Kako su mašine postale centralna tema američkih izbora

Iako ove mašine imaju nekoliko sistema zaštite od zloupotrebe, Donald Trump je označio kao najveći problem na ovogodišnjim izborima (EPA)

Niko sa tačnošću ne zna kada su održani prvi izbori za neku funkciju u organizovanom društvu. Iako se generalno smatra da su prvi izbori u današnjem smislu praktikovani u Rimskom carstvu, kao i antičkoj Grčkoj, naučnici su došli do saznanja da se to dešavalo i mnogo ranije.

Tako se u Indiji u doba dinastije Veda (1.500 do 500 godina pre nove ere) radža (javni službenik) birao od Gane (ljudi u nekoj vrsti plemenske organizacije), a čak je postojao i Savet, koji su činili Varna ratnici, koji su imali zadnju reč o ishodu “izbornog procesa”.

Prvi izbori za Senat (sličan današnjim narodnim skupštinama i senatima) održani su u Sparti 754. godine pre nove ere. Nađeni su i novčići iskovani tom prilikom, kao i zapisi o izvesnom kandidatu Eforosu, koji je izneo primedbe na tok izbora.

Demokratija ulazi u 21. vijek

Iako se danas generalno smatra da period prave demokratije i izbornog procesa “jednakog za sve” počinje nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog saveza i kulturne revolucije u Kini i drugim azijskim zemljama, često iznenađuje koliko su demokratski izbori “novi izum”.

U Australiji su tako pripadnici domorodačke zajednice Aboridžina pravo glasa dobili tek 1962. godine. U Rusiji su prvi pravi višestranački izbori održani tek 1991. godine, kada je Boris Jelcin izabran za predsednika. Ipak, tada je bilo samo šest kandidata, a mnogi funkcioneri Komunističke partije tada su nastupili kao nezavisni građanski kandidati.

Nakon raspada SFRJ, koji je “ozvaničen” raspuštanjem Centralnog komiteta Saveza komunista u januaru 1990. godine, decembra iste godine su održani prvi višestranački izbori u Srbiji nakon Drugog svetskog rata, što se videlo i po učešću više od 30 partija, pokreta i udruženja.

Ipak, čini se da izbori za predsednika SAD-a, kao i oni za članove Senata i Kongresa, predstavljaju fokus cele međunarodne zajednice, kao i svih svetskih (i onih manjih) medija. Kao malo koje druge zemlje (uz Kinu, Rusiju i Indiju), američki izbori predstavljaju indikator kako će se kretati globalni politički, finansijski i privredni tokovi.

SAD ima jedan od najkomplikovanijih izbornih sistema u svetu, kako zbog svoje veličine, tako i zbog velikog broja saveznih država. Tu su i teritorije pod upravom SAD-a, gde građani glasaju za predsednika SAD-a, iako su udaljeni hiljadama kilometara. SAD ima i veliko međunarodno vojno i diplomatsko prisustvo, gde zaposleni u ovim misijama takođe glasaju kao da su na američkom tlu.

Glasao sam – preko mašine

Da bi se ovako komplikovani izbori učinili lakšim i efikasnijim, a rezultati bili što tačniji, Election Assistance Commision (EAC, Izborna komisija SAD-a) 2005. godine je dao preporuku o upotrebi mašina za glasanje. Ove mašine rade na dva principa – OCR i digitalne, sa ekranom osetljivim na dodir.

OCR mašine (od Optical Character Recognition – prepoznavanje pisanog teksta) su najčešće na izbornim mestima u SAD-u. Rade tako što glasač popuni izborni listić (ballot), najčešće tako što ispred imena kandiata označi pun kružić. Onda taj listić stavlja u mašinu, koja izgleda kao malo veći laserski štampač. Mašina listić skenira, a ugrađeni računar sa softverom za prepoznavanje pisanja ubelažava glas.

Poslednjih godina su se pojavile i potpuno digitalne glasačke mašine, koje izgledaju kao velik ekran osetljiv na dodir (u SAD-u ih zovu “overgrown tablet” – prerastao tablet računar). Glasač se identifikuje elektronskom ispravom – obično ličnom kartom sa čipom, i onda jednostavnim dodirom na ekran vrši glasanje za izabrane kandidate.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dejan Milošević, inženjer elektronike i IT stručnjak, kaže da su u suštini u pitanju veoma proste mašine.

“Sve te mašine koriste ‘off the shelf’ komponente, odnosno standardne uređaje koji se masovno proizvode. Često na biračkim mestima možete videti potpuno obične laserske štampače koje ima svaka kancelarija kod nas. Ono što ove mašine čini posebnim je softver, koji je jedinstven, kao i posebna ‘intranet’ mreža kojom su one umrežene”, objašnjava Milošević.

Iako ove mašine imaju nekoliko sistema zaštite od zloupotrebe – višestruku proveru glasača, kao i enkripciju (šifrovanje) podataka o glasovima, upravo su one označene kao najveći problem na ovogodišnjim izborima. Ko kaže? Pa – Donald Tramp!

Glasovi stižu ‘Balkanskom vezom’

Na izborima u zemljama bivše SFRJ često se za izborne prevare koristi termin “Bugarski voz”, koji označava pojavu da glasač dobije već zaokruženi listić koji ubaci u kutiju na biračkom mestu, a iznese prazan listić koji je dobio.

Od ovogodišnjih predsedničkih izbora u SAD-u postoji i novi termin – “Balkan connection fraud” (Prevara balkanskom vezom), a koji se velikom brzinom proširio društvenim mrežama u SAD-u.

Iako je sada izvesno da je kandidat Demokrata Džo Bajden pobedio na ovogodišnjim izborima (kao i kandidatkinja za potpredsenika, prva žena na ovoj funkciji, senatorka Kamala Haris), administracija predsednika Donalda Trampa se ne predaje, pa je podnela na stotine tužbi lokalnim i federalnim sudovima za “masovnu krađu glasova”. Tramp je na Twiteru optužio kanadsku kompaniju Dominion Voting Systems da je učestvovala u krađi republikanskih glasova te da su njene mašine ukrale preko dva miliona “njegovih” glasova.

Ove tvrdnje su (očekivano) naišle na ogromnu podršku članova Republikanske partije i Trampovih pristalica iz svih slojeva američkog društva. Tako je i američki ambasador u Nemačkoj Ričard Grenel jedan od najvećih pristalica ove “teorije zavere”, uz Trampovu “desnu ruku” Rudija Đulijanija.

Ipak, najveće iznenađenje je da se softver za ove mašine pravi u Srbiji, i to u Beogradu. Po nekim izvorima, same “Dominion” mašine se sastavljaju od delova proizvedenih u Kini, a sam softver je “srpski proizvod”. O kompaniji Dominion Voting Systems Srbija se u medijima pisalo još 2017. godine, posle izbora na kojima je Donald Tramp pobedio Hilari Klinton.

Kada gubiš, ni tehnologija ne pomaže

Male su šanse da će Trampova strategija uspeti – više federalnih sudija je potvrdilo regularnost izbornog procesa, a u mnogim državama se nakon ponovnog brojanja prednost Džoa Bajdena i demokrata samo još više uvećala. Tramp je još 2018. godine nazvan “najpoznatijim tviterašem na planeti”, zbog njegovog manira da odluke njegove administracije i novosti iz Bele kuće prvo objavljuje na ovoj društvenoj mreži.

A da li su zbog ovoga poljuljane osnove demokratskog izbornog sistema u SAD? Politički analitičar Mišel Zubenica smatra da nisu.

“Američke institucije su dovoljno snažne i godinama građenje, tako da ne mogu tako lako da izgube poverenje američkih građana”, kaže Zubenica.

Iako smo odavno u 21. veku, gde se kampanje za izbore vode na društvenim mrežama, u virtuelnom prostoru, glas jednog birača ostaje i dalje isti – jedan glas, bio on iskazan dizanjem ruke, kao u Starom Rimu, ili klikom na “tač skrin” preko Interneta.

Izvor: Al Jazeera