Oglasi

Kako kroz vrijeme žive rodne kuće velikana

Uspomene na slavne ličnosti se vode kroz različite načine, lokalnu brigu i altruizam zajednice.
Memorijalni centar 'Nikola Tesla' otvoren je u Smiljanu prije 13 godina, povodom 150 godina od rođenja čuvenog naučnikaMC Nikola Tesla

Kuća Mark Twaina, jednog od najpoznatijih američkih književnika, nalazi se u Hartfordu u Connecticutu i jedna je od najvažnijih historijskih kuća u Americi. 

Izgrađena u viktorijanskom stilu, ona je otvorena za pisce koji tamo žele naći inspiraciju za pisanje. Tačnije, nekoliko puta godišnje tamo se održavaju književne radionice kao inspirativna destinacija na kojoj su nastali kultni likovi svjetske književnosti Tom Sawyer i Huckleberry Finn.

Kuća Hagenauer u Salzburgu bila je obitavalište porodice Wolfganga Amadeusa Mozarta od 1747. - 1773. godine, a u njoj je na trećem spratu 1756. godine rođen slavni muzički genij. Danas je ova kuća  muzej u kojem su izloženi brojni predmeti poput Mozartove dječije violine te nekih drugih instrumenata na kojima je muzički čarobnjak svirao. Postoji još jedan muzej u kući Mozartove porodice na adresi Makarttplatz 8, gdje je porodica živjela od 1773. godine.

Malo drugačiji primjer kada je riječ o rodnim kućama je Dublin, informatički centar Evrope, grad grofa od Droghede, pabova, 46 rijeka, čuven po jednom Arthuru Guinessu, Bobu Geldofu, Colinu Farellu, nobelovcima Georgeu Bernardu Shawu, Jamesu Joyceu i Samuelu Beckettu ili književnom geniju i dendiju Oscaru Wildeu. Dablin je kosmopolitski pogled na svoje velikane ovjekovječio „samo“ spomenicima Joyceu Wildeu. „Mermerni“ Wilde u Merrion Square parku gleda kroz drveće  u svoju rodnu kuću.

Uspomene na slavne ličnosti širom planete realiziraju se kroz različite civilizacijske načine, lokalnu brigu i altruizam zajednice, prijatelja umjetnosti rjeđe rodbine, bilo da su to muzejske postavke, spomenička kultura, obilježavanje godišnjica i slične memorabilije.

Na prostorima bivše Jugoslavije rodne kuće poznatih ličnosti kao dio materijalne kulturne baštine i turistički potencijali nisu nezanemariv segment. Turizam u svijetu orijentiran na upotrebu kulturnih dobara jedan je od najznačajnijih izvora zarade, a kulturno-povijesne atrakcije snažan motiv turističkih nomada.

Titovu kuću posjeti preko 50.000 turista

Iako nema sistematiziranih stručnih tekstova o rodnim kućama poznatih ljudi sa prostora bivše države i njihovoj turističko-kulturološkoj valorizaciji čak i spontano i nesistematizirano novinarsko istraživanje ukazuje kako ih je solidan broj. To govori kako nove generacije, ipak, drže do svojih velikana, da zanemarimo u ovom tekstu, sve političko-povijesne procjene i ocjene života i djela ljudi koji su ostavili umjetnički, politički, vojni, povijesni trag u civilizaciji koja u svom mekluanskom dobu  poput globalnog kišobrana čuva stoljećima, sve, pa i najsitnije djeliće svog čudovišnog „prosvijećenog“ organizma.

U Bosanskom Šamcu je 2014. godine sredstvima turske TIKA-e obnovljena rodna kuća Alije Izetbegovića. U istoj kući, dakako, u drugo vrijeme, živio je Zoran Đinđić, a sudbina je htjela da obojici političara 2003. bude upisana kao godina smrti.

Čiji je Marko Polo

Na  Korčuli, u središtu starog grada, sjeverno od Crkve Sv. Marka, smještena je kuća koja je pripadala obitelji Polo i za koju se vjeruje da je u njoj rođen poznati trgovac, svjetski putnik i putopisac Marko Polo. Iako u svijetu traju kontraverze  o porijeklu ovog pomorca (svojataju  ga i Italijani navodeći kako  je ime Marko Polo lokalni mletački oblik imena Marko Pavao) Korčulani ga slave kao svog čuvenog pretka iz čijih je  pomorskih zapisa koje je kao sužanj u Genovi nakon pomorske bitke koja se odigrala kod Korčule pričao zatvorskom cimeru Rusticheliju  nastala knjiga „Il Milione“, treća najprevođenija i najčitanija knjiga nakon Biblije i Kur'ana i koju je, navodno, Kristifor Kolumbo čitao dok je sa svojim brodovima osvajao Novi svijet.

Danas je Marko  Polo nezaobilazan  na ovom otoku - od imena hotela, turističkih agencija, kolačića, sladoleda, pekara, dućana, kapa, likera, vina, salata, plastičnih kipova ispred lokala…, pa do „Međunarodnog centra Marko Polo“ koji je osnovala Turistička zajednica Grada Korčule kao  „službeni“ odgovor  povjesničarima čiji je Marko  Polo.

Zanimljivo je da su poplave 2014. godine u Posavini devastirale ovu kuću. Kuća koja je bila vlasništvo djeda Alije Izetbegovića nije postala  muzej, iako je najavljivano da će se u njoj čuvati lične stvari rahmetli predsjednika, te da  će u njoj djelovati i lokalni „Merhamet“.

Mnogo poznatija je rodna kuća Josipa Broza Tita u Kumrovcu koju je narod tek nastale države daleke 1947. obilazio kao atrakciju. Danas je to muzej „Staro selo“ na 130.000 kvadratnih metara prostora u sklopu kojeg se nalazi maršalova rodna „hiža“, vila „Kumrovec“ i veći broj tradicionalnih stambenih i gospodarskih objekata sa brojnim etnografskim postavkama obrta i običaja Hrvatskog zagorja. Titovu rodnu kuću godišnje posjeti više od 50.000 turista.

Kuća Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika otvorena je za javnost 1999. godine od strane Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Kuća je pretvorena u muzej sa četiri tematske postavke, a ispred kuće su dvije Tuđmanove biste.

Bosanac i Sarajlija Vladimir Prelog, organski hemičar, dobitnik Nobelove nagrade 1975.godine zbog  životnih okolnosti kratko je boravio u Sarajevu. Za počasnog građanina Sarajeva proglašen je 1992.godine, a na njegovoj rodnoj kući u ulici Čemerlina na ulazu stoji ploča sa podsjećanjem na ovog slavnog čovjeka.

Drugačija je priča o rekonstrukciji rodne kuće nobelovca Ive Andrića u travničkoj mahali Zenjak koja je otvorena 1974. godine kao depandans Zavičajnog muzeja Travnik. Naredne godine veliki književnik je umro i od tada je spomen preimenovan u Memorijalni muzej „Rodna kuća Ive Andrića“. Posjetitelji ovdje mogu vidjeti njegovu radnu sobu, sobe posvećene romanu „Travnička hronika“, fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, biblioteke sa umjetničkom zbirkom. Zanimljivo  je da  Andrić nije bio oduševljen idejom da  mu se za života napravi, kako je govorio, mauzolej.

'Šta će im ta moja rodna kuća'

„Verujte, uvek sam se pitao šta će im ta moja rodna kuća u Travniku? Nije to ni Šatobrijanov zamak u Bretanji, ni velika kuća Viktora Igoa u Parizu, ni Tolstojeva Jasna Poljana…“, svojevremeno je kazao slavni književnik.

Jedan drugi nobelovac rodom iz Vukovara i prvi Hrvat dobitnik ove nagrade, Leopold Ružička, rodio   se 1887., ali  je nakon četiri godine zbog smrti oca sa majkom i bratom nastavio živjeti u Osijeku. Blistava naučna karijera krunisana je Nobelovom nagradom za hemiju 1939.godine. Za života je  sa saradnicima objavio 580 naučnih radova. Ružičkina rodna kuća u Vukovaru u kojoj je napravaljen muzej njemu u čast 1977. godine, uništena je u srpskom razaranju ovog grada, a obnovljena 2007. godine povodom 120.godišnjice njegovog rođenja. Projekt obnove, dogradnje i opremanja Ružičkine kuće pokrenula je i realizirala Fondacija „Ružičkina kuća“, koju čine poduzetnici iz Zagreba.

Dom Miroslava Krleže, jednog od najvećih književnika ovih prostora, 1986.godine donirao je Gradu Zagrebu dr. Krešimir Vranešić, nasljednik slavnog pisca. Uz stan, poklonio je i stilski namještaj, slike, skulpture, umjetničke predmete, fotografije, oko 4.300 knjiga, magazina i separata te ostali inventar koji su 30 godina uživali Miroslav i Bela Krleža. Ovaj primjer je pokazatelj visoke kulturne razine i društvene svijesti i „dokument“ brige i odgovornosti prema historiji i tradiciji.

„A što se stana tiče, tolika je masa stanova u historiji koji su razoreni i koji su bili neizmjerno važniji nego moj i Belin dom. U čudnim našim prilikima, održavanje ovog stana znači veliku investiciju, a takvog faktora tko bi to financijski izveo, u mom slučaju, teško da ima. Ali, ako je nekome stalo da sačuva upomenu na jednog pjesnika i jednu glumicu koji su tu živjeli tri decenije, neka to neko načini“, odgovorio je Krleža Enesu Čengiću na pitanje šta će biti sa stanom.

Krležin dom na Gvozdu je otvoren za javnost 2001. godine na 20. godišnjicu njegove smrti. To je mjesto danas sastajalište književnika, političara i umjetnika.

Uspomena na najzagrebačkijeg pisca

Kuća Šenoa u Zagrebu u Mallinovoj 27 sinonim je za kulturnu baštinu koju su stvorili i njeguju članovi porodice Augusta Šenoe kroz četiri generacije. Kao zaštićena građevina i muzej, službeno je otvorena 2016. godine i čuva uspomenu na, kako ga zovu, najzagrebačkijeg pisca, autora kultnog romana „Zlatarevo zlato“.

Zanimljivo je da Kuću Šenoa čuvaju i vode potomci slavnog književnika Jasmina Reis sa sinovima.

Posjetitelji mogu ovdje da vide književnikov stol, crteže iz djetinjstva, cilindar, rebus–pisma, igračke, pelerine Augustove supruge Slave, monokl, štap, knjige, časopise..., dio od 3.000 muzejskih jedinica. 

Drugačija je sudbina rodne kuće Ivane Brlić Mažuranić u centru Ogulina. U njoj se nalazi Uprava šuma, a kao znak da  je ovdje rođena i živjela slavna autorica „Priča iz davnina“, „Šume Striborove“ i „Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića“, 1974. godine postavljena je bista sa njenim likom.

Povijesni junak Matija Gubec, vođa Seljačke bune protiv feudalca Franje Tahija, danas ima  svoju hižu koja svjedoči o teškoj i slavnoj prošlosti i tradiciji stubičkog kraja. Atraktivna nastamba izgrađena je od hrastovine i slame kao  što se nekada gradilo, a uz nju je npr. žrvanj za mljevenje kukuruza, imela za sreću i stara pletena košnica za pčele… Neobično, ova je kuća otvorena 24 sata i iz nje nikada ništa nije ukradeno.

Književnik Ljudevit Gaj, tvorac hrvatskog pravopisa, dobio je muzej u rodnoj kući 1966. godine. U muzeju je izložen je njegov namještaj, slike (ulja na platnu, rad slikara Ivana Tišova) portreti Gaja i njegove obitelji, fotokopije rukopisa, tiskanih tekstova, knjiga i brošura te novina i časopisa koje je uređivao i izdavao.

Na neobičan način u Vinkovcima je obnovljena rodna kuća književnika Ivana Kozarca. Bosiljko i Katarina Stanić 2004. godine kupili su građevinsko zemljište u Ulici Josipa Kozarca 38, na kojem se nalazila rodna kuća pjesnika i književnika Ivana Kozarca. Stanići su sa dvorišne strane napravili sebi porodičnu kuću, a onda odlučili da sopstvenim sredstvima obnove Kozarčevu rodnu kuću.

Vjerna replika Kozarčeve kuće

Umjesto „krpanja“ stare, sagradili su novu istih dimenzija, vjernu repliku one iz 1910. godine kada je u njoj živo ovaj pjesnik. Da bi je uopće mogli graditi morali su  od Konzervatorskog odjela za zaštitu kulturne baštine u Vukovaru dobiti odobrenje za izradu zamjenske građevine istih gabarita, potom kompletnu projektnu dokumentaciju. Pročelje kuće vraćeno je u stanje prema razglednici iz 1911. godine, originalna spomen-ploča koja je bila postavljena 1920. godine smještena je u izložbeni prostor, a na pročelje je postavljena kopija (istog sadržaja). Unu­trašnjost je uređena do detalja prema vremenu kada je u njoj živio Ivan Kozarac, a dodana su razna informatička pomagala.

