Kako je SAD učinio uslugu Iranu na Bliskom istoku

Kurdske težnje za nezavisnošću u Iraku nailaze na uporno odbijanje i regionalnih i međunarodnih aktera, koji prednost daju teritorijalnom jedinstvu Iraka. Logika za njihov stav jest da bi nezavisnost Kurdistana potkopala stabilnost Iraka.

Bila takva predviđanja ispravna ili pogrešna, činjenica je da je jedina iračka stabilna regija sada uvučena u stalnu i endemičnu nestabilnost ostatka države. Politički ćorsokak koji je proizišao iz unutarkurdskog sukoba i agresivne politike kontrolisanja granica iz Bagdada doveo je Irački Kurdistan u turbulencije. Uvjeti u kurdskoj regiji pogoršani su novim sankcijama i pregovorima u vezi s iračkim budžetom za 2018, koji produbljuju trenutnu ekonomsku krizu.

Politika “jednog Iraka”, na kojoj ustrajavaju međunarodne i regionalne sile, očito je rezultirala pojavljivanjem “dvoiranske” stvarnosti na Bliskom istoku. Sve jači iranski utjecaj nad Bagdadom tokom borbe protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) zaključen je teheranskim posredničkim ratovima, koji dominiraju “spornim područjima” u državi, a posebno Kurdistanom. Pravedno je reći da je budućnost Iraka sada u rukama Irana prije nego bilo kojeg drugog regionalnog ili međunarodnog učesnika.

Odlučujuća uloga

Mnoge je vjerovatno iznenadila odlučujuća uloga koju je zapovjednik iranskih kurdskih snaga (jedinica Islamske revolucionarne garde – IRGC) Qassem Suleimani odigrao u intervenciji iračkih snaga u Kirkuku, samo dva dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump nametnuo novi set sankcija IRGC-u zbog “njihove podrške terorizmu”.

Osim toga, bilo je nestvarno čuti američkog državnog sekretara Rexa Tillersona kako izjavljuje da “iranske milicije u Iraku [trebaju] ići kući” sedmicu nakon što su Jedinice narodne mobilizacije, koje podržava Iran, prvi put ušle i preuzele kontrolu nad Kirkukom, dok je SAD ostao ravnodušan, ako nije i pružio podršku. Odgovor Bagdada Tillersonu potvrdio je širenje granica iranske moći u Iraku: Bagdad je priznao Suleimanijevu ulogu “vojnog savjetnika” Jedinicama narodne mobilizacije i izjavio da se “nijedna država ne može miješati u iračka pitanja”.

U svjetlu razvoja događaja u Saudijskoj Arabiji koje podržava SAD, a koji direktno ciljaju na Iran i njegove saveznike u regiji, zanimljivo je da je Washington odabrao napustiti Kurde i ostaviti irački politički prostor širom otvoren Teheranu.

Za SAD, mir znači teritorijalni integritet

Važno je podsjetiti se da SAD nikad nije uspio dogovoriti trajniji mirovni sporazum za bilo koji od sukoba na Bliskom istoku iako je predsjednicima Jimmyju Carteru i Baracku Obami dodijeljena Nobelova nagrada za ta nastojanja.

SAD je zabilježio relativan uspjeh u suzbijanju sukoba unutar datih teritorija. Očuvanje postojećih političkih granica na Bliskom istoku glavni je američki prioritet i “stabilnost” koju bi mirovni sporazum donio definisana je kao stanje teritorijalnog integriteta.

Reakcija Washingtona na krizu koja je izbila na Bliskom istoku zbog Arapskog proljeća, prema tome, bila je izuzetak. Budući da je prekogranična priroda Arapskog proljeća, koja je motivisala mase, bila prije svega prijetnja postojećim političkim granicama, SAD i međunarodna zajednica kao cjelina pokušali su održati “stabilnost” opet jačajući teritorijalni integritet svake države i/ili nastavljajući pružati podršku diktatorskim režimima.

U tom pogledu, pošteno je tvrditi da ISIL nije proglašen globalnom prijetnjom samo zbog svog brutalnog ponašanja. Međunarodna koalicija formirana je kad je ISIL “ukinuo” političke granice između Sirije i Iraka uspostavljajući kontrolu nad graničnim područjem ove teritorije.

U konačnici, borba protiv ISIL-a bila je pokušaj da se suzbije sukob unutar Iraka i Sirije očuvanjem postojećih političkih granica, ali ništa više od toga. Nema značajnijih nastojanja da se uspostavi mir u periodu nakon istjerivanja ISIL-a, postoji samo pokušaj da se ponovno izgradi bivši status quo, koji je zapravo doveo do pojavljivanja ISIL-a.

Satjerivanja Kurda u ćošak, pomoć Iranu

Danas je očito red na Kurde da budu vraćeni na njihovo mjesto unutar postojećih političkih granica. Do Arapskog proljeća dugogodišnji kurdski “problem” ostao je domaće pitanje za Tursku, Siriju, Irak i Iran. Ali rat u Siriji i uspon ISIL-a preobrazili su kurdsko pitanje u regionalno s obzirom na to da su postojeće političke granice koje su prolazile kroz kurdsku teritoriju nestale.

Nakon takve egzistencijalne transformacije uzaludna borba za demokratska prava prerasla je u borbu za odbranu Kurdistana, koja je otvorila put kurdskim težnjama za nezavisnu ili autonomnu samoupravu. A SAD je, zapravo, ponajviše doprinio tom procesu, čak i ako nikad nije javno podržavao nijednu od tih kurdskih želja.

Upravo je SAD podržao Kurde iz Iraka i Sirije da preuzmu kontrolu nad više od 210 km iračko-sirijske granice. Osim toga, podstaknuo je iračke i sirijske Kurde da sarađuju, npr., u Kobaniju 2014, čak je i inicirao sastanke u Duhoku i Erbilu da se izgradi političko i vojno partnerstvo između Regionalne vlade Kurdistana i administracije u Rojavi.

Protivrječni američki stavovi

U ovom kontekstu, protivrječni američki stavovi prema nedavnim događajima u Iraku zaista predstavljaju reviziju šire kontradiktorne politike u vezi s američkom ulogom u periodu nakon novog kurdskog izjednačenja na Bliskom istoku. Kurdi su, u Iraku i drugdje, protumačili američku pretjeranu reakciju na kurdski referendum kao znak da ne trebaju ići izvan svojih dodijeljenih granica. Za neke sirijske Kurde američki postupci signalizirali su da je možda tajming bio pogrešan i da bi to trebala biti odluka SAD-a.

Vrijedno je spomenuti da, ako je namjera bila samo održati stabilnost u Iraku, onda je SAD mogao lagano upravljati kurdskim procesom referenduma mirno. Tadašnji predsjednik KRG-a Masoud Barzani sam je više puta naglasio da referendum nije značio stvarno proglašenje nezavisnosti, da je bio izraz kurdske volje.

Međutim, SAD ne samo da je odabrao podsticanje tenzija, koje su s vremenom otvorile put za veći iranski utjecaj u Iraku, nego je odabrao da mirno sjedi i posmatra uništavanje predsjedništva KRG-a. Pa ipak, KRG je dosad stekao simboličnu reprezentativnu vrijednost i kapacitet u ime svih Kurda izvan granica Iračkog Kurdistana.

Posljedično tome, nije sigurno bi li bilo moguće još jednom vratiti kurdsko pitanje u postojeće političke granice. Jasno je, međutim, da politička katastrofa u Iraku ukazuje ne samo na neuspjeh Kurda već i američke politike na Bliskom istoku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera