Kako riješiti problem koji Amerika ima s mržnjom?

Po svojoj prirodi ljudi teže ka plemenima. Prirodno se povezujemo s onima koji izgledaju, vjeruju ili žive kao mi.

To je istina kao što je bila i prije nekoliko hiljada godina. No, u današnjem međupovezanom društvu trebamo shvatiti da jednostavna činjenica da je neko određene rase, etničke pripadnosti, vjere, seksualne orijentacije ili socioekonomskog statusa ne znači da će se složiti sa svim drugima koji imaju iste te karakteristike.

Ne znam svakog muslimana. Niti se povezujem sa svakim Afroamerikancem. Niti se slažem sa svakim stanovnikom Indiane.

Kroz slavljenje različitosti koje Amerika ima mnogi Amerikanci izgube iz vida činjenicu da i u našim raznim grupama postoje jasne razlike.

To suštinsko nerazumijevanje koriste zlobni ljudi iz cijelog svijeta – od ISIL-a do protivmuslimanskih grupa mržnje u Sjedinjenim Državama. Ipak, uprkos gotovo cjelodnevnom i svakodnevnom izvještavanju o stranim “terorističkim” grupama, lako odlučimo ne vidjeti mržnju u vlastitom dvorištu.

Trebamo razmotriti sličnosti između “terorističkih” organizacija u inozemstvu i grupa mržnje u SAD-u.

Obje te strane zagovaraju ideologiju mržnje prema drugačijima, obje se koriste strahom da privuku sljedbenike i za širenje svojih poruka i vide nasilje kao sredstvo za ispunjenje ciljeva.

Prava priroda ‘terorizma’

No, ljudi koji su prestrašeni grupama muslimanskih militanata koji marširaju u stranom gradu često ne vide sličnosti s grupama američkih muškaraca u maskirnoj odjeći kako nose baklje i puške američkim ulicama.

Iako se njihove ideologije razlikuju, Al-Kaida ima više zajedničkog s bjelačkim nacionalističkim milicijama nego s većinom muslimana i bijelih porodica u Americi.

Vrijeme je da vidimo grupe koje zagovaraju mržnju, ne po njihovoj afilijaciji, ideologiji ili nacionalnosti nego po taktikama vrebanja prestrašenih i neznalica. To je prava priroda “terorizma”.

Strah pred licem nasilja prirodan je, naročito nakon višegodišnjeg, naizgled beskonačnog izvještavanja o “terorizmu”.

No, organizacije koje forsiraju protivmuslimansku zadrtost, poput ACT for America ili Centra za sigurnosnu politiku, pokušavaju ojačati strah i osuditi cijelu religiju.

Nemojte se zavarati: oni imaju strategiju i oružje da budu jednaki sa sličnima širom svijeta. Umjesto pušaka i bombi oni se koriste političkim doprinosim i vijestima na kablovskim televizijama da izazovu sumnju i nemir među ljudima.

Koriste se u potpunosti netačnim narativima o [islamskom] šerijatskom pravu i šire “terorističke” simpatije unutar muslimanske zajednice, a to agresivno forsiraju dok one ne dođu na udar najviših nivoa vlasti.

A njihove su žrtve stvarne.

Propaganda mržnje

Uz jačanje retorike protiv muslimana i migranata, SAD je vidio stotine zločina iz mržnje nad muslimanima 2017. godine – neki procjenjuju da je porast bio u dvocifrenom postotku. Kad je neko povrijeđen ili ubijen u napadu zadrtih neznalica, treba povući direktnu vezu između propagande mržnje i njenog širenja uz pomoć ovih poznatih grupa mržnje.

Da se to događa bilo gdje drugdje na svijetu, ta zadrtost i nasilje dobili bi oznaku “terorizam”.

Vrijeme je da se to uradi i u SAD-u.

Trebamo ostaviti po strani plemensku pripadnost i priznati gdje su naše prave sličnosti. Većina nas marljivo radi za život. Volimo svoje porodice i želimo imati jaku djecu koja će se moći starati o sebi. Želimo sigurne ulice i uređene zajednice. Sigurno se sve ovo odnosi na sve, bez obzira na to jesu li bijeli, crni, muslimani, Jevreji ili kršćani.

Kao musliman, ne smatram ljude s oružjem i crnim zastavama dijelom svoje vjere. Imam daleko više zajedničkog sa svojim susjedima, bez obzira na vjersku pripadnost. Dijelimo iste vrijednosti i zajedničke interese premda se molimo drugačije. Vrijeme je da utišamo glasove koji se zalažu za mržnju.

Oni ne zaslužuju mjesto na našim TV ili radioaparatima niti da promovišu mržnju u našim učionicama ili vladama. Oglušimo se na njihovu mržnju dok zajedno radimo na izgradnji bolje, tolerantnije države.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera