Kada laži nadilaze istinu

Trebala bi postojati kazna za laganje.

Ako ne postoji kazna za uporno i drsko laganje u politici, onda je demokratija ugrožena, cijelo je društvo ugroženo.

Bizarno je slušati Donalda Trumpa.

Gotovo sve što kaže o sebi je pretjerano, zbunjujuće, lažno ili neka kombinacija ovo troje.

Neki od problema na koje je ukazao su stvarni problemi. U slučajevima u kojima je to tačno, njegov opis uzroka je obično pogrešan i njegova će rješenja samo pogoršati stvari. Iscrpljujuće je nositi se s tim.

Morate njegove izjave, izlete i tvitove rastavljati, frazu po frazu. A potom provjeriti činjenice, riječ po riječ. To znači da morate imati izvore koji su uistinu pouzdani, dostupni i brzi za pretražiti – što je poprilično težak poduhvat.

Zaustaviti sat za provjeru Trumpovih izjava

Ali priča tu ne staje. Za provjeravanje Trumpovih izjava potrebno je više od ogromne količine vremena i napora. Potreban je magični sat koji će zaustaviti vrijeme. Jer dok vi provjeravate činjenice, on nastavlja pričati, dodajući nove obmane i, što je još gore, originalna besmislica koju pokušavate razvrgnuti putuje okolo na razne svjesne i nesvjesne načine.

Ovaj najnoviji primjer s telefonskim pozivom između Trumpa i Volodimira Zelenskog, ukrajinskog predsjednika, savršen je primjer.

Trump je 24. septembra na Twitteru objavio da je on “odobrio da se sutra objavi potpun, sa svim dijelovima i neredigovan transkript mog telefonskog razgovora sa ukrajinskim predsjednikom Zelenskim”.

To nije bio transkript. Na samom vrhu je pisalo “memorandum telefonskog razgovara”, a na dnu je bila napomena u kojoj piše: “OPREZ: …ovo nije doslovni transcript”. Nije bio potpun. Ni blizu.

Pa ipak, u javnosti ga rutinski nazivaju Trumpovom riječju, “transcript”.

Nakon što su primijećeni nedostaci, Trump je ljutito govorio na travnjaku Bijele kuće.

“Transkript su radili veoma, veoma talentovani ljudi – riječ po riječ, zarez po zarez. To su radili ljudi koji od tog žive”, govorio je.

Dokaz pritiska na stranog lidera

Nijedan od reportera na travnjaku nije mogao zaustaviti vrijeme i reći:

“Samo trenutak gospodine predsjedniče. To nije ono što ste objavili. Ako postoji takav transkript, gdje se nalazi? Hoćete li ga objaviti? Šta ste izrezali i zašto?”

Osim onoga što je možda rečeno a nije uključeno u bilješku, postoji pitanje onoga što je rečeno i uključeno. Zabilježeno je da je Trump rekao:

“Druga stvar. Puno se govori o Bidenovom sinu, da je Biden zaustavio krivično gonjenje i mnogo ljudi želi saznati o tome pa bi bilo sjajno da napravite šta možete s glavnim državnim tužiteljem.”

Mnogima, uključujući i članove njegove republikanske stranke, ovaj je dio bio neoprostiv – vidjeli su ga kao jasan dokaz da je američki predsjednik pokušao izvršiti pritisak na stranog lidera da pokrene istragu protiv političkog oponenta.

Pa ipak Trump je tokom konferencije uza medije nastavio ponavljati da nije učinio ništa loše i da nije bilo ništa inkriminirajuće u objavljenom transkriptu. I njegovo mu je biračko tijelo povjerovalo.

Prema nedavnoj anketi provedenoj nakon što je izbio skandal, 86 posto Republikanaca i 40 posto nezavisnih vjeruje da Trump radi dobar posao kao predsjednik.

Nekih 43 posto republikanskih glasača također misli da nema ništa loše u tome da američki predsjednik traži od stranog lidera da pokrene takvu istragu, dok je drugih 30 posto zapravo uvjereno da takav zahtjev nikada nije izražen. Ne iznenađuje da je samo devet posto Republikanaca podržalo Trumpov opoziv.

Više laži za veći uspjeh u anketama

Nešto je bez sumnje pošlo po zlu – to je već bilo vidljivo tokom unutarstranačkih Republikanskih izbora 2016. Umjesto da su “mogući birači” (kako je pokazala anketa) kaznili učesnike zbog laganja, oni su ih nagradili. Što je kandidat više lagao, to je bolje prošao na anketama.

Iznimno je korisno za ljude da dobiju informacije od drugih ljudi i da se oslone na njih. Ako se u sve mora sumnjati i sve mora provjeravati, taj nevjerovatni resurs postaje beskoristan. Mi, stoga, imamo izvjestan automatski i prirodni nivo lakovjernosti. Očito mora postojati način da se nosimo sa lažovima.

Standardna metodologija nakon što osobu uhvatite u laži (ili dvije) jeste da ih se etiketira kao takve (privatno ili javno) i da ih se kazni tako što se neće vjerovati njihovim riječima u budućnosti.  Prema političkoj historiji i načinu na koji se ljudi odnose prema lašcima, Trumpove su laži trebale biti samoporažavajuće. Gradnja zida, odbijanje da preda dokumenta, naređivanje podređenima da učine isto, su ga trebali oštetiti. Ali nisu.

Zapravo, to je otežalo njegovim oponentima da razviju efikasne načine da mu se suprotstave. Kombinacija njegovih pogrešnih koraka i arogancije u vezi pitanja Ukrajine i pritužbe zviždača koja je to jasno i živo iznijela na vidjelo možda su bili preambiciozni.

Predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi i kongresmen Adam Schiff su izgleda, trenutno, otkrili pravi stil i izbore sredstava da mu se istinski suprotstave. Ako on preživi proces opoziva i ponovo pobijedi na izborima, to će značiti da laži nadilaze istinu.

Kandidat koji je najviše lagao

Ako nas vode laži i lažovi, brod države će nužno udariti u stijene realnosti. I potonuti.

Trump je zaradio nominaciju kao kandidat koji je najviše lagao, pobijedio na predsjedničkim izborima kao neko poznat po lažima, imao je stabilnu bazu podrške čak i kada je njegov rekord laži porastao do himalajskih visina, a popularnost mu je čak i sada na najmanje 40 posto.

Moguće je da je on fenomen koji ima fanove bez obzira na sve. Ali vjerovatnije je da je on postao i ostao uspješan jer su temeljna društvena pitanja to omogućila.

Ako Trumpa skinu – osudom u Senatu ili odbacivanjem glasača – to sadrži obećanje o vraćanju na izvorno stanje. Ako Demokrate koji se kandiduju za izbore 2020 ponude viziju koja rješava ovu bolest koja pogađa američko društvo, i ako pobijede, i nakon pobjede budu u stanju efikasno upravljati, to obećava preporod američke demokratije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera