Oglasi

Kako mediji i elite potpiruju rasizam u britanskom nogometu

Rasistički napad na Raheema Sterlinga nije samo odgovornost britanske 'bijele radničke klase'.
Sterling je bio meta otrovne i kontradiktorne kombinacije tjeskoba bijelaca zbog rase, klase i spolaEPA

Dva najveća britanska lista, Sun i Daily Mail, pisali o rasističkim napadima na nogometaša Manchester Cityja Raheema Sterlina tokom utakmice protiv Chelseaja. U oba medija su se vidjeli snimci Sterlinga kako stoji zaprepašten, okružen velikim brojem bijelih, većinom sredovječnih muškaraca koji vrište i gestikuliraju prema njemu.

Navodi se kako je jedan od ovih muškaraca, 60-godišnji Colin Wing, nazvao nogometaša „je…om crnom pi..om“. Oba lista su odlučila zamutiti lica svih osoba na fotografijama, osim samog Sterlinga.

Ovo je bila savršena ilustracija kako se rasizam (ne)predstavlja u britanskom društvu. Žrtve su obično istaknute u prvi plan, kritizirane za svaki znak nepoštenja, agresije i saučesništva, a oni koji ističu rasizam kroz razna djela i na svakom nivou su zaštićeni od odgovornosti, dok se rasizam kao društveni problem lijeno pripisuje radničkoj klasi.

Sličnost sa Brexitom

Tako se i Brexit objašnjava: To je bila pristrana „bijela radnička klasa“ koja je glasala za njega jer je ksenofobna i antiimigraciona. Problem je što rasizam (poput Brexita) nije „grijeh“ bijele radničke klase. On je velika društvena slabost koja je pogodila sve strukture i institucije britanske države i koju propagira obrazovana srednja klasa i sebi uslužna elita.

Bijelci koji urlaju na nogometaša u subotnjem videu nude daleko precizniju sliku rasizma u današnjem britanskom društvu. Kako je jedan od korisnika Twittera istakao, sjedokosi Colin Wing koji nosi naočale i modernu plavu jaknu „izgleda kao da je dio Vlade“.

To nije predaleko od istine. Brojne britanske Vlade iz proteklog perioda, pune raznih 'Colina Wingova', izvaljivale su rasističke slogane prema stanovništvu u obliku rasističkih zakona. Ranije ove godine, specijalna izvjestiteljica UN-a za rasizam Tendayi Achiume kritizirala je veliki broj odluka Vlade, među kojima su i mjere „neprijateljskog okruženja“ prema migrantima, navodna antiteroristička inicijativa Prevent, rasizam u političkom i krivičnom sistemu, te specijalne štete ekonomskih mjera štednje nad zajednicama „ne-bijelaca“, naročito tamnoputih žena.

Poput Brexita, takve mjere privlače značajnu podršku bogatih bijelaca koji, uprkos svemu, vole glumiti kako je rasizam problem radničke klase.

U propagiranju svojih rasističkih stavova, britanskih bogataši imaju podršku velikih dijelova britanskih medija. Dok su pisali o subotnjem napadu na Sterlinga, Daily Mail i Sun također nisu spomenuli kako je i njihovo pisanje o Sterlingu također neprijateljsko i rasističko. U nedjelju je i sam Sterling kritizirao Daily Mail zbog diskriminatornog izvještavanja za koje je kazao da je „potpalilo“ vrste napada prema njemu.

Otrovna tjeskoba bijelaca

Oba lista su ga 2016. godine napali zbog kupovine kuće majci koja ga je odgojila kao samohrani roditelj. „Bestidni Raheem“ bio je naslov The Suna. „Engleski neuspjeli nogometaš Rahemm razmeće se velikom kućom“ bio je naslov kod Daily Maila. Istog dana je The Sun stavio sliku Sterlinga uz tekst koji nema nikakve veze sa njim, a tekst je bio o poluprofesionalnom nogometašu za koga su tvrdili da je diler narkoticima.

Podrugljivo i senzacionalističko pisanje je demoniziralo Sterlinga u svakom dijelu njegova života: da je „pohlepan“ u pregovorima za profesionalni ugovor, da nije oprao automobil, da je doručkovao, da je zaprosio svoju „djevojku koja se dugo pati sa njim“, da ima pogrešnu tetovažu, da kupuje u prodavnicama sa popustima…

Sterling je bio meta otrovne i kontradiktorne kombinacije tjeskoba bijelaca zbog rase, klase i spola.

On je prebogat u očima onih za koje crnački napredak samo može biti nenormalnost. Priče o njegovom raskalašenom trošenju za cilj imaju kako mladi crni čovjek nije vrijedan bogatstva.

On je previše sretan sa voljenom porodicom, pa su mediji opsjednuti češljanjem njegovog romantičnog života ne bi li našli znakove nevjere. Bilo je nekoliko „izvještaja“ da je navodni otac velikog broja nezakonite djece koju je dobio kao tinejdžer.

Jedna je mogućnost da je ljutnja prema Sterlingu zapravo toksični odgovor na njegovo očito neslaganje sa rasističkim stereotipima o tamnoputim ljudima koji su usađeni u bjelačku britansku kulturu. Iako su ga neki u gomili u subotu napadali na rasnoj osnovi, veći broj njih se mogao čuti kako ga provociraju poklikom: „Raheem Sterling, on trči kao curica“. Sterling trči na jedinstven način koji mu dozvoljava elegantne driblinge. Navodi kako ima specifičan trk zbog majke koja je bila talentirana mlada atletičarka na Jamajci. On je također veoma emocionalan na terenu, često izgleda ranjivo tokom utakmica. Njegov „ženstveni“ stil jednostavno se ne uklapa u zadrti kalup superjakog, agresivnog tamnoputog atlete.

Ne iznenađuje kako je većina novinara, urednika i vlasnika medija koji su direktno ili indirektno podržali kampanju zlostavljanja Sterlinga pripadnici britanske srednje klase i elite.

Poziv za buđenje medija

Nakon incidenta, odgovor iz nekih odaja liberalne elite je bio odglumljena nevinost i iznenađenje. Pojedini samodopadni komentatori, poput istaknutog nogometnog novinara Henryja Wintera, opisali su verbalne napade Colina Winga na Sterlinga kao „poziv na buđenje“ medija.

Problem sa pozivima „na buđenje“ medijskih profesionalaca“ sada je to da otvoreno rasističko izvještavanje o Sterlingu traje godinama i kako su štetni učinci takvog rada također dugo vidljivi.

Prije godinu dana, 29-godišnji Karl Anderson je zatvoren zbog rasističkog napada na Sterlina na ulici. Udario je Sterlinga četiri puta, nazvao ga „crnom pi..om“ i rekao mu: „Nadam se kako će ti majka i dijete biti mrtvi ujutro crn..go“. Andersonov advokat na sudu je rekao kako njegov klijent ne može objasniti svoj napad na Sterlinga.

Zašto to nije bio poziv na buđenje za britanske medije? Zato jer se mnogima čini kako dio britanskih medija i britanskoga naroda ima stalnu amneziju kada je riječ o strukturnom i očitom rasizmu u društvu.

Poput Andersona nakon napada na Sterlinga, mnogi od nas bijelih Britanaca kao da ne znaju i ne mogu objasniti zašto se takvo verbalno i fizičko nasilje i dalje vrši prema ovom mladom i veoma talentiranom tamnoputom čovjeku. Naš zajednički prikaz neshvaćanja se vidi u državnom planu rada i popularnoj kulturi koji nas uče o tome kako su duga historija britanskog kolonijalizma i transatlantskog ropstva postavili temelje rasizmu u našem društvu.

Rahem Sterling je svoju reakciju u subotu opisao ovako: „Samo sam se nasmijao, jer bolje ne očekujem“. Bijeli britanski ljudi trebaju poslušati Sterlinga kada nam poručuje (poput mnogih drugih ljudi obojene kože širom države) da nije ni najmanje iznenađen zbog onoga šta mu se desilo. Moramo prihvatiti da rasizam prožima naš društveni i politički red, preuzeti odgovornost i uraditi sve što možemo da poništimo moć koju rasizam ima u našem društvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.