Kako je silovanje (p)ostalo zabava?

Ovih dana bosanskohercegovačka javnost zgrožena je Facebook statusom koji je na svom “zidu” podijelio Adis Arapović, zastupnik Saveza za bolju budućnost u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

Vidjeli ste status gotovo svi. U njemu se na srednjovjekovni način najužasnije moguće degradiraju žena, njena intima, njen život, ali, na koncu, i njen duhovni svijet i socijalni život. Status je na toliko načina mizogin, seksistički, vulgaran, štetan i na rubu kažnjivosti da je gotovo nemoguće sve to pojasniti u jednoj kolumni.

Zaključak statusa koji je, ne zaboravite, podijeljen stotine puta i koji su prije Arapovića postavili mnogi u ovoj zemlji i regionu ima završnu potku, zaključak, u kojem se veli da su u činu silovanja sva odgovornost, sramota i posljedice isključivo na ženi (sic!).

To srednjovjekovlje toliko je zaprepastilo javnost da se sa razlogom traži odgovornost parlamentarca Arapovića.

Ali…

Društvo je sastavljeno od mnogo Adisa Arapovića

Da li je samo do Adisa Arapovića? Zapitajmo se svi.

U zemlji u kojoj su ženska djeca “baksuz”, u kojoj seksizam maršira kroz gradove, sela i digitalna bespuća, u kojoj su rodne uloge silom utabane prije 100.000 godina i ni za jotu nisu promijenjene, u kojoj je žena “sama tražila” batine, zlostavljanje, silovanje, ubistvo, u kojoj se najmanje pola ljudi sprda sa ženama silovanim u ratu, a njihovo potomstvo ih vidi kao hodajuće zlo sa kojim ne zna šta bi, u kojoj je sramota priznati ženskom čeljadetu da ga neko zlopati, mobinguje, iskorištava ili maltretira, u kojoj su žene u javnom životu počesto tek ikebane za džender kvote ljudi se čude nekakvom parlamentarcu koji je je objavio nakaradni Facebook status u kojem je zaključak da je u samom silovanju sramota na silovanoj ženi?

Naprotiv, traže pouku!

Vidite, silovanje je ratni zločin. Ali silovanje na ovim prostorima, na tešku nesreću i sramotu svih nas, nije percipirano kao “dovoljan ratni zločin”.

Ne vjerujete?

Znate li ko je Nasiha Klipić?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Nasiha je Kozarčanka koja je izgubila, pazite sad, 36 članova porodice. Ali, Nasiha je žena koja je preživjela višestruka silovanja i o tome svjedočila pred sudom. Agenda zla je preduga i suviše traumatična, toliko traumatična da je o njoj teško pisati, ali evo samo jedan citat kako Nasiha opisuje silovanje:

“Silovali su me pred mojim sinovima Samirom i Anisom pred zgradom policije u Kozarcu. U tom momentu moj stariji sin imao je četiri, a drugi dvije i po godine. Nisam ničega bila svjesna, samo se sjećam kad je moj stariji sin Samir uhvatio jednog četnika za nogu i govorio mu: ‘Pustite mi mamu!’ Ali, četnik ga je uzeo i sve vrijeme dok su mene silovali njemu su držali bajonet ispod brade da gleda nepomično šta mi rade.”

E, pa, sad zamislite da je Nasiha glavni, silovani lik iz bolesnog statusa Adisa Arapovića. Zamislite da je Nasiha ta koja nakon silovanja od vojnika Vojske Republike Srpske ustaje i sa ostatkom silovanih žena Kozarca ubija neku “otpadnicu” koja nije silovana. Ne možete to da zamislite? Teško vam je? Dabome da je teško, ali, eto, pomenutom parlamentarcu i ostalima koji su oduševljeni tim Facebook statusom nije bilo teško.

I zapravo sad dolazimo do problema. Ako ste mislili da je problem samo u nedostatku empatije, pameti, zdravom rasuđivanju, grdno se varate.

Krive jer su silovane

Vidite, gotovo niko (čast izuzecima) nije objavio kako je Nasiha, sa drugim ženama koje su progovorile o silovanju i zlostavljanju, dužna da plati Republici Srpskoj, preciznije sudu, odštetu na ime troškova tužbe koja je podnesena 2016. i od koje se odustalo, pogađate, zbog nemogućnosti adekvatnog rješenja slučaja. Iznos je, pazite sad, šest puta veći od naknade koju primaju žene kao civilne žrtve rata.

Dobro ste pročitali, a možete još jednom – žene moraju da plate sudu u konačnici zato što su silovane.

E, u tom i takvom okruženju treba posmatrati Facebook status Adisa Arapovića, kojim se tovari dodatno breme beznačajnosti svim ženama, a pogotovo ženama silovanim u ratu. Takvih je najmanje 20.000. Dakle, 20.000 neispričanih priča, a i kome će biti ispričane u hiperseksističkom društvu, koje ne mari mnogo za zločin silovanja?

Najstrašnije je to što ogroman broj ljudi ne vidi ništa loše u “poučcima”, u tzv. dobrim i poželjnim pričama u kojima je silovanje tek dio scenografije, neka vrsta pejzažnog narativa, manje važnog u ionako nevažnom životu žene.

I tu je sav jad i bijeda tog Facebook statusa pomenutog Arapovića, ali i ove zemlje još više. Žalosno je što se takvim narativima stvaraju odlični preduslovi za neka buduća ratna silovanja koja su, ponavljam, ratni zločin.

Žalosno, opasno, jadno i bijedno je što se takve priče koriste kao “etički poučci”.

Jer šta?

Jedna silovana žena gore ili dollje nikome ne znači mnogo. Nikome ne znači ni 20.000 silovanih žena u ovom ratu jer, da znači, imale bi makar prava i zaštitu, a ne bi bile proganjane kao da su one izvršile neki zločin.

Nadati se da je u pitanju mentalna potkapacitiranost

Jedan od najvažnijih bh. novinara i urednika Boro Kontić naveo je, parafraziram, da bi nakon ovakve izjave, statusa ili njegovog prenošenja bilo gdje u civilizovanom svijetu osoba na javnoj funkciji morala da podnese ostavku. To je najmanje što može.

Ajna Jusić, kćerka žene koja je preživjela ratno silovanje

“Dok su njihovom čašću brisali podove centara za socijalni rad tjerajući ih da iz godine u godine dokazuju da su preživjele, političarima su usta bila pune njihove patnje, ali jednom u četiri godine, i to za izbore. Dok država nije podijelila žene koje su preživjele ratno silovanje po etničkim grupama. Bez obzira na to što je silovanje trauma, nije prestala. Ova država nije prestala sve dok silovanje nije učinila etničkim problemom, a ženskom sramotom.”

Potpisnik ovoh redova, pak, misli, a to je strašno, da se Arapović ovim izlivom seksizma u mali mozak i digitalnu sferu samo bolje, jače i više etablirao u očima, ali i na budućim glasačkim listićima kod mizogine, neobrazovane mačoističke mase sa pravom glasa.

Umjesto zaključka treba reći da taj nesrećni parlamentarac ima baždaren mozak za Balkan u periodu od 10.000 godina p. n. e. do danas, a zapravo je najstrašnije to što 90 posto dunjaluka u ovoj nakaradi od storije ne vidi ništa loše.

Naprotiv, traže pouku!

I onda je jedino opravdanje za Arapovića (ako ima opravdanja) da je mentalno potkapacitiran kada dijeli ovakve statuse jer, ako nije, teško njemu sa njim i nama sa njemu sličnim!

A najteže je silovanim i zlostavljanim ženama, njihovoj djeci, koja su rođena kao posljedice planskog ratnog zločina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera