Kako izbjeći da budete regrutirani kao špijun preko LinkedIna?

Američki portal Stratfor, specijaliziran za sigurnosne i strateške studije, otkriva da međunarodne obavještajne službe koriste informacije prikupljene preko poslovne društvene mreže LinkedIn kako bi pratile i identificirale osobe koje bi mogle regrutirati kao svoje špijune.

Internet takvim agencijama pruža slobodan pristup informacijama više nego ikada ranije, dok su pojedine web stranice, kao što je LinkedIn, posebno korisne u pronalaženju osoba koje imaju pristup željenim informacijama ili tehnologijama, piše Stratfor.

U izvještaju koji je napisao Scott Stewart, analitičar u oblasti sigurnosti i terorizma, Stratfor nudi savjete za korisnike LinkedIna i drugih platformi društvenih medija o tome kako da izbjegnu upadanje u zamke obavještajnih službi za regrutiranje špijuna.

Kinesko špijuniranje

Stratfor je konkretno skrenuo pažnju na izvještaj koji je objavio Finski institut za međunarodne odnose – FIA u junu vezano za kineske aktivnosti na LinkedInu.

Međutim, ta pojava nije ograničena samo na operacije koje provode kineske obavještajne službe, ili na određenu platformu društvenih medija.

Sve obavještajne agencije koriste slične metode, o čemu govori hakerski napad “povezan s Iranom” na računarski sistem američke konsultantske i revizorske kuće Deloitte, gdje je LinkedIn veza korištena za stjecanje povjerenja zaposlenika.

Međutim, kako bi se suprotstavilo sljedećoj prijetnji koja dolazi preko mreže LinkedIn, potrebno je razumjeti načine koje obavještajne službe koriste u operacijama regrutiranja.

Proces vrbovanja se sastoji od tri osnovne faze: uočavanja osoba na koje se treba usmjeriti, postavljanje zamke te razvijanje odnosa s metom, navodi Stratfor.

Ove faze se mogu podijeliti na manje korake i može doći do velikih varijacija u procesu, zavisno od cilja i okolnosti.

Faze regrutacije su sljedeće:

Do popisa zaposlenika u nekoliko sekundi

1. Uočavanje mete

U ovoj fazi obavještajni službenici prave listu osoba koje imaju pristup željenim informacijama i klasificiraju ih prema vjerovatnosti njihovog uspjeha u izvlačenju tih informacija.

Prije pojave interneta, obavještajne službe koje su namjeravale pronaći metu u nekoj kompaniji morale su poduzimati određene korake kako bi došle do imena zaposlenika koji rade na određenom projektu u nekoj kompaniji.

U pojedinim slučajevima morali su angažirati i agente unutar iste te kompanije kao ispomoć.

Sve je to zahtijevalo mnogo vremena i truda, a ako se cijela operacija ne izvede uspješno, kompanija koja se našla na meti mogla bi početi sumnjati da se nešto dešava.

Međutim, u svijetu društvenih medija obavještajci mogu koristiti LinkedIn da dođu do popisa zaposlenika u određenoj kompaniji ili agenciji i naziva radnih mjesta u svega nekoliko sekundi.

Iako alati društvenih medija nisu “zajamčena” metoda za obavještajne službenike da sačine popis svih onih koji imaju pristup nekom programu ili tehnologiji, oni im pomažu u početnim pretraživanjima.

Obavještajni službenici zatim mogu dodati ljude koji nisu bili eksplicitni u svojim LinkedIn profilima na popis potencijalnih ciljeva.

Finansijska iskušenja i regrutiranje iz zlobe

2. Postavljanje zamke

Nakon što je obavještajni oficir sastavio popis potencijalnih ciljeva, sljedeći korak bi bio određivanje najboljih načina za regrutaciju i koji pristup bi najbolje funkcionirao kako bi se oni pridobili.

Mreža LinkedIn i ovdje može biti korisna.

Pošto je ova društvena mreža namijenjena poslovnom umrežavanju, njeni članovi obično dijele dovoljno informacija za postavljanje zamki i vrbovanje ciljane osobe.

Naprimjer, oni koji se žale na to da su nezaposleni ili da njihovi potencijali i vještine nisu dovoljno iskorišteni mogu biti podložni finansijskim iskušenjima; oni koji su nesretni na poslu mogli bi biti otvoreni za regrutiranje iz zlobe, kaže autor.

Tu su i oni koji često objavljuju postove i koji mogu podleći iskušenjima obavještajnih službi kako bi zadovoljili svoju znatiželju i ego.

Uspostavljanje odnosa i izgradnja povjerenja

3. Procjena i jačanje odnosa

Zavisno od toga koji je krajnji cilj, operacija regrutiranja agenta može dobiti sasvim drugačiji smjer.

Krajnji cilj razvojne faze je uspostaviti odnos i izgraditi povjerenje s osobom koja je meta, tako da obavještajna služba može postići željeni cilj.

Kada je u pitanju LinkedIn, uočeno je da obavještajne službe u brojnim slučajevima razvijaju odnos s metom tako što se predstavljaju da su istraživački centri ili univerziteti.

Osobama koje namjeravaju vrbovati nude da napiše članak o sasvim bezazlenoj temi, koji će biti plaćen, a zatim ih pozivaju u posjete i pokrivaju troškove putovanja kako bi predstavili spomenuto istraživanje, piše autor u tekstu.

Kada ta osoba stigne u dotičnu zemlju, obavještajna služba će izvršiti dodatne procjene njene ličnosti i ojačati odnose s njom s ciljem da je regrutira kao špijuna.

Nakon što meta bude i službeno regrutirana, on ili ona se mogu suočiti s pritiscima obavještajne službe da pruži još osjetljivije informacije.

Stewart na kraju svog izvještaja zaključuje da sve obavještajne službe koriste isti osnovni proces regrutiranja.

Izvor: Stratfor