Kadrovska politika u Srbiji: Prst u oko narodu

Premijer/predsjednik tvrdi da je Bratislav Gašić čovjek koji 'sve zna o sigurnosti', piše autor (Reuters)

Najnoviji “državnički” potez srpskog premijera i nadolazećeg predsednika Aleksandra Vučića o postavljenju Bratislava – Bate Gašića ne mesto šefa Bezbednosno-informativne službe, u stilu: možda i nije dobar, pogotovo nije sposoban, ali je naš (moj), izazvao je grohot i podsmeh kod desetak odsto svesnih odraslih građana ove zemlje. Pogotovo ono što je Vučić smislio kao “valjano”obrazloženje.

Reč je o bivšem ministru odbrane u naprednjačkoj kombinartorici i miljeniku premijera/predsednika, koji je, zbog seksizma tokom jednog obraćanja javnosti (“Što volim novinarke koje lako kleknu…”) početkom decembra 2015. godine najpre došao pod udar javnosti, nakon čega je premijer pet nedelja testirao narodno trpilo i onda (5. februara 2016. godine) pripremio poslanike da ga jednoglasno (195 glasova), sa sve “ljutom” opozicijom, smene.

Teška i laka odluka

Tokom razglabanja o Gašićevoj smeni, u opticaju na javnoj sceni slovila su dva učina ministrovog delanja: prvog se čvrsto držao premijer i okarakterisao ga kao tupav kiks u (obratite pažnju!) – besprekornoj karijeri. To mu je, reče tada premijer, bila jedna od najtežih političkih odluka. On, kao nekdašnji rimski patricij, ili patron, moraše da zaštiti svog klijenta. Teška odluka da smeni jednog đilkoša (obesnog srednjovečnog čoveka, palivetra…), kao da se radi, da prostite, o priznanju Kosova. Toliko je to bilo teško.

Gašićeva pristupnica Srpskoj radikalnoj stranci

Na drugoj strani rečenog mišljenja, izvan vladajućih krugova, manjina se drznula da nekako (zbog zarobljenih medija) priopšti i poneku Gašićevu opačinu, ili nevaljaljstvo, ako više volite. Čaršija se trudila da sazna kako Gašić stoji sa naobrazbom, da li je (kao što tvrdi) završio čuvenu kragujevačku gimnaziju (gde ga nemaju u evidenciji među maturantima!), potom se glasno i često postavljalo i pitanje (validnosti) njegove fakultetske diplome, jer i takvu poseduje.

Agencija za borbu protiv korupcije tvrdila je da bio u sukobu interesa kada je kao gradonačelnik Kruševca potpisivao ugovore sa firmama koje su u vlasništvu njegove supruge, koji su doneli finansijsku korist njegovoj porodici. Nadležnim organima je uskraćivao pravo da vizitaju rad ministarstva odbrane, zbog čega je (2015. godine) zaštitnik građana (Saša Janković) Vladi predložio njegovu smenu.

Premijer/predsednik tvrdi da je Gašić čovek koji “sve zna o bezbednosti“. Moguće, jer se očito radi o čoveku koji veoma brzo uči. Da nije tako ne bi od keramičara, kako mu u stoji u pristupnici Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja, brzinom japanskog voza svršio silne škole i dogurao do ministra. Valjda je zbog tog saznanja premijer/predsedik postavljenjem ovog diletanta na mesto šefa srpske bezbednosne službe najzad nešto – lako odlučio.

Dug spisak grehova

Tokom poplava maja 2014. godine Ministarstvo odbrane nije postupalo u skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama. Bilo je nekoliko desetina žrtava, a niko iz tog vlading resora (iz drugih takođe) nije odgovarao za propuste koji su doveli do stradanja života i materijalne štete. Izmenama Zakona o Vojsci Srbije iz 2015. godine u Gašićevom mandatu onemogućeno je da izvršenje krivičnog dela protiv državnih organa, službene dužnosti, čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili Vojske Srbije (utvrđeno pravnosnažnom osuđujućom presudom) bude osnov za sankciju i u vojsci, pominje se gubitak čina ili službe.

Gašiću se na dušu stavlja i diletantska improvizacija prilikom spasavanju bebe vojnim helikopterom, kada je poginulo sedmoro ljudi – beba, dva lekara i četiri pripadnika Vojske Srbije. Posle svega izjavljuje da je pnosan na akciju spasavanja bebe iz Novog Pazara i da bi sve isto ponovo naredio. A naredio je da se letilica prizemlji na nepovoljnije mesto – radi slikanja za televiziju, njega i svite. Epilog: pola godine posle tragedije Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je da u ovom slučaju nema osnova za pokretanje istrage. Aferim!

Poslednjih nekoliko godina srpsko javno mnjenje zabavljalo se sumnjivim i falsifikovanim diplomama, magistarskim i doktorskim radovima, a najbolju je priredio odbornik Srpske napredne stranke u niškoj Gradskoj skupštini (Bratimir Vasilijević), izjavom da je diplomirao, ali nije siguran – na kom fakultetu.

Milan Janković, predsednik Privredne komore Beograda, falsifikovao je diplomu Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Iako je iz te visokoškolske ustanove u dva navrata stiglo uveravanje da Jankovića nema u evidenciji da se upisivao na taj fakultet, ovom bivšem pripadniku paravojne, koljačke i pljačkaške jedinice Željka Ražnatovića Arkana lažna diploma je pomogla da postane predsednik Komore, čak i da magistrira.

Poplava ‘diplomaca’ u vrhu vlasti

Da sve, umesto bedastoća, bude lakrdija potrudilo se sudstvo (Četvrti opštinski sud), koje ga je zbog ovog krivičnog dela debelo kaznilo – sa 1.000 dinara, ili 8,14 evra. Prema navodima Blica, ovog sumnjivog diplomca prate i inostrane presude, poput one iz Riminija (1974. godine), zbog krivičnog dela saučesništvo u krađi, po kojoj je osuđen na kaznu zatvora od jednog meseca, uslovno na pet godina, i novčanu kaznu od 30.000 lira.

Dve godine kasnije u Milanu je osuđen zbog razbojništva na zatvorsku kaznu od dve godine, uslovno na pet godina i novčanu kaznu od 150.000 lira. Italijanske vlasti su ga i 1980. godine (u Firenci), zbog saučesništva u krađi, osudile na kaznu zatvora od osam meseci i na novčanu kaznu od 80.000 lira…

Zbog sumnjive fakultetske diplome odlazećeg srpskog predsednika Tomislava Nikolića javnost je najviše zabavljao Vojislav Šešelj, posebno nakon povratka iz Haškog tribunala. Dok je bio lider stranke, SNS je prikazao Nikolićevu fakultetsku diplomu i master rad. Na diplomi Fakulteta za menadžment u Novom Sadu stoji da je izdata 19. januara 2007. godine, ali je on (Kurir) u junu 2006. godine izjavio da je na trećoj godini Pravnog fakulteta u Kragujevcu…

Pod sumnjom se našla i doktorska teza (Fakultet organizacionih nauka) beogradskog gradonačelnika Siniše Malog, za koju (sajt Peščanik) eksperti tvrde da je čist plagijat. Isto je rečeno i za doktorat Nebojše Stefanovića, aktuelnog ministra policije, inače kuma Aleksandra Vučića. Prema očekivanju “nezavisna komisija” je saopštila da ne postoji osnov za pokretanje postupka za poništavanje njegovog doktorata. Među doktoratima koji se ne smatraju validnim su doktorska disertacija Aleksandra Šapića (gradonačelnika Novog Beograda) i mnogih političara i direktora javnih preduzeća koje štite njihove partijske organizacije.

‘Valjano’ obrazloženje

Ono što je u celoj priči najjadnije jeste Vučićev argument za Gašićevo postavljenje, koje je izgovorio pre nekoliko dana prilikom posete Fakultetu bezbednosti. Citiram: “Bratislav Gašić je godinu i po dana bio izopšten sa javne scene i mislim da je veoma, veoma visoku cenu platio za jedan težak incident.” Šef svega u Srbiji je valjda kanio reći da je njegov Bata (Gašić) rođenjem predodređen za javnu scenu. Kad nešto zabrlja bude izopšten, potom ga scena čeka… Svima koji (s razlogom) žale za prošlim (dobrim, boljim…) vremenom valja reći da je i onda bilo i nepotizma i burazerskog postavljanja, ali nije baš bilo pravilo, kako reče Saša Janković, presednik Pokreta slobodnih građana Srbije, da neki amateri vode jako ozbiljne resore.

Nekad su se kadrovi tražili i dovodili, čak im davani kadrovski stanovi. Iz tog vremena ostala mi je pošalica trebinjskog policajca-pozornika Radovana Kapora, koji je kadrovski stan jednog važnog druga prokomentarisao ovako: “Kakav kadrovski, ja gledao, dvosoban, pobogu brate.”

Na kraju kratko o dva mejla, jedan iz Sarajeva, drugi iz Banja Luke, ali su gotovo istovetni. Čitaoci predlažu da malo o'ladimo od raspucavanja (rečima) po Vučiću jer – vaš je, izabrali ste ga u ogromnoj većini i to u regionu i ne dotiče mnogo publiku, koja ima svoje muke i svoje “vučiće”.

Možda, ali bih bio zadovoljniji da su predložili da ga “šibamo” ovde, gde je za sada to misaona imenica. Ipak, pogrešno. Jer odlaskom Vučića sa scene, posebno vučićizma i šešeljizma, i drugih izama, laknulo bi ne samo Srbiji, nego i (pre svega) Bosni i Hercegovini, potom Kosovu, Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj, možda i Sloveniji. Živi bili pa videli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera