Kako bi se odigrala bitka između Turske i SDF-a?

Analitičari smatraju da operacija neće predstavljati ozbiljnu poteškoću za turske snage (EPA)

Povlačenje američkih vojnika sa područja oko sirijske sjeveroistočne granice s Turskom otvorilo je put za vojni sukob između Kurda, dugogodišnjih saveznika Washingtona, i članice NATO-a.

Nakon saopćenja predsjednika Donalda Trumpa u nedjelju da će se američki vojnici povući kako bi dozvolili tursku vojnu operaciju kojom se dugo prijetilo, očekuje se da će Turska ovih dana poslati svoje snage preko granice.

Iako je Washington naoružavao kurdske Sirijske demokratske snage – SDF kako bi vodile borbe protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant – ISIL, njima nedostaju oklopne jedinice, artiljerija i avijacija koju posjeduje moderna vojska.

Turska, koja se hvali drugom najvećom vojskom u NATO-u, ima sve odlike takvih moćnih snaga i njeni vojnici su stekli iskustvo kroz dvije prethodne operacije na sjeveru Sirije, kao i u desetljetnim borbama sa zabranjenom Radničkom partijom Kurdistana – PKK u svojim granicama.

Dva moguća scenarija

SDF predvode kurdske Jedinice narodne zaštite – YPG, grupa koju Turska vidi kao “terorističku organizaciju”, zbog svojih veza s PKK-om, i koja kontrolira četvrtinu Sirije, između rijeke Eufrat i iračke granice.

Turska je dugo govorila o vojnom prodoru u teritorij koji drži SDF, kako bi istisnula YPG sa svojih granica i vratila sirijske izbjeglice, ali tu akciju je obeshrabrivalo prisustvo američkih snaga, koje su stupile u savezništvo sa SDF-om kako bi pobijedili ISIL u regiji.

Budući da je sada operacija Ankare izvjesna, njene planove bi mogla omesti odluka Pentagona da ukloni Tursku iz “rasporeda zračnih zadataka” na sjeveroistoku Sirije te da joj ukine pristup objavještajnim operacijama nadgledanja.

Iako bi ovo moglo otežati Turskoj koordinaciju zračnih operacija, to joj ipak ne bi bilo onemogućeno, kako je rekao Can Kasapoglu, sigurnosni direktor Centra za ekonomiju i vanjskopolitičke studije u Istanbulu.

“Svaka prepreka u korištenju teške avijacije mogla bi donijeti ozbiljne nedostatke i poteškoće za kopnene operacije”, rekao je on.

Kasapoglu navodi dvije opcije za turske zračne operacije, a prva bi bila ignoriranje SAD-a i izvođenje letova, koji bi uključivali bombardere F-16 i F-4.

U tom slučaju, “Pentagon bi se našao u čak težoj situaciji, jer bi morao odlučiti između podizanja svojih bombardera, koji bi presreli avione svog NATO saveznika, ili bi morao dopustiti da njegov ‘ultimatum zatvaranja zračnog prostora’ ne uspije”, kaže Kasapoglu. 

Druga opcija bi bila korištenje naoružanih dronova, koji bi dali podršku kopnenim snagama, iako oni ne bi mogli nositi teško naoružanje koje može ponijeti avion.

Lakše od operacije ‘Štit Eufrata’

Turska je mjesecima jačala svoju Drugu armiju, koja je odgovorna za odbranu njenih južnih granica, uključujući granicu s teritorijom koju kontrolira SDF, a koja obuhvata elitne borbene jedinice.

Ofanzivu na sjeveroistoku Sirije vjerovatno će voditi Dvadeseta oružana brigada, smatra Kasapoglu, a očekuje se da će se glavni prodor desiti u mjestu Tel Abyad.

“Od Tel Abyada ofanziva bi inicijalno napredovala prema zapadu, prateći pravac napada prema rijeci Eufrat” dodaje.

Očekuje se da će Turska, također, mobilizirati svoje sirijske milicije, koje bi mogle napasti sa područja Manbija, zapadno od Eufrata, kako bi se pridružile prekograničnim operacijama.

U augustu 2016. godine Turska je pokrenula operaciju “Štit Eufrata”, u kojoj je do marta u većini sjeverne provincije Halep postignuta pobjeda nad borcima ISIL-a i YPG-a. u koordinaciji s pobunjenicima Slobodne sirijske vojske.

Iste snage početkom prošle godine zauzele su kurdski kanton Afrin, na sjeverozapadu Sirije, nakon dva mjeseca kampanje protiv YPG-a.

S krajolikom na sjeveroistoku Sirije, kojeg čine ogoljene ravnice, pogodne za oklopne i motorizirane jedinice, analitičari kažu da će u potencijalnoj bici Turska imati pobjedu.

“To će biti lakše nego ‘Štit Eufrata'”, kaže Selim Sazak, istraživački direktor u konsultantskoj firmi TUM Strategy iz Ankare, misleći na operaciju u Halepu.

“Ne samo da je teren manje težak, nego neće morati brinuti o tome da li će ISIL doći na područja koja se očiste od YPG-a.”

Analitičari, također, ističu da čak iako je SDF stekao mnogo iskustva nakon borbe s ISIL-om, kada god su bili suočeni sa zračnim napadima, tenkovima i teškom artiljerijom – kao u prethodnim operacijama Turske u Siriji – bili su lako pobijeđeni.

“Postoje dvije opcije za SDF: da se bore do posljednjeg daha, ili da se nikako ne bore. Ne vidim da će se desiti neka produžena borba srednjeg intenziteta. To će se odvijati brzo, ili će se oni povući”, kaže Sazak.

Oružje Sirijskih demokratskih snaga

Kamal Alam, vojni analitičar iz Londona, slaže se da operacija neće predstavljati ozbiljnu poteškoću za turske snage.

“Turska ne bi trebala imati problema, zbog superiornosti svojih zračnih snaga i artiljerije”, kaže on.

Kasapoglu se slaže da Turska ima kapacitet za “munjeviti rat” protiv druge strane, s kampanjom “koja će vjerovatno biti obilježena brzim postignućima” ako bude imala adekvatnu zračnu podršku.

Uprkos turskoj vojnoj superiornosti, SDF posjeduje oružje kao što su protivtenkovske navođene rakete i prenosive sisteme zračne odbrane.

SDF je, također, stekao značajno borbeno iskustvo u svojoj jednogodišnjoj kampanji protiv ISIL-a, s američkom zračnom podrškom, artiljerijom i specijalnim snagama.

Vodstvo grupe je snažno reagiralo na prijetnju turske operacije, upozoravajući da “neće oklijevati da okrene svaki napad koji nije isprovociran u sveobuhvatni rat”.

Protivtenkovske rakete Javelin mogu predstavljati prijetnju turskim oklopnim jedinicama, dodaje Kasapoglu, dok bi zračne rakete, kao što su ruske SA-18, mogle predstavljati rizik za avione, a pogotovo za helikoptere.

Izvor: Al Jazeera