Kako se stvarno naoružavaju Hrvatska i Srbija

Vojni analitičari iz Srbije i Hrvatske sasvim drugačije gledaju na najave o naoružavanju (Tanjug)

Piše: Branimir Bradarić

U vrijeme kada međusobni odnosi Hrvatske i Srbije dodatno tonu te se svako malo pojavi neki novi „nerješivi problem“ sve više se priča i o naoružavanju dvije države. Naime, mediji i jedne i druge države proteklih mjeseci puno su pisali o nabavci naoružanja dvije države, a ponajviše o željama s čime bi željeli popuniti svoje vojne arsenale. Dodatni problem je što se radi o dvije države koje se smatraju „kralježnicom Balkana“ i o čijim međusobnim odnosima ovisi i stanje sigurnosti na jugoistoku Europe. 

Obostrane želje

Tako se u Hrvatskoj već godinama govori o modernizaciji flote ratnoga zrakoplovstva, helikopterima, mornarici… U isto vrijeme i iz Srbije se čuju slične želje pa se spominje potreba modernizacije vojnoga zrakoplovstva, nabava helikoptera, artiljerijskih oruđa…

U međuvremenu dio želja je i realiziran pa je Hrvatska tijekom zadnjih mjeseci kupila 16 helikoptera Kiowa, dva ruska helikoptera Mi 171, njemačke haubice Panzer, a nabavljena su i Patria borbena vozila. Očekuje se i skora izgradnja prvoga ophodnog broda za potrebe Hrvatske ratne mornarice. Obnova vojnoga zrakoplovstva za sada ostaje samo kao želja jer novca za tako velik pothvat nema. Sve dok se novac ne osigura hrvatsko nebo čuvat će MIG-ovi 21.

Ni u Srbiji nisu samo sjedili pa su tako dužnosnici Vojske obnovili artiljerijska oruđa ali i najavili modernizaciju raketnog sustava KUB, haubica 155 mm Nora, samohodne haubice Sora 122 mm, višenamjenskog oklopnog vozila Lazar, desantnih čamaca…  Mašta se i o obnovi vojnoga zrakoplovstva i nabavci novih MIG-ova 29.

Uz sve to situaciju su dodatno zakomplicirale najave vojnih vježbi Vojske Srbije s Vojskom Rusije što se u nekim krugovima shvaća kao direktna prijetnja Hrvatskoj.

Analitičari smiruju tenzije

Znakovita je bila i nedavna izjava premijera Srbije Aleksandra Vučića prije službene posjete Moskvi kada je rekao kako u Beogradu budno prate što rade zemlje u okruženju te da ne smiju dozvoliti narušavanje odnosa snaga u regiji.

„Razmišljamo o nabavi borbenih helikoptera jer su neki u okruženju dobili 16 helikoptera Kiowa. Moramo razmišljati i odgovorima na balističke rakete, ne želimo sukobe nigdje i nikada i ni s kim, ali moramo biti spremni”, rekao je Vučić gdje ne kriju da računaju na izdašniju vojnu pomoć Moskve.

O temi naoružavanja nedavno je progovorila i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović koja je rekla kako Zagreb uvijek štiti svoju teritoriju, svoje stanovništvo i resurse kao i da susjedne države mogu biti mirne jer Hrvatska ne želi nikoga da napada.

„Hrvatska nikada nije vodila niti će voditi ekspanzionističke ratove. Odluke koje Hrvatska donosi u okviru razvoja Oružanih snaga isključivo su vezane za obrambene potrebe aktivnosti i nacionalnu sigurnost. Te odluke su usklađene sa saveznicima Hrvatske u NATO-u kako bi Hrvatska preuzela zajedničku odgovornost za zajedničku obranu zemlje, rekla je Grabar Kitarović.

Međutim, za razliku od tabloida i raznih portala koji bombastično govore o naoružavanju vojni analitičari iz Srbije i Hrvatske sasvim drugačije gledaju na te najave.

Dnevno političke svrhe

Analitičar hrvatskog portala Obris – obrana i sigurnost Igor Tabak kaže kako on zapravo ne vidi bilo kakvu utrku u naoružavanju Hrvatske i Srbije i to iz jednostavnoga razloga jer niti jedna od država nema novca za tako nešto.

„Utrku o naoružanju Hrvatske i Srbije treba gledati kroz dnevno političke potrebe i izbora koji se održavaju. Isto tako činjenica je i da je modernizacija naoružanja realna potreba obje države. Primjera radi i Hrvatska i Srbija trenutno raspolažu s zrakoplovima koji su stariji od njihovih pilota što dovoljno govori o stanju naoružanja danas u dvije države“, rekao je Tabak.

Dodaje i kako je većina hrvatskog naoružanja nabavljena zapravo tijekom Domovinskoga rata, a da srbijansko naoružanje potječe iz vremena bivše države. Prema njegovim riječima ni vojske Hrvatske i Srbije, kao uostalom niti bilo koje države u regiji, ne ulažu ozbiljnije novce u svoje oružane snage nego im čak što više kontinuirano smanjuju proračune.

Za nabavljene helikoptere Kiowe, Tabak kaže kako su oni zapravo bili vojni višak i američkoj kopnenoj vojsci gdje su bili otpisani.

„Za nekakav ozbiljniji vojni šoping trebalo bi izdvojiti minimalno sto milijuna eura kojih nema. Nema niti fondova za nabavku naoružanja. Pri tome treba znati i kako nitko ništa od modernoga naoružanja ne poklanja“, ističe Tabak.

Vježbe s Rusijom nisu sporne

Svoje tvrdnje pojašnjava na način da je novac koji je Hrvatska izdvojila za modernizaciju MIG-ova 21 dovoljan za nabavku tek pola jednoga modernoga vojnoga zrakoplova. Ukazao je i na činjenicu da Srbija ipak ima puno jaču vojnu industriju nego Hrvatska pa tako da posjeduju i proizvodne kapacitete, pogone za istraživanje i razvoj… Međutim, kronično se pojavljuje nedostatak novca pa tako vojna industrija Srbije ima jako puno planova i prototipova ali malo toga ode u serijsku proizvodnju.

Tabak ne vidi ništa spornoga niti u vojnim vježbama koje Vojska Srbije ima s Rusijom ističući kako zapravo vojske Srbije i Hrvatske imaju odličnu suradnju.

„Dvije vojske zapravo surađuju mnogo bolje nego dnevna politika. Uostalom i Aleksandar Vučić je kao ministar obrane posjetio Zagreb“, istakao je Tabak dodajući kako je svaka vojna vježba svojevrsno pokazivanje mišića.

Podsjeća i na niz vježbi koje je Vojska Srbije imala s NATO vojskama gdje su sudjelovali i pripadnici Hrvatske vojske.

Slično razmišlja i srbijanski vojni analitičar Aleksandar Radić koji kaže kako pojedini tabloidi  iz obje države vještački grade sliku o nekakvoj utrci u naoružanju koja zapravo nije realna niti trenutno moguća. Prema njegovim riječima i Zagreb i Beograd raspolažu s skromnim novcima za potrebe opremanja oružanih snaga ali i da cijela priča staje kada se zna da je Hrvatska punopravna članica EU i NATO dok je Srbija miljama daleko od toga.

Hrvatska u prednosti

„Samim tim Hrvatska ima nekih prednosti pa je tako i došlo do nabavke Kiowa helikoptera. U isto vrijeme u Srbiji se već četiri godine govori o nabavci modernih MIG-ova 29 ali od toga do danas nema ništa. Teško je i očekivati da će u skoroj budućnosti i biti nešto od toga“, rekao je Radić.

Govoreći o odnosima s vojskom Rusije kazao je i kako puno govori i to da je Srbija kupila helikopter Mi17 ali po punoj komercijalnoj cijeni. Podsjetio je i o najavi nabavke raznoga naoružanja od čega, barem za sada, nije bilo ništa.

„Najave o nabavci nekih modernih zrakoplova, raketa, višecijevnih bacača raketa, helikoptera i sličnoga modernog naoružanja su besmislica. Činjenice su sasvim drugačije, a one ne govore o nabavci nove tehnike niti ima bilo kakvih nagovještaja toga. Osnovni razlog je novac kojega nema“, pojasnio je Radić.

I on kaže kako vojna vježba Srbije i Rusije ne znači ništa ukazujući na kvalitetne odnose vojski Hrvatske i Srbije kao i činjenicu da je zadnjih godina Vojska Srbija sudjelovala na puno više vježbi s NATO vojskama.

Izvor: Al Jazeera