Teslina kuća: Kao u laboratoriju

U  Smiljanu u Lici je prije 13 godina povodom 150 godina od rođenja Nikole Tesle, otvoren Memorijalni centar „Nikola Tesla“ na površini od 13.000 kvadratnih metara. Prije otvaranja ovog centra, tu su već bili Teslina rodna kuća, crkva sv. apostola Petra i Pavla, štala, kameni spomenici i klupa arhitekta Zdenka Kolacija.

Novosagrađeni su trijem, ispitna stanica, multimedija centar sa igralištem za djecu, spomenik Nikoli Tesli, vanjski auditorij, Teslina turbina i most ili platforma.

Multimedijalni postav je u Teslinoj rodnoj kući, a to je bio prvi takav projekat, odnosno, pristup u prikazu života jednog znanstvenika u Republici Hrvatskoj. Prizemlje je posvećeno povijesnom pregledu Teslina života, gdje je na kronološki i pregledan način posjetiteljima dana lenta njegova života u odnosu na svjetske događaje, fotografijama, pisanim dokumentima, citatima iz Tesline autobiografije „Moji pronalasci“, a sve je popraćeno zvučnom kulisom i video projekcijom koja nas vraća u Teslino djetinjstvo.

Tavanski  prostor Tesline kuće  posvećen je Teslinim izumima također popraćem video projekcijama i zvučnom kulisom koje nam daju osjećaj da se nalazimo u Teslinom laboratoriju. 

U tom dijelu nalaze se funkcionalni Teslini izumi kao što su indukcioni elektromotor, okretno magnetsko polje, Teslin transformator, Teslina turbina... Također se tamo nalazi i popis Teslinih patenata u Americi.

U  Beogradu, u Hilandarskoj ulici 7 na Paliluli nalazi se Kuća Laze Lazarevića, spomenik kulture pod zaštitom zakona. Lazarević je bio ugledni ljekar i pisac koji je u  ovoj kući pisao medicinska naučna  djela i umjetničke  pripovijetke tzv. srpskog realizma i smatra se tvorcem psihološke pripovijetke. Bio je i  član Srpske akademije nauka i umetnosti. Poslije njegove smrti supruga je izdala kuću beogradskoj opštini i tokom 130 godina više puta mijenjala vlasnike. Od 2001. godine u ovoj spomen kući je Dečje odeljenje Biblioteke Grada Beograda. Iako  je Lazarević zadužio srpsku naučnu i književnu scenu ova arhitektonski zanimljiva kuća je danas u lošem stanju.

U banatskom selu Idvor, opština Kovačica, nalazi se rodna kuća velikog naučnika Mihajla Pupina koja je  1979. postala dio muzejskog kompleksa, a 2004. godine je potpuno rekonsturirana u čast  150.godišnjice Pupinovog rođenja. Muzej je posvećen liku i djelu ovog naučnika a postavku je izradio Muzej Vojvodine 1979. godine. Ona pokazuje  životni put velikog naučnika  od  rođenja do priznanja i slave u Americi i kod kuće.

Negotin čuva uspomenu na Stevana Mokranjca, najpoznatijeg srpskog kompozitora, gdje je njegova rodna kuća pretvorena u muzej. Ovaj gradić ima i muzej posvećen Hajduk Veljku, ali u kući nekadašnjeg oborkneza Todorčeta.

U Velesu (Makedonija) je rodna kuća Koče Racina ili Koste Apostolova Soleva Racina rođenog 1908. godine, pjesnika i revolucionara-komunista. Njegova zbirka pjesama „Bijela svitanja“ je jedno od najznačajnjih pjesničkih djela makedonske suvremene književnosti. U čast Koče Racina od 1964. godine održava se manifestacija „Racinovi susreti“ koja je od 1982. godine na balkanskom nivou. Racinova rodna kuća  je od 1956. Spomen-muzej.

Nema novca za Ćopića

U selu Vrba na Gorenjskem podno Karavanki, nalazi se rodna kuća najvećeg slovenskog pjesika Franca Prešerna koji je tu rodio 1800. godine. U ovoj kući, o čemu svjedoči spomen ploča, sto godina kasnije rodio se ljubljanski nadškof (nadbiskup)  Anton Vovk. U selu Zakojca u slovenskoj općini Cerkno  je očuvana rodna kuća književnika Franca Bevka. Zanimljivo, u ovom selu je po popisu  2011. živjelo svega 47 stanovnika.

