Kad te odbaci tvoja, osnuj svoju stranku
Piše: Miroslav Filipović
Broj političkih stranaka u Hrvatskoj uskoro bi mogao doseći 150. U regiji je “jača” jedino Bosna i Hercegovina, s više od 180 registriranih stranaka, a za njima kaska Srbija s njih “samo” 90-ak.
Promatračko iskustvo govori da će u Hrvatskoj, kako se budu približavali parlamentarni izbori koncem iduće godine, prezasićena politička scena biti bogatija za još nekoliko stranaka. Komešanje je već sada prisutno.
Recentne ankete daju velike šanse nedavno osnovanoj stranci OraH koju predvodi bivša ministrica zaštite okoliša i SDP-ova otpadnica Mirela Holy. U anketama dobro prolazi i Nacionalni forum, donedavni nadstranački intelektualni kružok čuvenog oftalmologa i, također, bivšeg člana SDP-a Nikice Gabrića.
Osnivanje stranke već duže vrijeme najavljuje još jedan SDP-ov disident, ugledni ekonomist i svojedobni kandidat za premijera Ljubo Jurčić. Navodno, i Milan Bandić, još jedan SDP-ov otpadnik u nizu, odvaguje bi li napokon osnovao stranku ili nastavio djelovati kao nezavisni kandidat. Ako doista naumi realizirati svoj ridikulozni slogan i postati “gradonačelnik Hrvatske”, svakako će mu trebati stranačka infrastruktura.
Političkih disidenata na sve strane
Ali, priča sa stranačkim disidentima kojima ne splašnjavaju političke ambicije tu ne staje.
Donedavni IDS-ovac i saborski bigmouth Damir Kajin naglas razmišlja o osnivanju stranke koju najavljuje brzopletim i malignim sloganom “Istra Istrijanima”. Nakon što su ga s nekolicinom pristaša izbacili iz stranke, donedavni šef HNS-a i bivši prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić u zatvoru poluotvorenog tipa, navodno, konstruira novu stranku. S desne, pak, strane već je “svanula” Hrvatska zora, stranka Milana Kujundžića, HDZ-ovog otpadnika koji nije mogao trpjeti vladavinu Tomislava Karamarka.
Hrvatski raskoliNovija povijest hrvatskog višestranačja bilježi čitav niz raskola. Prvi u nizu bio je mini raskol u HDZ-u ranih ‘90-ih, kada su stranku, ne slažući se s Tuđmanovom politikom spram Bosne i Hercegovine, napustili Josip Manolić, Stipe Mesić i još nekolicina istomišljenika. Osnovali su Hrvatske nezavisne demokrate, stranku koja je ubrzo potonula u sivilo i iz koje je Mesić pravodobno utekao u HNS, a zatim natrag u političku orbitu, naslijedivši Tuđmana na Pantovčaku.
Klasični raskol dogodio se i u HSLS-u, kada je Vlado Gotovac s pristašama otišao i osnovao Liberalnu stranku, ostavljajući HSLS Draženu Budiši.
Nakon Tuđmanove smrti, nije se dogodio najavljivani raspad HDZ-a, iako je zabilježena serija manjih potresa i odvajanja od matice. Mate Granić i Vesna Škare Ožbolt osnovali su Demokratski centar, dok je Ivić Pašalić osnovao Hrvatski blok, nakon što ga je na unutarstranačkim izborima 2001. pobijedio Ivo Sanader. DC danas životari na margini, dok je Hrvatski blok odavno ugašen.
Kamo god se politički kibicer u Hrvatskoj okrene, iskaču nove stranke sa starim, već znanim licima. Ovdje je, takoreći, pravilo da se stranke množe kao amebe – jednostavnom diobom.
Budući da je u ovdašnjim strankama, naročito onim najvećima, pojam unutarstranačke frakcije gotovo nepoznat i skandalozan, frakcionašima ne preostaje drugo nego napustiti stranku ili isprovocirati svoje izbacivanje, pa sa stigmom političke žrtve osnovati vlastitu.
“To se događa ili zbog nedostatka unutarstranačke demokracije, zbog sukoba koncepata ili nečije naglašene personalnosti u odnosu na dominantni profil unutar stranke. Malo je primjera da netko ide u osnivanje stranke jer je za to potrebna silna organizacija te mnogo ljudi, novca i energije da se na terenu osnuju ogranci”, objašnjava politolog Anđelko Milardović, predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije u Zagrebu.
Slično tumači i Berto Šalaj, profesor komparativne politike na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. “Političke stranke u Hrvatskoj ne poznaju unutarstranačke frakcije, u što se uvjerila gospođica Holy kada je htjela utemeljiti frakciju unutar SDP-a. Toga ovdje naprosto nema. Svjedočimo tomu da i SDP i HDZ i HNS u zadnje vrijeme isključuju iz svojih redova one koji su ‘skrenuli s puta’. Kada se to dogodi, dio političkih aktera, koji smatraju da imaju još štogod za reći u političkom prostoru, kreću u osnivanje novih stranaka”, kaže Šalaj.
Rastavljanje na proste faktore
Milardović ironično primjećuje kako je riječ o rastavljanju na proste, pa i “lične faktore”.
“Sve te stranke, poput gorostasnog HDZ-a od kojeg je nastao čitav niz stranaka, slijede descartesovski postupak rastavljanja do zadnje analitičke jedinice”, kaže Milardović.
Šalaj, pak, smatra da ponuda novih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni neće jenjavati. “Uzrok tomu je slabljenje dvostranačja HDZ-a i SDP-a. Te dvije stranke u anketama sada zajedno dobivaju debelo ispod 50 posto, što znači da sve veći broj građana traži nove političke opcije i aktere. Potražnja postoji, pa onda i dio već etabliranih političara stvara ponudu osnivanjem novih stranaka”, naglašava Šalaj.
Milardović o tome slično misli: “Birači su zasićeni autoritarnim načinom vođenja stranaka i sukobima unutar njih, pa su u zadnje vrijeme počeli honorirati one koji se otcjepljuju.”
Da je tako, govori primjer dviju stranaka koje su se pojavile na političkom obzoru u zadnja dva izborna ciklusa, a u Saboru nisu tek oporbeni statisti. Prva od njih je HDSSB, regionalistička stranka koju je 2005. osnovao odmetnik od HDZ-a Branimir Glavaš sa svojim pristašama, većinom bivšim HDZ-ovcima iz Slavonije i Baranje.
Na prošlim izborima sijevnuli su Hrvatski laburisti, kojima je na čelu bivši HNS-ovac Dragutin Lesar. Nije nevažna ni uloga HSP-a dr. Ante Starčević, koji, zasad, kruži u orbiti HDZ-a. Nju je, pak, osnovala disidentica iz HSP-a Ruža Tomašić.
“Danas, u doba krize, teško je ni iz čega pokrenuti političku stranku. Za to trebaju i iskustvo i kontakti i mreža suradnika, što imaju otpadnici iz postojećih političkih stranaka. Stoga je na političkoj sceni teško naći novo ime, nekoga tko već nije bio u nekoj postojećoj stranci”, smatra Šalaj.
Uspješna fragmentacija u Srbiji
Pogledamo li iz Hrvatske “preko plota”, isto vidimo i u Srbiji. Tamošnja je Demokratska stranka pretrpjela niz raskola. Danas ju vodi Dragan Đilas, a bivši njezin lider i bivši predsjednik države Boris Tadić osnovao je Novu demokratsku stranku. Iz nje je svojedobno izbačen i Čedomir Jovanović, koji je ondje pokušao osnovati liberalno-demokratsku frakciju, da bi potom osnovao takvu stranku. I bivši srbijanski premijer iz redova DS-a Zoran Živković osnovao je stranku naziva – Nova stranka.
Drama u HDZ-uMnogo dramatičniji raskol od onoga koji je u nekoliko navrata doživio HDZ u Hrvatskoj bilo je razilaženje sestrinskog mu HDZ-a u Bosni i Hercegovini.
Ondje se stranka 2006. raskolila među pristašama Dragana Čovića i Bože Ljubića, pa je potonji osnovao HDZ 1990, stranku koja je danas pred novim raskolom.
Još je znakovitiji bio raskol u Srpskoj radikalnoj stranci haškog optuženika Vojislava Šešelja. Iz te stranke izdvojila su se dvojica najviših dužnosnika, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, osnovavši Srpsku naprednu stranku.
Milardović naglašava njihov primjer kao uspješni tip fragmentacije. “No, ne mora na tome i stati”, smatra on, predviđajući moguće puknuće “kopče” između Vučića kao zagovornika euroatlantizma te Nikolića, koji “i dalje skloniji Rusiji”.
Šalaj također naglašava Vučićev uspješni “osobni i stranački rebrending”. “Od čovjeka koji se zalagao za Veliku Srbiju i bio Šešeljev suradnik do umjerenog centrističkog populista koji gradi imidž na borbi protiv korupcije, oporavku gospodarstva i drugim nadideološkim temama. Iako se ne slažem s njim, moram mu odati priznanje na uspjelom političkom rebrendingu”, kaže Šalaj.
Stranke na ovim prostorima ne trpe frakcije. Umjesto gnjavatorske disonantnosti u vlastitim redovima, lideri stranaka radije šutiraju galamdžije ili ih prisile da sami odu. Gotovo da nema iole poznatijeg političara koji nakon takvog razlaza s matičnom strankom nije krenuo u samostalnu političku avanturu.
Politika na ovim prostorima još je “prosta matematika”, koja se svodi na zbrajanje i oduzimanje, odnosno dijeljenje i množenje. Na koncu, uglavnom, dobijemo prepakirani sadržaj s novim rokom trajanja.
Izvor: Al Jazeera