Kako nastaje srebrenička ramazanska lepinja

Lepinje zovu i somuni, a ime su dobile po jednoj osobi koja se preziva Somun, a koja je zaslužna za recept

Da ramazan protekne u duhu tradicije potrudio se Azem Begić, koji u vlastitoj pekari svakog dana pravi svježe lepinje za Srebreničane.

Njegove lepinje svako želi da proba jer im se ne može odoljeti, posebno zbog mirisa i neodoljivog ukusa, koji privlači i one koji ne poste mjesec ramazan.

Ipak, neke detalje otkrio nam je Azem i njegovi pekari.

“Čar ove lepinje je u njenom mirisu i ukusu, a za to je zaslužan dodatak ćurokot, koji se dodaje ramazanskim lepinjama zbog čega one imaju tu jedinstvenu aromu i ukus. Prema muslimanskim predanjima, kaže se da ćurokot može da izliječi sve osim smrti, zbog čega se smatra tako važnom biljkom”, priča on.

Dodaje da se lepinje zovu i somuni, a ime su dobile po jednoj osobi koja se preziva Somun, a koja je zaslužna za recept.

Jedina peć

Ovaj dodatak, ili, kako ga zovemo, začin, jedan je od razloga zašto su baš ove lepinje neodoljive, posebno tokom ramazana, iako se prave svakodnevno.

U ovoj pekari, koja proizvodi samo lepinje tokom mjeseca posta, sve se radi ručno, a pekari kažu da, osim vještih ruku i iskusnog pekara, mnogo znači i peć u kojoj se peče.

“Naša peć, koju je ozidao moj otac, stara je 35 godina i jedina je takva u krugu do Tuzle i Sarajeva. Posebno mi je draga jer ju je ozidao moj otac kad je imao samo 21 godinu i u godini mog rođenja”, priča nam Begić i kaže da je peć sazidana veoma kvalitetno i da je danas u odličnom stanju.

Pekari smatraju da je kvalitet lepinje i u receptu i načinu kako se tretira tijesto i potrebno je sve raditi po utvrđenom redoslijedu.

“Sve obavljamo ručno i nije teško. Za dobru lepinju potrebi su brašno, voda, so, šećer i germa, bez aditiva, i sve se radi ručno. Lepinja koja se peče u pećima na plin ili struju nema isti ukus kao kada se peče u zidanim pećima na drva, zbog čega je naša lepinja prepoznatljiva”, kaže jedan od pekara.

Nema druge pekare

Temperatura peći iznosi između 400 i 500 stepeni, a od jačine vatre zavisi koliko se dugo peku lepinje i čitav proces obavlja se brzo i uigrano.

“Za potrebe vjernika i ljudi koji uživaju ove lepinje pravimo prosječno od 300 do 500 lepinja jer druge pekare na teritoriji Srebrenice nema”, pričaju nam pekari.

Za Azema i njegove pekare sa sigurnošću možemo reći da vjernicima, ali i Srebreničanima uljepšavaju ramazanske dane.

Izvor: Al Jazeera