Kako je rastao biznis Miroslava Miškovića

Biznismen Miroslav Mišković, koga su domaći mediji još prije desetak godina proglasili za “najbogatijeg Srbina”, radnu karijeru je počeo prije oko četiri decenije, najprije u kruševačkoj Jugobanci, a potom u fabrikama Trajal i Župa.

Prve velike uspjehe kao biznismen Mišković je imao tokom druge polovine osamdesetih godina u Hemijskoj industriji Župa, u kojoj je najprije bio direktor finansijskog sektora, a zatim potpredsjednik Poslovodnog odbora za finansije, da bi generalni direktor kompanije postao 17. januara 1987. godine, piše Tanjug. 

U vrijeme kad je Mišković bio na čelu Župe, ta fabrika je izuzetno dobro poslovala, bila veoma poznata, a njeni proizvodi traženi širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu, jer je proizvodila razne hemijske preparate i otrove koji su imali široku primjenu u industriji i poljoprivredi.

Potpredsjednički položaj

Potkraj 1989. godine Mišković je, kao jedan “od najuspješnijih socijalističkih direktora”, prešao u Beograd, gdje je u tadašnjem Izvršnom veću Srbije dobio potpredsjednički položaj.

Dobro upućeni u tadašnju kadrovsku kombinatoriku se prisjećaju da je lično Slobodan Milošević zaslužan što se Mišković za mnoge neočekivano našao na vrlo visokoj dužnosti u izvršnoj vlasti.

Mišković se u vrijeme dok je bio na čelu Župe svojski potrudio da o poslovnim uspjesima kompanije koju je predvodio redovno, a to znači gotovo svakodnevno, izvještava i Televizija Beograd u udarnim informativnim emisijama.

Izgleda da je baš pod tom impresijom Milošević odlučio do tada manje poznatog provincijskog direktora preko noći promovirati u potpredsjednika Vlade.

Nije se, međutim, Mišković dugo zadržao na važnoj funkciji u izvršnoj vlasti, već je naredne godine odlučio krenuti u privatani biznis, kako je kasnije sam objasnio, s grupom najbližih saradnika i istomišljenika u dva apartmana tada novog hotela “Slavija” u Beogradu.

Sopstveni biznis Mišković je počeo uspješno razvijati, uprkos ratovima koji su u to vrijeme bjesnili na prostoru bivše Jugoslavije, kroz svoje preduzeće Delta M, ulazeći u razne trgovinske i druge aranžmane s partnerima u domaćem agraru, osiguranju, a kasnije i bankarstvu i drugim djelatnostima.

Mišković je Ekonomski fakultet završio u Kragujevcu 1971. godine, javno se nikad nije izjašnjavao o politici koju je Srbija vodila devedesetih godina, a od Srpske pravoslavne crkve (SPC) dobio je orden Svetog Save.

Otmica 2001. godine

Poslije političkih promjena u Srbiji 5. oktobra 2000. godine, Mišković je, kako se tvrdilo u dobro obaviještenim krugovima, uživao podršku nekih od lidera nove vlasti, uključujući i bivšeg ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića.

Početak protekle decenije bio je, međutim, vrlo dramatičan za Miškovića, jer je 9. aprila 2001. godine kidnapiran. Ali, već sljedećeg dana je oslobođen i njegovim otmičarima je, kako se tada tvrdilo, plaćeno “u kešu” sedam miliona njemačkih maraka.

Neki analitičari su kasnije, nakon ubistva premijera Srbije Zorana Ðinđića u martu 2003. godine, tvrdili da su atentatori na predsjednika Vlade Srbije isti oni koji su ranije organizirali i otmicu Miškovića.

Poslije epizode s kidnapiranjem, Mišković se rijetko pojavljivao u javnosti, a interes za njegovo poslovanje je opet naglo porastao 2004. godine, kada je prodao Delta banku italijanskoj finansijskoj grupaciji Inteza.

Kasnije je Mišković, serijom za njega i njegovu kompaniju uspješnih preuzimanja drugih domaćih preduzeća, stvorio svoje poslovno carstvo, koje je preraslo u Delta holding korporaciju.

Imovina od dvije milijarde

Poljski časopis Vprost je u anketi objavljenoj u jesen 2008. godine vrijednost Miškovićeve imovine procijenio na više od dvije milijarde dolara i svrstao ga na 42. mjesto na listi stotinu najbogatijih biznismena srednje i istočne Evrope.

Mišković je u protekle četiri godine nastojao dalje proširiti poslove, posebno ulažući u razvoj trgovinskog lanca Delta Maksi, koji je, međutim, prošle godine bio prinuđen prodati belgijskoj grupaciji Delez, kako se nezvanično tvrdilo zbog nedostatka obrtnih sredstava.

Domaći analitičari su, uprkos rijetkom pojavljivanju Miškovića u javnosti, stalno tvrdili da on ima veliki utjecaj na politička zbivanja u Srbiji, a u posljednje vrijeme se spekuliralo da mu nisu po volji najnovije akcije Vlade Srbije u raspetljavanju raznih korupcionaških afera.

Sada ostaje da se sačeka i vidi kako će “najbogatiji Srbin” prebroditi vjerovatno najtežu bitku u svojoj biznis karijeri, jer se treba odbraniti od teških optužbi za nezakonite radnje u privatizaciji domaćih putarskih preduzeća.

Izvor: Agencije