Kako je propao Putinov pokušaj da prestraši svijet

Prvog dana marta ruski predsjednik Vladimir Putin održao je godišnje obraćanje naciji. Ciljana publika, međutim, nije bila Federalna skupština, niti njegovi birači; zapravo, to je bio Zapad – preciznije rečeno, SAD-u. Govor je zvučao skoro kao onaj koji bi imao lider Sjeverne Koreje. Nakon kratkog uvoda o ekonomskim i socijalnim problemima, Putin je nadugo govorio o novom ruskom nuklearnom oružju koje navodno nema parnjaka na svijetu i koje državi daje prednost naspram SAD-a. Iza njegovih leđa, na velikom ekranu, vidio se snimak naprednih raketa koje napadaju nešto što izgleda kao američka država Florida.

Kada je riječ o samom pathosu, Putinova prezentacija oružja bila je jednaka onoj kada je Apple predstavio iPhoneX, no kvaliteta grafičkog prikaza je to umanjila. Upravna direktorica Russia Todaya Margarita Simonjan kazala je kako ljudi koji su napravili video “nisu, zapravo, studirali dizajn, već kako da se bombom efikasno raznesu [zajedno s neprijateljem]”. U ovom slučaju Simonjan govori istinu. Zaista, u Rusiji ima mnogo stvari koje su napravili ljudi obučeni kako da bace bombe. Možda neki od njih rade i u ruskim medijima.

Može se shvatiti koju je reakciju Putin želio potaći svojim govorom tako što se pogleda šta su emitirali ruski TV kanali. Nakon njegovog obraćanja, oni su svi jednoglasno objavili kako je SAD sada uplašen. “Ova histerija postoji jer se smatra kako je SAD napredniji od Rusije”, kazao je američki analitičar Daniel Patrick Welch, koji je, između ostalog, stalni gost Russia Todaya te pjevač i pisac tekstova za pjesme. “Za američko vodstvo je bilo nezamislivo da ih Rusija i Kina mogu pristići i postati prava prijetnja… Milijarde dolara koje su Amerikanci investirali u odbranu su potrošene uzalud.” Ruski državni mediji žele vam stvoriti dojam kako je sada čovječanstvo zaleđeno od straha i čeka kako će se razviti američko-ruski odnosi – kao da je u toku nova Kubanska kriza.

Kremlj bez drugih opcija

Američki mediji su također pisali o govoru, ali je raspoloženje u državi daleko od histerije. O Rusiji se zaista mnogo priča, ali više u kontekstu istrage protiv administracije Donalda Trumpa zbog navodnog dosluha s Moskvom. Putin bi, naravno, volio da svijet vidi Rusiju kao Sovjetski savez tokom Hladnog rata, kao jednu od dvije, ili jednu od tri (ako ubrojimo Kinu) supersile. No, predstavljanje nuklearnih projektila, koji izgledaju zastrašujuće, nije imalo željeni rezultat. Zapravo, nakon Putinovog govora, Rusija je počela izgledati više kao druga Sjeverna Koreja – slabašna država čiji jedini as u rukavu je nuklearno naoružanje.

Putinova strategija nije upalila van države, no sada svi čekamo kakav će efekat imati unutar nje. Nakon kolapsa cijena nafte 2014. godine, Kremlj je počeo aktivno mobilizirati glasačko tijelo oko ideje vanjskog neprijatelja. Na početku je to bila Ukrajina, potom teroristi u Siriji, a sada postoji mogućnost nuklearnog rata sa SAD-om. Kremlj se možda nada da će antiamerikanizam ujediniti glasače. No, kako Iran i Venecuela pokazuju, takva strategija, zapravo, ne djeluje u vrijeme ekonomske krize. Možda Kremlj to shvata, ali jednostavno nema drugih opcija. I to bi mogla biti opasna neprilika.

Ako Putin ne vidi željenu reakciju, bilo kod kuće ili na strani, on bi mogao povećati uloge. Tokom govora, rekao je sljedeće: “Sistemi [oružja] koje smo napravili nigdje drugdje ne postoje. Nikada nismo krili naše namjere da pregovaramo. No, niko nije želio s nama ni govoriti. Niko nas nije slušao. Poslušajte nas sada!” Publika je odgovorila frenetičnim aplauzom. Cijela pro-Putinova elita – poslanici, guverneri, ministri, vjerske vođe – svi su aplaudirali ideji ucjene Zapada nuklearnom bombom. No, ono što je bilo naročito apsurdno u ovoj situaciji je činjenica da ovo oružje, koje je posljednji krik tehnologije, s kojim Putin iskušava SAD, možda i ne postoji.

Putin je objavio postojanje nadzvučne krstareće rakete “s neograničenim dometom, putanjom leta koja je nepredvidiva i kojoj ne može naštetiti nijedan odbrambeni sistem”. No, neki stručnjaci navode kako ovo još nije postignuto. “Takve stvari su nemoguće, a općenito i nepotrebne. Krstareći projektil ne bi trebao imati nuklearni motor. I takvi motori ne postoje. Jedan je u fazi razvoja, ali on je za svemirske rakete i, naravno, nikakvo testiranje toga se nije moglo desiti 2017. godine”, govori Ivan Mojsev, čelnik Instituta svemirske politike u Moskvi.

Nije prvi put u posramljujućoj situaciji

Odvojeno od toga, Putin je pokazao video nove interkontinentalne rakete nazvane “Samrat” (one s kojom se prikazivao “napad” na Floridu). No, ispostavilo se kako je taj video prvi put prikazan 2007. godine u dokumentarnom filmu na ruskom Prvom kanalu, kao ilustracija drugog projektila, nazvanog “Voevoda” i tehnologije koja je razvijana 1970-ih. Ovo, naravno, nije prvi put da se predsjednik našao u posramljujućoj situaciji. Tokom poznatog intervjua koji je vodio Oliver Stone, Putin je pokazao videosnimak ruskih snaga u Siriji, a ispostavilo se kako je to stari američki snimak iz Afganistana. Nakon tog incidenta, Putinov sekretar za medije je kazao kako mu je Ministarstvo odbrane dalo taj video.

Činjenica da ove rakete, kojima je Putin želio preplašiti Amerikance, ne postoje zapravo je veoma zabrinjavajući problem u Rusiji. Teško je zamisliti kako bi Putin pokazao smiješni video da je znao kako je on napravljen prije 10 godina. I moguće je kako je on u potpunosti uvjeren kako samo što nisu razmještene supersonične nuklearne rakete i kako je Zapad zaista preplašen. Također je moguće da on dobija takve izvještaje od svoje administracije.

Angela Merkel je bila osoba koja je 2014. godine, nakon obaranja malezijskog aviona na letu MH17 iznad Ukrajine, dala moguće vjerodostojno objašnjenje dešavanja u Rusiji. “Putin nije u kontaktu s realnošću”, rekla je ona nakon susreta s ruskim predsjednikom. Kada se sjevernokorejski lider Kim Jong-un predstavlja kao luđak – to je zabrinjavajuće. No, kada se tako ponaša lider velike nuklearne sile, koja je već umiješana u dva rata i razne “specijalne operacije” (od cyber-napada do političkih subverzija) – to počinje izgledati opasno. A to, u prvom redu, izgleda opasno za samu Rusiju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera