Kako RS policija trenira strogoću

Davor Dragičević, otac stradalog Davida Dragičevića, optuživao je čelnike MUP-a RS-a za umiješanost u ubistvo njegovog sina (Al Jazeera)

Upravo kada su svi pomislili da se ne može otići dalje od onog što je viđeno na poslednjem zasjedanju Narodne skuopštine bh. entiteta Republika Srpska, naredni događaji su to demantovali. Još traje zapanjenost nečim što je nezamislivo u parlamentarnoj praksi da ministar policije Dragan Lukač javno, pred svim poslanicima, u direktnom tv prenosu, prijeti neposrednim fizičkim obračunom narodnom poslaniku u skupštinskoj dvorani, zbog njegovog javno iznesenog mišljenja na parlamentu. Uz napomenu da pripazi na svoju bezbjednost kada mu istekne mandat, nakon čega je poslanik Adam Šukalo odustao od daljeg učešća u skupštinskom životu.

Za sada poslaniku fizička bezbjednost još uvijek nije ugrožena, ali da sve nije bilo samo puka retorička prijetnja javnosti je demonstrirano tako što je Šukalo “ekspresno zaradio” krivičnu prijavu od “ministrovog” Ministarstva u nutrašnjih poslova. Kad se hoće, sve se može, a institucije sistema itekako mogu biti represivne prema svima onima kojima niko jak ne čuva leđa.

“Ovo je montirani slučaj, na kojem je radio ‘specijalni tim’ koji je formirao ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, s ciljem da se obračuna sa mnom. U novembru prošle godine su oni sami podnijeli anonimnu krivičnu prijavu protiv mene i tada je i krenuo ovaj proces, s ciljem da me nasilno kriminalizuju i isprljaju politički”, tvrdi Šukalo.

Kritika, pa krivična prijava

Šukalo, koji, kao nezavisni poslanik, djeluje u Klubu Partije demokratske progresa, rekao je da se policija u prijavi poziva na njegov ugovor koji je imao 2013. i 2014. godine u “Kulturnom centru” Gradiška te da tu nema “slučaja”, a posebno ne zloupotrebe službene dužnosti ili ovlaštenja, za šta ga sumnjiči entitetska policija. Iz MUP-a su prethodno saopštili da su Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka podnijeli izvještaj protiv Adama Šukala i Željka Blagojevića o počinjenom krivičnom djelu zloupotreba službene dužnosti ili ovlaštenja. Za Blagojevića postoji osnov sumnje da je, kao odgovorna osoba u Javnoj ustanovi Kulturni centar Gradiška, zaposlio Šukala, a zatim ga rasporedio na radno mjesto za koje nije ispunjavao uslove, istakli su iz policije, uz navođenje inicijala osumnjičenih.

Blagojević je prema Šukalu uredno izvršavao obaveze iz radnog odnosa, iako se on, kako se dodaje, nije pojavljivao na radnom mjestu i nije izvršavao radne obaveze. Zajedno sa doprinosima, isplaćeno mu je 24.500 konvertabilnih maraka (oko 12.300 eura), odnosno 18.000 KM (nešto manje od 9.000 eura) neto plate. Šukalo kaže da je on imao ugovor o preraspodjeli radnog vremena te da nije imao “klasično” osmosatno radno vrijeme. Kaže da takvi ugovori postoje i sada u toj ustavovi, čije izvještaje o radu je usvajala lokalna skupština.

Iz banjalučkog Okružnog tužilaštva nije uslijedio odgovor da li je postojala naredba o sprovođenju istrage. “MUP-ov izvještaj treba jasno da pošalje poruku javnosti – svako ko javno kritikuje Lukačev rad, biće krivično gonjen”, saopštio je opozicioni Savez za promjene, uz tvrdnju da Lukač nastoji MUP pretvoriti u stranačku policiju, koja “privodi čestite građane, a štiti kriminalce”.

Specijalci (ne) mogu biti kriminalci

Sve se događa u trenutku kada je saopštena informacija da će bivši pripadnici Specijalne policije entitetskog MUP-a (kojom je nekada komandovao upravo Lukač, a što ne mora ništa da znači), koji su osuđeni na ukupno 40 godina zatvora zbog oružane pljačke 616.000 KM (oko 310.000 eura) na autoputu Banja Luka – Gradiška, u narednom periodu biti pušteni na slobodu, zbog propusta proceduralne prirode. Što nije prvi slučaj kada je u pitanju puštanje na slobodu pripadnika MUP-a optuženih za krivična djela, opet iz identičnih proceduralnih razloga.

Ne samo dobrim poznavaocima prilika u Bosni i Hercegovini, nego i običnim građanima, ovakva optužba protiv Šukala izgleda, blago rečeno, licemjerna i izaziva podsmjeh i može biti samo kontraproduktivna po vlast. Baš me zanima koliko političara u državi koji nisu u stalnom radnom odnosu u političkim i drugim državnim institucijama u čijem radu redovno učestvuju i taj svoj “rad” naplaćuju ispunjava svoje radne obaveze u firmama u kojima su zaposleni. Baš me zanima kako svi oni, i oni u njima sličnoj situaciji, uspijevaju se fizički nalaziti istovremeno na nekoliko mjesta, i sve to regularno naplatiti. Baš me zanima zašto niko ne odgovara što za oko 55.000 nosilaca osiguranja u Republici Srpskoj u prva četiri mjeseca ove godine nisu uplaćivani doprinosi za zdravstveno osiguranje, a od tog broja oko 50.000 su radnici, potvrđeno je u Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.

“To da za 50.000 radnika u Republici Srpskoj nisu uplaćivani doprinosi je ozbiljan podatak i nezamislivo je da toliki broj ljudi ne uživa ona prava koja je zaradio”, upozorava Ranka Mišić, entitetska predsjednica Saveza  sindikata, napominjući da je rijetkost da diprinosi nisu uplaćivani u realnom sektoru.

Korupcija kao ‘način života’

I zašto građani ove države ne vjeruju u njen pravni sistem i ravnopravnost pred zakonom uvjeravajući se na svojoj koži u sve veću represivnost sistema i bahatost moćnika svojstvenu samo represivnim, nedemokratskim sistemima. Zašto je u Republici Srpskoj 2016. godine rasformirano Specijalno tužilaštvo za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, jer nije dalo očekivane rezultate? Iako Evropska unija upozorava da je politička korupcija u Bosni i Hercegovini (sjetimo se samo afere “Papak” u Republici Srpskoj) veoma raširena, u njoj nema tužilaca ni na jednom nivou vlasti koji se isključivo bave procesuiranjem korupcije u institucijama. Zanimljivo je da je u Republici Srpskoj u posljednjih godinu dana, od kada se primjenjuje Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, postoje samo dvije tužbe podnesene nadležnom sudu, saopštila je pomoćnica entitetskog ministra pravde.

U državi u kojoj je korupcija način života i o stanju u njenom pravosuđu moglo bi se nabrajati unedogled. Jedan od rijetkih pripadnika pravosudnog establišmenta koji otvoreno piše i govori o stanju u pravosuđu, sudija Suda Bosne i Hercegovine Branko Perić, ističe da su i politika i pravosuđe našli identičnu formulu da brane vlastite pozicije i profitiraju od frazeologije. “Politika kritikuje pravosuđe, a ne nudi rješenja. Pravosudni sistem se brani frazama o ugrožavanju nezavisnosti, a ne daje rezultate”, kaže on i dodaje kako ne podriva državu samo nesavjestan rad službenika.

Daleko teži oblici kriminala su potkopali temelje države, dijagnosticira Perić. Zato je priča o Šukalu samo još jedan u nizu igrokaza, i pokaznih primjera, koji su potrebni velikim igračima na političkoj sceni da demonstriraju svoju moć, zloupotrebljavajući vlast, u međusobnom, ovaj put predizbornom, nadmetanju. Po sistemu – ne možeš po konju, udri po samaru. Ali i opasna poruka svim građanima da žive u državi urušenih i privatizovanih institucija, u kojima je moć pojedinaca iznad sistema, u kojem niko nije siguran ko se usudi da postupke moćnika dovede u pitanje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera