Kako je mali Dejan progovorio

Dječaku je ime Dejan. Naizgled drugačiji, u suštini isti. Istih snova i istih ambicija kao i njegovi, naizgled drugačiji vršnjaci, s istom željom da sopstvenim trudom i znojem sebi izgradi budućnost i pronađe mjesto pod suncem.

Dječak nije govorio 14 godina. Nije govorio ništa. Živio je u svijetu sopstvene mašte u koju je malo ko mogao doprijeti, a još je manje shvatiti.

I tako je bilo sve dok jednog dana nije dobio kapitensku traku. Tada, njegov svijet se promijenio. Prve riječi koje je izgovorio bila su imena njegovih trenera, koji su ga godinama kroz, ono što djeca najbolje razumiju – fudbal, usmjeravali u život i od njega stvarali boljeg čovjeka.

Bolje ličnosti i bolji ljudi

Podloga naše priče jeste filmska, ali ne radi se o filmu, već o Školi fudbala Respekt, koja je pokrenuta prije četiri godine pod motom „Fudbal za sve“, s ciljem da svakom djetetu pruži jednaku priliku da iskoristi svoj potencijal, bez ikakvih granica, predrasuda ili na našim prostorima uobičajenih stereotipa. Kroz školu, u kojoj trenutno radi šest osoba, prošlo je 153 djece, a redovnih ih je između 55 i 70, starosti od četiri do 17 godina.

Djeca različitih profila – s poteškoćama u razvoju, bez roditeljskog staranja, djeca romske populacije, djevojčice…, svi su na jednom mjestu sa istim šansama, s konačnim ciljem da se kroz loptu formiraju u bolje ličnosti i bolje ljude. I sve to – besplatno.

A fudbal? Manje-više…

„Kada smo krenuli s ovom pričom, niko nije niti mislio da bi mogla imati ovakav odjek. To je prava filmska priča, ali i dokaz da se – može. Uz dosta odricanja, ali ipak može“, počinje priču osnivač ŠF Respekt i bivši fudbaler Sarajeva, Željezničara i Vratnika Emir Hujdur.

Uvijek će biti besplatno

Dok se u posljednje vrijeme gotovo sve komercijalizira i stavlja u kontekst finansijske dobiti, u ŠF Respekt se vode motom da fudbal treba biti dostupan svima. Upravo je to razlog što je njeno pohađanje besplatno, što cijelu priču čini još nevjerovatnijom.

„Tako je bilo i tako će uvijek i biti. Samo ćemo na taj način funkcionisati, jer je to osnova našeg postojanja. Škola je besplatna zato što svako dijete ima pravo da se bavi sportom. Šta ako se počne plaćati? Šta će biti s onom djecom koja neće moći nastaviti trenirati jer nemaju novca? Zato, uvijek će biti ovako – ista prava za sve“, kaže Hujdur.

Ova, kao i svaka druga slična storija koja se temelji na elementarnim vrijednostim koje u svijetu novca i licemjerja sve više padaju na marginu, unaprijed je osuđena na hod po trnju.

„To je borba protiv vjetrenjača. Na početku, nismo imali niti jedne lopte. Sve se rješavalo u posljednji trenutak, jer je, jednostavno, situacija bila takva. Dalje, tu je stalna borba sa nedostatkom finansijskih sredstava. Nemamo adekvatnu podršku zajednice, mada se cilj naše misije najviše odnosi na njeno jačanje, a to je upravo ta prilika djeci da se izgrade kao ličnosti i postanu njeni uzorni članovi. Fudbal je ovdje samo alat“, kaže Hujdur.

Inkluzija, borba protiv neravnopravnosti…, sve su to pojmovi koji se mogu vezati uz ovu priču, no, u Respektu žele drugačije gledati na to.

Nismo socijalna kategorija

„Inkluzija je previše komercijaliziran pojam. Mi više volimo reći da je to prihvaćenost. Svako želi biti prihvaćen, a mi djeci upravo to nudimo, i opet, uprkos nedostatku podrške, ne ratujemo niti protiv sistema, niti protiv institucija. Ne želimo niti da nas gledaju sa sažaljenjem. Mi nećemo odbiti donaciju, ali ne želimo živjeti od njih, niti biti socijalna kategorija. Hoćemo da neko shvati značaj naše različitosti“, priča Hujdur.

No, i pored svih tih teškoća koje bi mnoge natjerali da odustanu, ŠF Respekt je izdržao, a da se radi o projektu koji bi zajednica trebala mnogo više podržavati, govore dva velika priznanja. Škola je prvo dobila UNICEF-ovu nagradu „Šampion inkluzije“, pa Certifikat za izvrsnost Ambasade SAD-a u BiH, a sada, nagradila ju je i fondacija za djecu Evropske fudbalske asocijacije (UEFA).

Fudbal je samo alat: Svi popravili ocjene u školi

Neki će reći, škola fudbala je samo o – fudbalu, no, kada govorimo o ŠF „Respekt“, fudbal je samo alat, a konačan cilj je izgradnja ličnosti i zdravih članova zajednice.

„Reći ću samo jedan primjer, nešto zbog čega smo i više nego ponosni. Prošle godine smo za djecu koja pohađaju našu školu pokrenuli instrukcije iz fizike, matematike, hemije i engleskog i njemačkog jezika, a sve u režiji sopstvenog kadra, jer nismo željeli da djeca zapostavaljaju svoje obrazovanje. Rezultat je bio takav da su sva djeca popravila svoje ocjene. MI ne stvaramo fudbalere, već dobre ljude“, ističe Hujdur.

 

 

Kako kaže Hujdur, finansijski dio nagrade škola će iskoristiti da vrati dugove, počne disati punim plućima i okrene se budućnosti, koju vide u lijepom svjetlu.

„Uz veliku zahvalnost na nagradi, koju smo dobili uz veliku podršku Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, pomalo je paradoksalno da od lokalne zajednice ne dobijemo ništa, ali da dobijemo od UEFA-e. Ljudi su se oduševili našim programom i radom, koji im je djelovao nezamislivo”, govori osnivač ŠF Respekt.  

Na pitanje kakva je, u tim okolnostima, budućnost škole, Hujdur kaže da su ambicije, uprkos svemu, velike:

„Cilj nam je da se počnemo samofinansirati i da, uz dosljednost različitosti, formiramo seniorske timove u muškoj i ženskoj konkurenciji, što i planiramo uraditi. Želimo uspostaviti sistemsku organizaciju, dovesti nove stručne ljude, privući sponzore i biti nezavisni, mada sam, moram to reći, tužan zbog odnosa zajednice prema nama, jer u momentu kada pređemo granicu, mi više nismo ŠK Respekt. Mi smo predstavnik Bosne i Hercegovine i uvijek ćemo biti ponosni na to“.

Izvor: Al Jazeera