Kako su pali privredni giganti: Bačeni u ralje kapitalistima bez kapitala, ‘partijski plijen’ nakon rata

Kada neki od sadašnjih giganata samo kihnu to se osjeti na rezultatima, pa je tako gašenjem proizvodnje u mostarskom Aluminiju nestao najveći izvoznik (Reuters)

Nekadašnji veliki privredni giganti i kombinati sa hiljadama zaposlenika su u procesu pretvorbe usitnjeni, rasprodati, neki otišli u stečaj, ali svi ostali bez najvećeg dijela radnika. Međutim, da li su samim time postali i dio historije?

Danas vidimo da, prije svega u javnom sektoru, dolazi do ukrupnjavanja preduzeća, pa i privredne djelatnosti. Ima i privatnih kompanija koje su svoje poslovanje „razvukli“ od automobila, putem bankarskog sektora, metalske struke, namještaja, sve do zdravstva. Mala i srednja preduzeća ili giganti kao motor razvoja ekonomije? Jesu li morali onako završiti nekadašnji giganti?

„Naravno da nisu. No, tokom druge polovice 1990-tih politika je lutala, iako je mogla izvući korisne lekcije iz iskustva zemalja centralne Europe stečena u prvoj polovici 1990-tih godina. Nakon toga stavila je akcent na redistribuciju, a ne na produkciju. Bavila se prevođenjem društvene imovine giganata u ruke kapitalista bez kapitala korištenjem certifikata i pifova-tigrova od papira. Pri tome je izgubila iz vida da su nestankom giganata nestali i organizacijsko pamćenje, mrežni i intelektualni kapital, da su se razorili istraživačko-razvojni instituti“, smatra Vjekoslav Domljan, ekonomski analitičar.

Privredni polumrtvac

Poslovanje nekadašnjih giganata zasnovano na dogovornoj nije moglo opstati u tržišnoj ekonomiji, pogotovo nakon rata i gubljenja znatnih dijelova tržišta. Nastajala su mala i srednja preduzeća, koja po statističkim pokazateljima u svijetu participiraju u BDP, zaposlenosti i ostvarenoj dobiti sa preko 60 posto.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Nije se smjelo dogoditi ovo što se desilo privrednim gigantima u BiH koje smo preuzeli iz ranijeg privrednog sistema. Vlade u BiH su se neodgovorno odnosile prema tim preduzećima. Grupa eksperata u BiH za korporativno upravljanje je gotovo svakoj novoizabranoj vladi iznosila sugestije o potrebi restrukturiranja domaćih državnih preduzeća. To je podrazumijevalo upravljačko, vlasničko, organizaciono, tržišno i finansijsko restrukturiranje.

Ovim restrukturiranjem domaća državna preduzeća, koja su iz rata izašla kao ‘polumrtvaci’, trebala su se revitalizirati i osposobiti za tržišni sistem privređivanja pa tek nakon toga krenuti u njihovu privatizaciju. Naravno, da partijske vlade to niti su znale niti su htjele uraditi, jer bi im plijen bio manji“, tvrdi Rifet Đogić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici, rođen u Velikoj Kladuši.

Zamoljen da objasni pojam privredni polumrtvac, kao primjer je naveo Agrokomerc.

„Privredni giganti su do rata imali svoje organizacione jedinice širom Jugoslavije i završetkom rata su izgledala kao ‘polumrtvac kojem su odsječeni dijelovi tijela’ jer su vitalni dijelovi tog privrednog giganta ostali u drugoj državi. Vlade u BiH su započele tranziciju privrede 1997. godine donošenjem Zakona o privatizaciji preduzeća i banaka. Najveći problem su im bili upravo ti nekadašnji privredni giganti, a sada „polumrtvaci“. Umjesto da ih restrukturiranjem  ožive, oni su ih se željeli što prije riješiti“.

Bagatelne cijene

Tako su mnogi kombinati rascjepkani i rasprodati u dijelovima po, za naše sagovornike – bagatelnim cijenama.

„Zapravo, ta preduzeća su bila dobar „partijski plijen“ nakon rata. Agrokomerc, završetkom rata nije bio ‘polumrtvac’, jer u ratu nije bio devastiran i opljačkan. Po završetku rata je kratko vrijeme solidno poslovao, naravno u daleko manjem obimu nego prije rata, redovno isplaćivao plate radnicima i plaćao doprinose. Međutim, zbog većinskog državnog vlasništva u kapitalu ovog preduzeća, njime je upravljala država (partija na vlasti) i u mirnodopskom vremenu napravila ‘polumrtvaca’. Agrokomerc je rasparčan i najveći dio imovine je bagatelno rasprodan“, objašnjava Đogić.

Lamentirati nad prošlošću nebi bilo svrishodno da se neke stvari ne ponavljaju. Danas se uspješnim kompanijama u koncerne priključuju neki novi „polumrtvaci“. Primjer je Elektroprivreda BiH i rudnici.

„To je, u pravilu, nastavak loše prakse iz socijalizma koja se svodi na socijalizaciju poslovnih rezultata i u slučaju šire primjene, na zombizaciju i slom ekonomije. Umjesto da onaj ko je dobar poput  Elektroprivrede BiH postane lider razvoja, njemu se vješa kamen o vratu pridodavanjem zombi firmi. No, kao što je tehnički progres učinio zaprežna kola zaostalim, bez obzira je li se s njih kralo ili nije, tako je učinio i rudnike, aluminije, grasove i ostale firme koje ne idu u korak s vremenom ma koliko se njima (ne)pošteno upravljalo.

Umjesto da elektroprivrede izvoze energiju vjetra i sunca ugrađene u aluminijske felge, folije… bh. ekonomiji prijeti opasnost da,  pored što je deindustrijalizirana, postane i uvoznik energije. S posljednjeg mjesta u Europi po lakoći poslovanja i konkurentnosti bh. ekonomija se neće maknuti sve dok ne bude uključena u globalne lance vrijednosti preko domaćih velikih kompanija kao lokomotive razvoja na koje s kače brojni vagoni u vidu mikro, malih i srednjih kompanija“, zaključuje profesor Domljan.

Nestanak najvećeg izvoznika

Kada neki od sadašnjih giganata samo kihnu to se osjeti na rezultatima. Tako je gašenjem proizvodnju u mostarskom Aluminiju nestao najveći izvoznik, dok je prestankom rada Rafinerije u Bosanskom Brodu istovremeno zabilježen pad od 12% privredne aktivnosti u entitetu Republika Srpska. Samo tri kompanije u BiH imaju godišnji promet od milijardu maraka i sve tri su u entitetu Federacija BiH.

„Mala i srednja preduzeća ne mogu da nose razvoj jedne zemlje, jer bez velikih sistema sa kojima bi ovi prvi bili povezani, teško je računati na razvoj. Ako pogledamo sve zemlje u okruženju, a na kraju primjer je i Kina, vidimo da tamo gdje je država stala iza velikih projekata, tamo su i stvoreni uslovi za razvoj malih i srednjih preduzeća. 

U Nemačkoj vidimo da i Volkswagen ima 35 odsto učešća države i da država vodi brigu o kompanijama u kojima ima svoj vlasničko deo i tako doprinosi razvoju svoje zemlje. Stoga, sikustva prestanka rada Rafinerije i Aluminija pokazuju da se bez velikih sistema i kompanija, ne može stvarati ekonomski razvoj. Pa ni na malim i srednjim preduzećima“, navodi Zoran A. Pavlović, ekonomski analitičar iz Banje Luke.

Energoinvest, Upi, Unis, Soko, Incel… su nakon tranzicionog procesa pod okriljem „Vašingtonskog konsenzusa“ kojega su vidjeli i strani eksperti, postali prošlost.

„Nažalost, poslušali smo međunarodnu zajednicu i njene takozvane eksperte i danas imamo, umjesto ‘polumrtvaca koje smo mogli oživjeti’, stvarne mrtvace. Definitivno su nestali privredni giganti, na nekim njihovim ruševinama nastala su mala i srednja preduzeća (uglavnom u privatnom vlasništvu) koja će predstavljati u budućnosti osnov za privredni rast“, zaključuje Rifet Đogić.

Izvor: Al Jazeera