja. Zato ne bi trebalo praviti paralele između situacije u kojoj je putovanje otkazano zbog epidemije i one kada putnik svesno otkaže svoje putovanje”, objašnjava Rakić Vodinelić.

Pitanje je da li će turističke agencije uvažiti tvrdnje putnika da ne otkazuju putovanje zbog epidemije, nego iz drugih razloga

Pitanje je, međutim, da li će turističke agencije uvažiti tvrdnje putnika da ne otkazuju putovanje zbog epidemije, nego iz drugih razloga, kao i da li će i turistička inspekcija, ako joj se građani obrate usled nemogućnosti dogovora sa agencijom, praviti tu razliku. Preciznije rečeno, hoće li inspektori prilikom reagovanja na eventualne pritužbe građana, prioritet davati odredbama iz pomenute uredbe ili iz Zakona o turizmu.  

Odgovor na ovo pitanje nismo dobili iz Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, ali je pre donošenja uredbe Al Jazeeri u ovom ministarstvu rečeno da bi u slučaju donošenja nekog akta u vreme vanrednog stanja, ti akti bili obavezujući i za postupanje inspekcije i za privredne subjekte. 

Advokatica Kiricić smatra da ukoliko putnik želi povraćaj svog novca za uplaćeni nerealizovani aranžman, trebalo bi da ga dobije u roku koji predviđa Zakon o turizmu. “Ako agencija to ne učini, ostaje opcija da se novac zatraži sudskim putem. Međutim, problem može nastati ako takvih zahteva za povraćajem novca bude mnogo i turistička agencija ode u stečaj. U tom slučaju, neće biti ništa ni od novca ni od putovanja”, kaže Kiricić.

Ili vaučer, ili dugotrajni sudski proces

I Vesna Rakić Vodinelić kaže da građanima koji žele svoj novac umesto vaučera ostaje mogućnost da tuže agenciju u parničnom postupku, ali da “to što to što mi kažemo da je ta uredba nezakonita i eventualno protivustavna, ne znači ništa dok to ne utvrdi Ustavni sud Srbije” Prema njenim rečima, sudovi će suditi po uredbi dok je ona na snazi. 

“Sudove ne interesuje da li je nešto neustavno, nego da li je formalno na snazi, jer oni nisu ovlašćeni da ocenjuju zakonitost. To radi Ustavni sud. Mada bi svaki pristojan sud, ako bi dobio takav neki predmet, morao da se zapita šta je to i da uputi inicijativu Ustavnom sudu da se o tome izjasni. Postoji još jedna mogućnost – ako takvih predmeta ima više u toku jedne godine, da prvostepeni sud zastane sa postupkom i obrati se Vrhovnom kasacionom sudu radi ujednačavanja prakse i tumačenja odredbi”, objašnjava Rakić Vodinelić.

Ona dodaje i da, ukoliko Ustavni sud oceni uredbu kao nezakonitu ili neustavnu, svaki građanin može u roku od godinu dana da traži zaštitu svog prava pred nadležnim sudom, ali i upozorava da to sve može da znači jednu dugotrajnu pravnu bitku. 

Imajući u vidu da neke inicijative za ocenu ustavnosti godinama čekaju stav Ustavnog suda Srbije, ali i da ni sudski procesi u Srbiji često ne traju kraće, moglo bi da se desi da se mnogi građani, čak i ako veruju da imaju pravo na povraćaj novca, ipak odluče da zaključe novi ugovor sa agencijom i da se nadaju da će u roku od godinu i po dana iskoristiti svoj novac za putovanje ili ga dobiti nazad.

Čak i u tom slučaju ostaje pitanje garancije da će to zamensko putovanje biti realizovano i ako agencija u međuvremenu propadne. 

Naime, ako se putnik odluči da prihvati neko zamensko putovanje koje bi bilo realizovano po završetku ovogodišnje letnje sezone, agencija može da mu da zamenski vaučer, odnosno potvrdu, ali ne može odmah da sklopi novi ugovor o putovanju za narednu godinu.

Prema rečima direktora Nacionalne asocijacije turističkih agencija Srbije (YUTA) Aleksandra Seničića, prema Zakonu o turizmu turističke agencije ne mogu da prave ugovore dok nemaju ugovor sa partnerima, a novi ugovori sa partnerima, sklapaju se od septembra. Izuzetak su agencije koje imaju zaključene višegodišnje ugovore sa partnerima.

Važno je da agencije prežive do oktobra

“Putnici sada mogu da izraze želju da, na primer, rezervišu isti smeštaj u istom terminu naredne godine. Dobiće rezervaciju i potvrdu na iznos koji su ranije uplatili kao vrednosni papir koji mogu da iskoriste u trenutku kada se steknu uslovi da zaključe novi, zamenski ugovor.  Kada se potpiše novi ugovor, on će biti pokriven novom garancijom, odnosno novom polisom osiguranja za slučaj nesolventnosti”, objašnjava Seničić, uz napomenu da se nove polise sa osiguravajućim kućama zaključuju od oktobra. 

Garancije za vaučere u slučaju nesolventnosti turističkih agencija problem je na koji ukazuje i Evropska komisija

“Problem je u periodu do oktobra ove godine, da li će neko propasti ili neće. Ali i ako propadne nekoliko agencija do 1. oktobra, kada se zaključuju nove polise osiguranja, možda će ostati nekoliko hiljada ljudi bez novca, ali smo spasili najmanje 200.000 koji će ipak dobiti svoj novac ili iskoristiti putovanje. Bez ove uredbe, propalo bi mnogo više agencija i mnogo više ljudi bi ostalo bez novca”, tvrdi Seničić. 

Garancije za slučaj nesolventnosti agencija su, inače, problem i u Evropskoj uniji, čije su pojedine članice takođe usvojile model sa zamenskim putovanjima. Zbog toga je Evropska komisija  državama članicama EU ove nedelje preporučila da obezbede garancije za turističke vaučere, kako bi privolele građane da ih prihvate umesto povraćaja novca. To se, pre svega, odnosi na garanciju od nesolventnosti prevoznika ili organizatora putovanja, kako se ne bi desilo da u slučaju njihovog bankrota, vaučeri postanu bezvredni.

Ovu preporuku još nijedna država članica EU nije prihvatila, kaže direktor YUTA. Iako je i ova asocijacija tražila da država omogući dodatno reosiguranje vaučera,  Aleksandar Seničić sada za Al Jazeeru kaže da nije bilo realno da država pristane na tu opciju. 

“Teško će država da prihvati da neko drugi vodi posao, igra se i kocka s tim poslom, a da ona onda vraća dugove u slučaju neuspeha. U Grčkoj je, recimo, država dala garancije vlasnicima objekata, jer oni imaju imovinu koju mogu da založe. Turističke agencije u Srbiji su uglavnom društva sa ograničenom odgovornošću, koja nemaju veliku imovinu”, objašnjava Seničić.

Moguće i vraćanje novca odmah

On ipak tvrdi da uredba o zamenskim putovanjima ne isključuje mogućnost da agencija vrati novac putnicima ukoliko ga ima. “Ta ponuda sa vaučerima se odnosi samo na putovanja za koja agencije imaju dokaze da su izvršile plaćanja prema inostranstvu. To bi tako trebalo da izgleda. Turistička inspekcija to može da proveri”, dodaje Seničić, navodeći da za sada nema puno zahteva za povraćaj novca, između ostalog, i zato što se mnogi koji su uplatili aranžmane za jul, avgust i septembar, još nadaju da će moći da ih iskoriste.

Kaže i da je siguran da će neke agencije, koje nisu imale troškove za određene programe putovanja, vratiti deo novca. “Ja takve najave imam. Reč je o programima gde agencije nisu imale fiksne troškove, odnosno gde nisu prebacivale novac u većoj meri stranim partnerima”. 

Prema njegovim rečima problem je u Zakonu o privrednim društvima, koji dozvoljava da i firme koje posluju sa fizičkim licima i gotovinom, mogu biti društva sa ograničenom odgovornošću, koja obično imaju mali osnivački kapital i imovinu, pa u slučaju bankrota, oštećeni nemaju odakle da naplate potraživanja. Takav je status i većine turističkih agencija.

“Ovde je bilo – ili ćete sačekati neki period, pa iskoristiti vaučer ili nećete nikad videti novac. Jer ako nekom svi traže novac koji on nema, onda je najlakše proglasiti stečaj i zatvoriti firmu”, objašnjava Seničić, navodeći da je on lično zagovornik ideje da za firme koje rade sa gotovinom i fizičkim licima, mora da postoji lična odgovornost, odnosno da to ne mogu da budu društva sa ograničenom odgovornošću, nego neki drugi oblik organizovanja gde vlasnik odgovara i ličnom imovinom. 

Za nekoliko stotina hiljada građana koji su uplatili turističke aranžmane i sad čekaju rasplet, ostaje nada da će država iz ove situacije izvući pouku i promeniti propise kako se ubuduće ne bi dešavalo da u slučaju više sile stotine hiljada ljudi razmišlja hoće li ostati bez svog novca. U suprotnom, i turističke agencije koje su do sada imale dobru reputaciju, koju su gradile godinama, mogle bi da postanu kolateralna šteta krize poverenja, usled koje bi se u narednom periodu sve manji broj ljudi odlučivao da im unapred poveri svoj novac za godišnji odmor. 

Izvor: Al Jazeera