Kako smo u Sarajevu dočekali prvog papu

Piše: Nihad Kreševljaković

Imamo jednu fotografiju u kući na kojoj su moj otac, tadašnji gradonačelnik Sarajeva i Papa, otac svih katolika – Ivan Pavao II. Snimio ju je službeni vatikanski fotograf u februaru 1993. godine. Osim važnosti za obiteljsku historiju i kućnu arhivu spomenuta fotografija važna je i po tome što je na njoj zabilježen prvi susret jednog političkog predstavnika Republike BiH sa Vrhovnim poglavarom katoličke crkve. Istina, samo godinu dana ranije, Ivan Pavao II je u Vatikanu primio Predsjednika Izetbegovića, ali u tom trenutku Bosna i Hercegovina još uvijek nije bila međunarodno priznata država.

Nekim čudnim slijedom okolnosti otac je bio član i Transnacionalne Radikalne partije, liberalne stranke koju su u tom periodu predvodili karizmatična Emma Bonino i Marco Pannella. Oni su praktično organizirali dolazak gradonačelnika Sarajeva u Italiju. Posjeta Vatikanu nije bila planirana, ali pred povratak u  Sarajevo pod opsadom, gradonačelniku je javljeno da će ga Papa primiti u privatni posjet.

Poznavanje situacije u BiH

Posjet se pomalo razlikovao od klasičnih protokolarnih posjeta. Papa je pokazao fascinantno poznavanje situacije u Sarajevu i cijeloj BiH. Bio je iskreni prijatelj naše zemlje i nije dovodio u pitanje da je ono što se događalo ovdje bila agresija. Kao najveću zanimljivost iz ovog posjeta otac je uvijek ponavljao jednu priču o Papinoj fantastičnoj obaviještenosti.

Umjesto toga iste godine, Ivan Pavao II je Castel Gandolfu održao govor koji je bio već napisan s namjerom da bude izgovoren u gradu pod opsadom. Oni koji su imali struje, mogli su ga pratiti u prijenosu državne radio-televizije. Imali ste dojam da se obraća iz Sarajeva.

Historijski dan

Napokon, Papa će se u Sarajevu i fizički pojaviti, u aprilu 1997. godine. Historijski dan. Bio je to prvi papinski posjet našoj zemlji od njenog nastanka, iako historija svjedoči o popriličnom interesu papa za dešavanja u Bosni. Davne 1203. godine Bosnu je pohodio Ivan de Casamario kao papinski predstavnik koji je ispitivao pravovjernost bana Kulina i njegovih sljedbenika.

Papa je sletio na sarajevski aerodrom. Na aerodromu ga je dočekala najviša državna delegacija na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Predsjednik je na glavi imao svoju legendarnu beretku na kojoj je bio grb Bosne sa ljiljanima. Po izlasku iz aviona Ivan Pavao II je prvo poljubio bosansku zemlju, te pozvao sve ljude na trajno zalaganje za mir.

“Mir će pobijediti ako svi budu znali raditi u isitni i pravdi, idući istodobno u susret zakonitim očekivanjima stanovnika ovih krajeva koji u svojoj složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Evropu“, rekao je Papa.

Nakon toga uputio se ka sarajevskoj katedrali Srca Isusova gdje je prisustvovao misi. Narednog dana, 13. aprila, na stadionu Koševo predvodio je euharistijsko slavlje na kome je prisustvovalo 50.000 ljudi. U svom obraćanju ponovio je svoj poziv na mir, praštanje i pomirenje, a kao bitnu pretpostavku pomirenja naglasio je potrebu za istinom i pravdom.

Mjere sigurnosti

I 1997. se strahovalo da se, ne daj Bože, ne dogodi nešto. Zato je odjeknula vijest o tome kako je policija pronašla neke eksplozivne naprave koje su navodno trebale biti upotrijebljene za atentat. Postojanje sumnjivih naprava prijavio je građanin Husein Bajraktarević.

Ni tada, kao ni danas u susjedstvu, a i u nekim dijelovima BiH nije baš sa oduševljenjem dočekana činjenica da je Papa izabrao baš Sarajevo za svoju posjetu, pa je vijest o navodnom pokušaju atentata od nekih dočekana sa nekom dozom perverzne radosti. Rađe su čuli to nego Papinu poruku mira. U jednom nedavno objavljenom intervjuu, na pitanje zašto Papa nikad nije posjetio Hercegovinu i Mostar gdje živi najveći broj katolika u BiH, nekadašnji ambasador BiH u Rimu i Vatikanu, g. Vlatko Kraljević ponudio je poprilično jasan odgovor rekavši: “Mislim da je odgovor na ovo pitanje najbolje tražiti od onih koji su postavili golemi križ na Humu ili izgradili stometarski zvonik franjevačke crkve“.

Bez dileme, za sve Sarajlije, bez razlike na vjersku pripadnost bio je to poseban događaj. Papa je doživljavan kao prijatelj Bosne, a njegov posjet budio je nadu u neku bolju budućnost. Posjet je upamćen i po nevjerovatnim mjerama sigurnosti. Čak i za Sarajlije naviknute na svakakva čuda, to je izgledalo pomalo dramatičnim. Grad je bio u potpunosti blokiran. Kretanje je bilo strogo ograničeno i kontrolirano. U našoj ulici je prepričavana zgoda. Komšija se jedva probio od zgrade televizije do svoje kuće. Ušao je u kuću ljut k'o ris. Mati ga je upitala šta je bilo, a on reče kako je jedva došao do kuće, i kako je zbog papinog dolaska cijeli grad blokiran i kako se u strahu za sigurnost svuda nalazi policija. Na to je je njegova dobra mati rekla:“Pa fin je papa, neće im on ništa!“

Sutradan, kada je papa napustio grad, Sarajevo je odahnulo sretno što je sve prošlo u najboljem redu. Pričalo je svoje priče o Papi, i one duboko duhovne ali i one duhovite. Gradom se moglo normalno hodati i kafane su bile pune.

Šest godina kasnije, 22. juna 2003. godine papa Ivan Pavao II ponovo je došao u našu zemlju posjetivši Banju Luku.

Spominjanje BiH

Iz pedantnih vatikanskih podataka znamo da je u vrijeme svog pontifikata Papa Ivan Pavao II čak 263 puta spomenuo BiH, a što nije slučaj niti sa jednom drugom zemljom u svijetu. Samo sedam dana poslije referenduma Vatikan je priznao BiH. Početkom agresije, Papa je činio sve što je bilo u njegovoj moći da se BiH sačuva kao država smatrajući je društvom za ugled. Sarajevskog nadbiskupa imenovao je kardinalom. Prepoznavao je bosansku raznolikost kao vrijednost koja se mora očuvati i kao model budućnosti. Bio je prvi papa koji je ušao u sinagogu i džamiju, začetnik je izgradnje boljih i prijateljskih odnosa sa Jevrejima i muslimanima kroz unapređenje zajedništva i bratstva u skladu sa Kristovom naukom.

Umro je u Rimu, 2. aprila 2005. godine u 21 sat i 37 minuta. Samo nekoliko dana nakon što je papa Ivan Pavao II kao 89. papa proglašen svecem, ispred sarajevske katedrale 2014. godine svečano je otkriven spomenik u znak sjećanja i zahvalnosti za sve ono što je učinio, te kao inspiracija za zajednički život.

U subotu, 6. juna 2015. u Bosnu i Hercegovinu dolazi Papa Franjo, kao drugi papa koji će kročiti na bosanskohercegovačko tlo. Karizmatični čovjek privukao mi je nedavno pažnju izjavom datoj u Južnoj Koreji kako mir nije samo odsustvo rata, nego prisustvo pravde. Osnovni motiv pastoralnog posjeta duhovnog poglavara Rimokatoličke crkve u Bosni je još jednom ohrabriti katoličke vjernike i sve ljude, da se propovijeda mir, međureligijski dijalog i međusobno razumijevanje, poštovanje, zajedništvo i bratstvo!

Amin!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera