Kada će se zaustaviti vladavina divljaštva u Siriji?

Svi se s pravom pitaju kada će se okončati skoro decenijsko ratno divljaštvo u ovoj zemlji, piše autor (Društvene mreže)

Ugledni sirijski novinar i autor knjige ISIS: U srcu armije terora, Hassan Hassan, kojeg držim provjerenim izvorom, objavio je na svom Twitter nalogu kako je “Turbe naširoko poštovanog emevijskog halife Omera bin Abdulaziza spaljeno“.

U prilogu potvrde ove informacije, koju su dan ranije objavili turski medji, autor Hassan je podijelio članak sa fotografijama sirijske novinske agencije Sana s kraja januara ove godine, gdje se vide ostaci spaljenog turbeta i oskrnavljenih grobova.

Pored groba halife Omera bin Abdulaziza u turbetu su bili grobovi njegove supruge Fatime bint Abdul Melik i čuvara turbeta (mauzoleja) šejha Ebu Zekerijja bin Jahja el-Mensura.

Upamćen kao pacifista

Osmi po redu halifa iz dinastije Emevija, Omer bin Abdulaziz (682-720) vladao je od 717. godine do svoje smrti 720., sa sjedištem u Damasku. Njega, kao naširoko poštovanog i pravednog vladara, muslimanska tradicija titulira kao petog „ispravno vođenog“ halifu, nakon prve četvorice koji su vladali odmah nakon Poslanika Muhammeda. Povijest ga pamti kao pacifistu koji je najviše napora u svojoj relativno kratkoj vladavini posvetio unutrašnjim reformama i blagostanju društva.

Opisan je kao skroman i učen vladar koji je uvijek bio okružen učenjacima, te najpobožniji i najpravedniji od svih emevijskih halifa, a u narodu je ostala predaja kako je blagostanje za njegove vladavine bilo na tako visokom nivou da je siromaštvo bilo gotovo iskorijenjeno. I danas se u islamskoj tradiciji ime Omera bin Abdulaziza spominje kao primjer skromnosti i velike odgovornosti prema povjerenoj vlasti.

Kada su početkom ove godine pro-Assadove milicije zauzele mjesto Deir Sharqi u kojem se nalazi ovo turbe, aktivisti su objavili kako je neoštećeno. Turbe se nalazi u mjestu Deir Sharqi u pokrajini Idlib, a oko njega se nalazi nekoliko džamija od kojih je najvažnija nazvana po istoimenom halifi. I ranije su se dešavala oštećenja na okolnim zgradama kada su ruske zračne snage direktno gađale svetište, ali je tada turbe pretprilo manja oštećenja koja su popravljena prije ulaska režimskih Assadovih snaga i proiranskih milicija.

Opozicione snage su za ovo nedjelo okrivile “proiranske terorističke grupe u redovima Assadovog režima” koje su, prema navodima turskih medija, “otkopali mezar za koji se vjeruje da pripada Omeru bin Abdulazizu“.

„Na video snimku koji su u utorak 26. maja, ove godine, objavile prorežimske stranice na društvenim mrežama, vidi se kako terorističke grupe ekshumiraju mezar u mjestu Deir Sharqi, u blizini grada Maarat al-Numan. Na drugom snimku vidi se kako otvaraju mezar i iznose posmrtne ostatke, za koje nije poznato gdje su premješteni. Režimske znage su u februaru, ove godine, zapalile područje oko svetišta kada su preuzele kontrolu nad gradom, uzrokujući značajnu materijalnu štetu“, navodi se u informaciji koju je prenijela Agencija Anadolija.

Sektaška mržnja

Sirijska novinska agencija Sana, koja je objavila fotografije uništenog turbeta 29. januara opisala ih je kao “ono što je ostlao od terorista”! Međutim, s obzirom da se prije zauzimanja ovog mjesta od strane režimskih snaga i pro-iranskih šiijskih milicija, u objavljenim informacijama drugih sirijskih agencija od 25. januara nisu vidjeli tragovi paljevine i rušenja, opozicione snage i mediji tvrde da su snage Assadovog režima i proiranske milicije odgovorne za divljačko skrnavljenje i paljevinu ovog svetišta.

Opravdano je zapitati se kome uopće treba skrnavljenje važnih historijskih građevina i zašto su i najstarije svetinje muslimana danas postale samo objekti u razračunavanjima zaraćenih frakcija u Siriji? K tome, svi se s pravom pitaju kada će se okončati skoro decenijsko ratno divljaštvo u ovoj zemlji!

Prema izjavi koju je za arapski portal Al-Modn dao lokalni sirijski novinar i poznavalac prilika u regiji Ahmed Al-Dairi, “paljevina turbeta i skrnavljenje grobova unutar turbeta ukazuje na sektašku mržnju koju sprovode pro-iranske milicije.” A s druge strane, optužbe koje iznose mediji bliski Assadovom režimu baziraju se na činjenice da su pripadnici ekstremističkih militantnih frakcija i ranije palile i rušile turbeta svetaca smatrajući to idolatrijom.

Nakon više od devet godina sukoba i neviđenih okrutnosti, propagande i kontra-propagande u Siriji, što nije isključeno ni u ovome slučaju, posebno imajući u vidu emocionalni efekat kojeg skrnavljenje grobova tako značajnih historijskih ličnosti ima na muslimane širom svijeta, opravdano je zapitati se šta će od ogromnog kulturno-historijskog blaga ostati u ovoj zemlji i zašto na svjetskom planu gotovo i nema reakcija, kao da je kulturno-historijska kolijevka civilizacije potpuno otpisana?

Činjenica koju je naveo sirijski novinar Al-Dairi da je ovo svetište ipak ostalo netaknuto tokom devet godina vladavine opozicionih snaga nad ovim područjem podriva pro-režimsku manipulaciju i propagandu.

Upravo je ta manipulacija i propaganda zapravo manifestacija “upravljanja divljaštvom” – operativne doktrine još uvijek neporaženih terorističkih skupina s jedne strane, ali i okrutnih diktatorskih režima poput Assadovog s druge, koji u sprovođenjima svojih političkih i vojnih ciljeva ne biraju sredstva do konačnog uništenja u kojemu će uz važno kulturno-historijsko naslijeđe, nažalost, biti potpuno zbrisana temeljna društvena tkiva i poveznice ovih društava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera