Kad vlada časti penzionere povišicom

Inicijativom se želi spriječilti dizanje granice za odlazak u punu penziju na 67 godina (Al Jazeera)

Oko 700.000 penzionera Srbije, posle četiri godine, ponovo će, od narednog meseca, dobijati pun iznos penzija, pošto je skupština usvojila novi zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim se praktično ukida Zakon o privremenom uređivanju isplata penzija, na osnovu kojeg je gotovo polovini penzionerske populacije u Srbiji smanjena penzija.

Ovo, međutim, još ne znači da će ukinuti zakon otići u istoriju, budući da se mnogi penzioneri ne mire sa činjenicom da im je država dirala u stečena prava, što je, tvrde, suprotno ustavu i zakonu. 

Otuda i novi zakon nije prošao bez kritika, a jedna od prvih koje su se čule jeste što se u tekstu zakona ne pominje obaveza države da penzionerima vrati ono što im je uzeto tokom četvorogodišnjeg perioda.

“Pozdravljamo ukidanje zakona o smanjenju penzija, ali za ove četiri godine je ljudima uzeto nešto i mi mislimo da to treba da se vrati. Ne mora odjednom, može u vremenskom periodu kao što je uzimano, dakle za četiri godine. I da se vrati novac i penzionerima koji su u međuvremenu umrli, odnosno da novac dobiju njihovi naslednici”, kaže za Al džaziru Gradimir Ivanić, potpredsednik Udruženih sindikata penzionera Srbije (USPS).

Vratiti oduzeto s kamatom

Bivši sudija Vrhovnog suda Srbije i univerzitetski profesor u penziji Zoran Ivošević ide korak dalje i smatra da korisnici penzija i njihovi naslednici imaju pravo i na kamatu. „Pošto građani plaćaju kamatu kad su u docnji sa obavezama prema državi, onda i država mora da plati kamatu zbog docnje građanima”, objasnio je. Imajući u vidu procene opozicije da je reč o 200 miliona evra godišnje, ispada da bi odšteta penzionerima sa kamatom za četvorogodišnji period mogla da košta državu i do milijardu evra.

USPS, koji je i ranije protestovao zbog smanjenja penzija, sada najavljuje da će se žaliti Ustavnom sudu Srbije zbog novog zakonskog rešenja, a ukoliko ne dobiju zadovoljenje, spremni su da idu i do Strazbura i Evropskog suda za ljudska prava. Kolektivnu tužbu ovom sudu iz istog razloga spremaju i u Sindikatu penzionera Srbije “Nezavisnost”.

Ipak, imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda da ne žuri sa izjašnjavanjem o škakljivim pitanjima, koja mogu biti potencijalno opasna za vlast, mogu proći godine dok penzioneri ne dobiju odgovor o upravo usvojenom zakonu. O radu Ustavnog suda dosta govori i činjenica da je pomenuti zakon o smanjenju penzija ukinut posle gotovo četiri godine, a da i pored podnetih inicijativa za ocenu njegove ustavnosti, najviše sudsko telo u Srbiji za to vreme, kako kažu u USPS, nije dalo konkretan odgovor da li je taj propis u skladu sa Ustavom Srbije. Prvu inicijativu USPS-a za ocenu ustavnosti pomenutog zakona USS je odbacio, a o drugoj se nije ni izjasnio. 

Dio penzionera protestima je iskazivao nezadovoljstvo zbog smanjenja penzija

Ako je prethodnim zakonom vlast prekršila stečena prava penzionera, kako to tvrdi USPS, novim zakonom napušta višedecenijsku formulu usklađivanja penzija i uzima sebi diskreciono pravo da odlučuje o tome, tvrde u Fiskalnom savetu. Zakon daje Vladi nadležnost da „propisima kojima se uređuje budžet i budžetski sistem“ odlučuje o usklađivanju penzija „do dostizanja finansijske održivosti sistema penzijskog i invalidskog osiguranja“.

Fiskalni savet Srbije, koji je prvi ukazao na ovo sporno rešenje u predlogu zakona, upozorava da zakonom nije precizirano šta se podrazumeva pod pojmom finansijske održivosti, što, tvrde, navodi na zaključak da „finansijska održivost predstavlja ravnotežu uplaćenih doprinosa i isplaćenih prava iz penzijskog osiguranja“. Ovo telo, međutim, podseća da se PIO sistem nalazi u poziciji hroničnog deficita od kraja osamdesetih godina prošlog veka i da, imajući u vidu demografske trendove, ni u narednim decenijama neće biti moguće obezbediti finansijsku ravnotežu između uplaćenih doprinosa i isplaćenih prava iz penzijskog sistema.

„Ukidanjem formule za usklađivanje Srbija bi napustila dobru evropsku praksu i degradirala svoj sistem na nivo najnestabilnijih penzijskih sistema u državama Severne Afrike i Bliskog Istoka. Dominantna evropska praksa je da se penzije usklađuju prema formuli koja predstavlja neku kombinaciju kretanja cena, kretanja zarada i privrednog rasta“, objašnjavaju u Fiskalnom savetu, napominjući da se ovakvim rešenjem podriva i predvidljivost penzijskog sistema, odnosno unosi neizvesnost među radnike koji uplaćuju penzijske doprinose, jer ne mogu efikasno da finansijski planiraju svoju starost.

Novi sistem bolje prati potrošačku korpu

I USPS je protiv napuštanja dosadašnje prakse. „Do sada je u zakonu postojala odredba prema kojoj su se penzije usklađivale sa troškovima života, inflacijom. To se radilo dva puta godišnje, na šest meseci. Novim izmenama zakona, praktično se ukida postojeća formula prema kojoj su se usklađivale penzije i sada je to prepušteno resornom ministru i ministru finansija, da oni odlučuju o tome, u zavisnosti od toga koliko ima novca u budžetu. Mi ne želimo da to zavisi od nečije volje, nego da to bude zakonski regulisana formula“, kaže Gradimir Ivanić.

Međutim, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević novo rešenje objasnio je željom Vlade Srbije da povećava penzije mnogo više od realnog rasta cena i inflacije. U dosadašnjem sistemu usklađivanja, odnos penzija i potrošačke korpe nije bio dobar, rekao je Đorđević u skupštinskoj raspravi o zakonu.

“Ukoliko bismo imali usklađivanje prema inflaciji i rastu cena, pratili biste u istom razmaku minimalnu potrošačku korpu. Smatramo da će država u narednim godinama i u ovoj godini pokazati dobre rezultate i da ima prostora da povećanje penzija bude mnogo veće”, rekao je Ðorđević, objasnivši da će se povećanje penzija vršiti na predlog vlade, a o tome će odlučivati skupština Srbije.

“Sada zaista jeste bolja situacija u budžetu i može se izdvojiti više za penzije nego što je to dozvoljavala dosadašnja formula. Ali ako je već tako, bolje bi bilo napraviti neku darežljiviju formulu, kako bi se zadržala predvidljivost penzijskog sistema, koja je sada umanjena”, ocenjuje za Al džaziru Nikola Altiparmarkov, član Fiskalnog saveta.

U USPS-u strahuju da bi nova pravila omogućila da vlast uoči izbora povećava penzije kako bi pridobila glasove najstarije populacije.

Ipak, ni dosadašnji sistem sa formulom za usklađivanje rasta penzija nije sprečavao vlast da to čini. Od Miloševićevog režima devedesetih godina prošlog veka, koji je uveo praksu kašnjenja penzija i njihovog isplaćivanja uoči izbora, do Demokratske stranke, koja je najpre početkom 21. veka vraćala Miloševićeve dugove penzionerima, da bi 2008. godine u postizbornim pregovorima o formiranju vlade pristala na uslov Partije Ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS) da se penzije povećaju za 10 odsto, iako je većina ekonomista na pragu svetske ekonomske krize upozoravala da za tako nešto nema realnog osnova.

Skupština Srbije novi Zakonom o PIO dala je velika diskreciona ovlašćenja Vladi Srbije, ocjenjuju u Fiskalnom savetu

Upravo je to povećanje vlast Aleksandra Vučića koristila kao jedno od glavnih opravdanja za smanjenje penzija, navodeći da su oni pre njih trošili više nego što imaju i da zbog toga sada mora da se „steže kaiš“. Pitanje je, međutim, da li sada novim zakonskim rešenjima naprednjačka vlast otvara sebi prostor za slične igre zarad ostanka na vlasti. Već se čuju upozorenja da bi aktuelna vlast, sklona vanrednim izborima, mogla da koristi svoje „diskreciono pravo“ za povećanje penzija uoči glasanja, pa da nekoj narednoj vlasti ostavi slično stanje koje je zatekla.

Zakon (ne)premostiva prepreka za prekomerno trošenje

Kočnica za tako nešto je, kako za Al džaziru kaže Nikola Altiparmarkov, član Fiskalnog saveta, odredba u Zakonu o budžetskom sistemu prema kojoj učešće penzija u BDP -u ne sme da bude veće od 11 odsto.

Međutim, praksa u Srbiji pokazuje da ni zakon ne mora da bude nepremostiva prepreka. To je svojevremeno demonstrirala i vlada koju su predvodile demokrate, za čijeg je mandata (2008.-2012.) usvojen Zakon o budžetskom sistemu koji je predviđao da javni dug ne sme da bude veći od 45 odsto BDP-a, da bi ta granica do kraja mandata te vlade uveliko bila probijena, a javni dug još nije vraćen u zakonske okvire.  

Fiskalni savet, ali i USPS imaju primedbe i na zakonsku odredbu koja Vladi Srbije omogućuje da diskreciono odlučuje o isplati „novčanog iznosa kao uvećanja uz penziju“. Naime, član 37. novousvojenog zakona kaže da u „uslovima postojanja fiskalnog prostora“ Vlada Srbije diskreciono može odlučivati o uslovima, visini i dinamici isplate „novčanog iznosa kao uvećanja uz penziju“ i opredeliti sredstva do „0,3% BDP na godišnjem nivou“ za ovu namenu.

“Na ovaj način, vlada će moći da procenjuje kojim penzionerima treba dati više, a kojim manji procenat povećanja”, prevodi ovu odredbu Gradimir Ivanić iz USPS-a.

“Nije baš najjasnije šta znači to uvećanje uz penziju. To će biti vidljivo nakon prve takve odluke vlade. Moguće je, prema ovome što piše u zakonu, da vlada odluči da poveća penzije određenoj kategoriji, nezavisno od visine doprinosa koju su uplaćivali”, kaže Nikola Altiparmarkov.  

U Fiskalnom savetu smatraju da bi davanje ovog ovlašćenja vladi moglo da uruši poverenje u penzijski sistem, ali i da krši principe socijalne politike. Naime, tvrde u ovoj instituciji, odgovorno vođenje socijalne politike “podrazumeva da se ograničena budžetska sredstva odobravaju samo istinski materijalno ugroženim građanima, pri čemu je materijalnu ugroženost neophodno ustanoviti na nivou čitavog domaćinstva”, a ne samo na osnovu jednog izvora prihoda jednog člana domaćinstva, kao što bi se moglo zaključiti iz pomenute odredbe.

Preciznije rečeno, vlada mođe doneti odluku da poveća penzije svim penzionerima čija su primanja, recimo, ispod 200 evra. Međutim, bez provere ostalih materijalnih parametara, to bi moglo da u isti položaj stavi radnika koji je 40 godina radio nisko plaćene poslove i recimo, radnicu koja usled situiranosti muža nije morala naporno da radi i ciljala je samo da ispuni minimalnih 15 godina radnog staža, objašnjavaju u Fiskalnom savetu.

Osim toga, dodaju, neki penzioneri sa relativno niskom penzijom mogu da žive sami i zaista budu socijalno ugroženi, a neki mogu da žive sa supružnikom koji ima relativno velika penzionerska primanja ili raspolaže relativno vrednom imovinom. Drugim rečima, vlada bi mogla da časti povišicom i one kojima je ona zaista potrebna i one koji su u znatno boljoj situaciji nego što pokazuje iznos na njihovom penzionerskom čeku.

Izvor: Al Jazeera