Kako se istini desio Černobil

Zašto je Černobil HBO-a stekao tako velike pohvale, i tako globalnu gledanost? (AP)

Kao u nekom distopijskom filmu, centrom srpske prestonice ovih dana jure divlje svinje i prasad, upadaju u poslastičarnice, naleću na ljude, padaju sa krovova garaža. Životinje prebegle sa potopljenog Ratnog ostrva toliko su se ostrvile na Beograd da su čak i tabloidi u svojim naslovima posegli za onom starom Jugoslavijom i upitali se “kuda idu divlje svinje” što je naziv hrvatske serije (iz1971) koja se bavi obračunima dve švercerske bande u okolini Zagreba.

Radnja ovog jugoslovenskog klasika smeštena u vreme Drugog svetskog rata ali u njoj nema partizana, revolucije, niti ijednog ideološkog elementa tipičnih za narativ iz socijalističkog bratstva i jedinstva.

Emitovana je, zahvaljujući zauzimanju Miroslava Krleže i Vladimira Bakarića nekadašnjeg prvog predsednika Vlade NR Hrvatske potom nosioca funkcija u vrhu centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije. I tako zahvaljujući Divljim svinjama jedna istina lišena ideološke i nacionalne podobnosti prokrijumčarena je u ružičasto nebo jugoslovenskog sistema. Na radost publike iz svih republika i pokrajina.

Divlje svinje ne lutaju napamet

Trideset godina kasnije, posle ratova i raspada Jugoslavije, smatralo se za veliku hrabrost to što su Kuda idu divlje svinje reprizirane na beogradskoj TV Politika i na HRT-u u svom posleponoćnom terminu. Kao da nijednu pouku iz ratnih tragedija nisu izvukli zvanični Beograd nije želeo ovu seriju jer je ona hrvatska a u njoj partizani igraju sporednu a ne spasilačku ulogu. Zagrebu se nije dopadalo što neke od glavnih uloga tumače srpski glumci, medju njima Ljubiša Samardžić.

Scenarista Ivo Štivičić pojasnio je u intervjuu Nacionalu neobičan naslov ovog serijala. On je preuzet iz jednog pisma nemačkog poručnika koji je po kazni bio zadužen da koordinira promet vozova na zagrebačkom Glavnom kolodvoru koji je tada bio jedan od glavnih saobraćajnih punktova na Balkanu, pa je na njemu bio “žestoko razvijen kriminal”.

I Nemci i domobrani i vojnici, svi zajedno su učestvovali u kriminalu. Nemac je napisao svojoj porodici da se na tom radnom mestu bavi svinjskim poslom i kreće se po “švajneraju”, da nikome ne može “stati na put”, jer je “sve podivljalo”.

“Divlje svinje ne lutaju napamet, imaju neki svoj put u šumi i čim se javi sumnja da za njima ide lovac ili pas tragač, one zameću trag i skreću s puta. Odatle taj simboličan naslov”, rekao je tada ovaj sjajni hrvatski scenarista. U konkurenciji od četrdeset pet drugih, pre nekoliko godina njegovo ostvarenje je proglašeno za najbolju seriju svih vremena “sa ovih prostora”.

Desilo se, danas u Beogradu i bukvalno, a ne samo simbolički, da se politički akteri prave kao da ne znaju kuda i zašto idu divlje svinje. Kuda idu gondole, metroi, fontane, raskopani trgovi, vozovi, razlivene vode? U njihov džep, reći će vam gotovo svaki ovdašnji građanin koga slučajno sretnete. Čak su i prodavci na Kalenićevoj pijaci o tome glasno progovorili a Njuz net je primetio da su divlje svinje oduševljene zato “što je Vesić (večiti zamenik gradonačelnika) od Beograda napravio svinjac”.

Koja je cena laži

Na globalnom planu mnogo se govori o upravo završenoj hit seriji Černobilj u produkciji HBO čije je emitovanje ispratio rekordni broj ljudi na svetu. Potresna priča u pet epizoda o najvećoj nuklearnoj nesreći u istoriji (1986), već se u mnogim medijima proglašava za najbolje televizijsko ostvarenje.

Kritičari s pravom ocenjuju da je Černobilj danas još aktuelniji nego što je bio u realnom vremenu: opasnost od globalnog uništenja usled klimatskih promena je veća nego tada, naučno dokazane činjenice se poništavaju sveprisutnim lažima inspirisanim političkim i materijalnim profitom.

Ekspertska saznanja bila su od strane sovjetske vrhuške i njihovih aparatčika podređivana interesima vladajuće hijerarhije u slučaju Černobilja. Danas je taj sistem mnogo razrađeniji, multipolarniji, TV ekrani neuporedivo većih dimenzija, protok (dez)informacija je munjevit a istina je nedostupnija.

Pogledajte Trampa i ostale predkandidate u Americi gde je već počelo zagrevanje za predsedničku trku. Za Trampa je poznato da od sebe odbija visokoobrazovanu elitu, obećava rudarima ugljenokopa da neće izgubiti posao, već da će hiljade novih rudara biti zaposleno, jer “SAD ima najčistiji vazduh i najkristalnije reke”.

Džo Bajden (Demokratska stranka) ulazi u trku uzdajući se u svoj (o)srednji put: on će uložiti bilione dolara koji će se steći od povećanih taksi na korporacije najveće zagađivače, koje je Tramp ukinuo, a Obama prethodno povećao.

I do 2050. kad niko više od vremešnih političara ne bude u funkciji, vrli novi svet bez fosilnog goriva će biti na vidiku, ako do tada ne propadne.

Zašto je Černobilj HBO-a stekao tako velike pohvale, i tako globalnu gledanost, kad u njemu ima mnogo dramatizovanih epizoda koje ne odgovaraju u potpunosti slici SSSR-a i načinu na koji je funkcionisao taj sistem, o čemu pored ostalog piše i Maša Gesen u Njujorkeru?

Gesen je cenjena američka kolumnistkinja sa dvojnim američko ruskim državljanstvom i smatra se odličnim znalcem sovjetskog i američkog sistema. Dobro poznaje i kako funkcioniše Putinova Rusija.

Černobilj se može preslikati na Trampa

Obazirući se na fiktivni ženski lik, koji u Černobilju treba da predstavi plejadu sovjetskih naučnika koji su se činjenicama suprotstavili sovjetskom aparatu ona nalazi da je u HBO seriji u stvari “izmišljena vrsta stručnog znanja koje ova naučnica predstavlja”.

“Sovjetski sistem propagande i cenzure nije uspostavljen toliko zbog širenja konkretnih poruka, koliko zbog toga da učenje učini nemogućim, da zameni činjenice glupostima i bezličnoj državi osigura monopol nad definisanjem stvarnosti.”

Gesen se u ovom tekstu ograničila na analizu Sovjetskog sistema čija suština nije po njenom mišljenju verno prenesena u Černobilju, ali jedan od najpoznatijih savremenih umetnika, američki pisac Stiven King u istom televizijskom Černobilju prepoznaje današnju Ameriku.

“Nemoguće je gledati HBO Černobilj a da se ne pomisli na Donalda Trampa”, kaže King. I dodaje da je kao i sovjetska vlast “I Tramp čovek osrednje inteligencije koji upravlja velikom ekonomskom globalnom silom-koju on ne razume”.

Jugoslavija se nije raspala kada su u pitanju kriminalci i ratni zločinci

Zvali se oni trampistima ili nekako drugačije, mnogi ljudi će u ovoj seriji prepoznati svoje zemljake koji vode državu uz pomoć laži i prevare. Biće i onih koji će se zapitati šta mogu da učine da se ne bi platila tako teška cena laži.

“Koja je cena laži”, pita se naučnik Valeri Legasov u ovoj proročkoj drami. Ne samo ona da ćemo zameniti laž za istinu. Najveća opasnost je da posle toliko laži ne možemo više uopšte da prepoznamo istinu. A šta onda možemo da radimo?

Sam autor Kreig Mazin eksplicitno objašnjava o čemu govori današnji Černobilj: “Živimo u globalnom ratu protiv istine”, kaže u intervjuu za Los Andželes Times.

“Gledamo ovog predsednika (Trampa) koji laže, ne izgovara samo male laži, već kolosalne absurdne laži. O istini se čak više ni ne razgovara. Ona je zaboravljena ili toliko zamagljena da ne možemo ni da je pronađemo. O tome govori Černobilj.”

Hoće li zato što je dijagnostikovao teror laži, Mazinov Černobilj preživeti bar onoliko koliko žive “divlje svinje” Iva Štivičića. Hrvatski scenarista je pre nekoliko godina objasnio da je recept za istinu jednostavan: Istina ne traži ništa drugo nego hrabrost.

“Hrabrost da se kaže, hrabrost da se napravi, hrabrost da se povede drugoga, hrabrost da se izađe pred druge.”

I…Šta onda? Štivičić je govorio istinu, bio je hrabar. Hrabra je i novinarka koja u istom intervjuu od pre nekoliko godina konstatuje da se “Jugoslavija nije ni raspala, kada su posredi kriminalci i ratni zločini”. I Štivičić koji usred Hrvatske podvrđuje da se ondašnja kriminalna matrica “rendgenski i bez ikakvih problema može preklopiti u današnju stvarnost”.

Slično je i sa Černobiljom. Daj Bože da se ovde i u svetu bar sankcionišu lažljivci, pogotovo oni na vrhu, ali i oni koji čine tu piramidu. Cena rata protiv istine je prevelika. Čak i ako se u ponekim sredinama zaista pobedi istina, bojim se da nećemo umeti da je prepoznamo.

Izvor: Al Jazeera