Rekonstrukciju rodne kuće književnika Branka Ćopića u Hašanima na teritoriji opštine Krupa na Uni posljednjih godina prati nedostatak sredstava i neusaglašenost oko kompletnog projekta.

Ambasada Azerbejdžana uplatila je prije dvije godine 13.000 eura za rekonstrukciju Ćopićeve kuće  jednoj firmi iz Doboja prema projektu Arhitektonsko-građevinskog fakulteta u Banjoj Luci, no taj novac nije dostatan za dovršetak projekta. Istovremeno, Fondacija „Bašta sljezove  boje“ iz Srbije i opština Krupa na Uni pripremile su projekat izgradnje spomen-područja posvećenog tom književniku o čemu je upoznato Ministarstvo obrazovanja i Republički institut za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa RS. Ipak, izgradnja tzv. Ćopićevog ognjišta sa svim sadržajima iz njegovih brojnih književnih djela čeka još uvijek  bolja vremena.

Zanimljivo je da je 2015. godine tadašnji predsjednik RS-a Milorad Dodik donirao 12.500 eura za izgradnju „Djeda Trišinog mlina“, ali je Zavičajno društvo „Branko Ćopić“ iz Krupe na Uni zahtijevalo zamjenu građe i kvaliteniju izgradnju ovog objekta.

Srušena kuća Hasana Kikića

Sličan negativan primjer je skoro 50-godišnja priča o gradnji ognjišta Petra Kočića na Zmijanju. Brvnara u Stričićima, gdje je čuveno „pero Krajine“ rođeno, izgrađena je 1966. na 50-godišnjicu njegove smrti i danas je zapušteno.

U Gradačcu su se u mahali  Bukva u istoj ulici rodila dva književnika Ahmed Muradbegović i Hasan Kikić. Kuća u kojoj se rodio Kikić 1905. godine, srušena je, kako piše Mirza Avdičević, radi „uzvišenih ciljeva baš kao i mnoge druge objekte koji su predstavljali kulturu našeg naroda i arhitekturu jednog prohujalog vremena“. Kuću  u kojoj se rodio Ahmed Muradbegović nasljednici su prodali Zrinki Belogrlić, a ona je 1979.godine promijenila za stan u Sarajevu, piše Avdičević u svom blogu.

Autor neprocjenjivog umjetničkog i duhovnog dobra „Kamenog spavača“ i „Modre rijeke“ Stočanin Mak Dizdar, posthumno je dobio svoju kuću u rodnom  gradu povodom 90. godišnjice rođenja 2007. godine. Makov sin Enver, osnivač Fondacije „Mak Dizdar“ pokrenuo je inicijativu za uspostavljanje  stalne izložbe rukopisa Maka Dizdara u Stocu i jedan urušeni stambeni kompleks u ovom gradu pretvoren je u Makovu hižu, muzejsko-galerijski centar posvećen Maku, umjetnosti stećaka i hercegovačkom načinu života.

U Konjicu, Zavičajni muzej grada posjeduje i dependans – rodnu  kuću Zulfikara Zuke Džumhura, putopisca, slikara i karikaturiste, autora „Hodoljublja“ ,„Nekrologa  jednoj čaršiji“ i drugih djela. U sklopu Muzeja  su originalne nošnje Zuke Džumhura, mnoštvo literarne građe, objavljenih i neobjavljneih autorskih tekstova Zuke, njegove porodice, pa sve do fotografija na kojima su Zukini prijatelji, pisci i brojni umjetnici sa kojima se susretao.

Cazin se ponosi rodnom kućom Nurije Pozderca sagrađenom oko 1820.godine. Sagradio ju je Ahmet-aga Pozderac, jedan od vođa otpora protiv aneksije BiH, otac Nurije i Hakije Pozderca. Ova je građevina 1985. godine prodata Općini Cazin, a na njoj su vršeni sanacioni radovi u više navrata. Godine 2009. proglašena je nacionalnim spomenikom BiH. Godine 1998. i 1999. sredstvima općine Cazin vršeni su radovi na pokrivanju objekta kestenovom šimlom, zamijenjena vanjska stolarija i izvršeno krečenje fasade objekta. Tokom 2006. uređen je enterijer i revitalizacija sredstvima Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta i Ministarstva kulture Unsko-sanskog kantona. Nurija Pozderac  bio je učitelj i političar, učesnik narodnooslobodilačke borbe i potpredsjednik Izvršnog odbora AVNOJ-a.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.