Kako funkcionira ‘skrivena država’ u SAD-u

Sada se zna da su FBI i NSA aktivno nadzirali komunikaciju sa ruskim ambasadorom u SAD-u, Sergejom Kisljakom (EPA)

Činjenica da je Michael Flynn, savjetnik za nacionalnu sigurnost, otišao nakon samo četiri dana na dužnosti jer su otkriveni njegovi razgovori s Rusima, daje rijetku priliku da se zaviri u to kako zaista funkcionira američka “deep state”, skrivena država, piše časopis Foreign Policy.

Dok se historijski termin “deep state” koristio kada se govorilo o vladi koja iz sjene kontrolira ili utječe na ključne elemente državne politike, on je ponovno dobio na važnosti u Sjedinjenim Američkim Državama s predsjednikom Donaldom Trumpom, gdje mediji njime tako nazivaju djelovanje obavještajne zajednice ili govore o birokratima u izvršnoj vlasti koji vode politiku curenjem dokumenata.

“Ovo je priča ne o nekontroliranim obavještajnim agencijama koje divljaju izvan zakona, nego o golemoj unutrašnjopolitičkoj moći koju su uspjele steći u njegovom okviru”, piše Foreign Policy.

Aktivni nadzor

Sada se zna da su FBI i NSA, u skladu sa zakonom, aktivno nadzirali telefonske pozive i čitali SMS-ove koje je slao i koji su slani ruskom ambasadoru u SAD-u, Sergeju Kisljaku.

Iako je načelno ‘top secret’ ime pojedinca koji je pod nadzorom, ovo je bila neka vrsta ‘javne tajne’ i Kisljak je vjerovatno sumnjao da je pod nadzorom.

Postoje brojni zakoni koji određuju kako distribuirati informacije koje se sakupe takvim nadzorom. A ovaj slučaj krenuo je nakon što su u javnost procurile informacije o uključenosti Mikea Flynna, prenosi Hina.

Jedna je stvar ako razgovori koji se prisluškuju nemaju nikakvu obavještajnu važnost  – poput narudžbe pizze kasno navečer – a druga kada analitičar koji sluša Kisljaka može čuti s druge strane nekoga ko se predstavlja kao dužnosnik američke vlade – poput: “Mike Flynn na telefonu”.

Tu se pokreće cijeli mehanizam i to postaje materijal čija je distribucija izuzetno ograničena.

Za svaku stvar drugačiju od uobičajene – a ovaj slučaj bi to svakako bio – čelnik ureda za nacionalnu sigurnost treba biti obaviješten te se sirovi transkript predaje direktoru FBI-ja ili njegovom zamjeniku.

Serije komunikacija

U ovom slučaju postojale su tri serije komunikacija između Flynna i Kisljaka od kojih je barem jedna tekstualna poruka.

Prva je bila 18. decembra, a zadnja 30. decembra, dan nakon što su nametnute sankcije protiv ljudi koje je ruski ambasadora poznavao – zapravo špijuna koji su se predstavljali kao diplomati.

FBI je puno toga potom morao razmotriti.

Flynn je bio bivši visoki dužnosnik obavještajne službe koji u tom trenutku nije imao funkciju.

Potom, tu je politički kontekst: SAD su željele znati zbog čega je Rusija odlučila da neće donijeti protumjere za sankcije.

Sigurnosne garancije

Konačno, najvažnije je što je Flynn razgovarao s ambasadorom zemlje koja je bila optužena da se miješala u predsjedničke izbore na kojima je pobijedio njegov šef.

Bez obzira na sadržaj onoga što je Flynn rekao, bilo bi nemarno da je FBI odlučio minimalizirati ili ignorirati pozive samo zbog toga što je Flynn bio građanin nad kojim se nije vršio nadzor budući da je već ranije dobio “sigurnosnu garanciju”.

Da je Ministarstvo pravosuđa mislilo da je Flynn agent neke strane zemlje – a za to nema ni mrve dokaza – ono ga je moglo staviti pod normalni nadzor.

Rijetko kada FBI ili NSA distribuiraju sirovi transkript izvan kontroliranih kanala, ali u ovom slučaju imali su obvezu dati Flynnove transkripte Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC) – u kojem su tokom januara još sjedili ljudi iz Obamine administracije.

Negdje polovinom januara otkrivena je konverzacija novinaru Davidu Ignatiusu iz The Washington Posta i Flynn je negirao da se razgovaralo o sankcijama. Nekoliko dana kasnije potpredsjednik Mike Pence ponovio je Flynnove garancije da se uglavnom radilo o logističkoj pripremi daljnjih poziva kada Trump bude predsjednik.

Flynnove laži

U tom trenutku, nekoliko dana prije Trumpove inauguracije, za slučaj su znali agenti FBI-ja, neki dužnosnici NSC-a kao i nekoliko ljudi iz Ministarstva pravosuđa – i svi su oni znali da sadržaj poziva nije odgovarao onome što je Flynn o njima rekao.

Direktor FBI-ja James Comey nije smatrao da je Flynnova interpretacija razgovora predstavljala rizik za nacionalnu sigurnost. Možda je osjećao da bi uoči inauguracije bilo neprikladno potezati to pitanje, piše Foreign Policy.

Međutim, ipak je htio znati više, pa su agenti poslani u Bijelu kuću na razgovor s Flynnom nekoliko dana nakon inauguracije. Ne zna se šta su čuli, ali nakon toga je Bijela kuća informirana da postoji kontradikcija između onoga što je Flynn zaista rekao i onoga što on insistira da je rekao.

Postavlja se pitanje što je radila Bijela kuća dok je sedmicama probavljala tu informaciju, piše časopis.

Objašnjenje je međutim možda ono najjednostavnije. Nekompetencija ili neučinkovitost Bijele kuće nasuprot pronicljivosti obavještajnih agencija u korištenju njihovih povlastica i moći.

Izvor: Agencije