Kad su misa i liturgija važniji od života i ljudi

Većina vjerskih vođa i zajednica u svijetu pokazala je pozitivan primjer i odlučila slijediti upute o zaustavljanju širenja korona virusa, socijalnoj distanci, zabranama okupljanja. Usvojen je različit opseg mjera, pa su neke restriktivnije, a neke opuštenije. Međutim, dok većina nastoji smanjiti veća okupljanja ljudi u zatvorenom, gdje postoji mogućnost kontakta i širenja zaraze, postoje i oni, u Hrvatskoj, a i susjedstvu, koji očito nisu vidjeli da je papa Franjo većinu događanja prebacio online, da su Meka i Medina zatvorene za vjernike, u Hong Kongu i Južnoj Koreji zatvarani budistički hramovi, baš kao što su zatvoreni Bazilika rođenja Isusova u Betlehemu ili Omarova džamija u Jeruzalemu.

Pojedini predstavnici religijskih zajednica uvjereni su da ih njihova vjera i Bog čuvaju od zaraze te kako nema razloga uvoditi restrikcije po pitanju vjerskih događanja. U Bugarskoj je, na primjer, premijer Bojko Borisov popustio i dopustio otvaranje crkvi za Uskrs, a mitropolit Gavril rekao da mikrobi sagorijevaju u crkvi te da se virus ne prenosi kroz pričest. U Novom Sadu su se vjernici pričešćivali istom žlicom, a Srpska pravoslavna crkva traži popuštanje mjera pred Uskrs.

I nisu im bila dovoljna upozorenja gdje su brojna vjerska događanja proširila virus u zajednicama. Tako je poznat slučaj Južne Koreje, gdje se glavno širenje zaraze dogodilo upravo u okviru jedne religijske zajednice. U Sjedinjenim Američkim Državama je pet stotina ljudi završilo u izolaciji nakon što je ustanovljeno da je svećenik zaražen korona virusom, a u Pakistanu je došlo do širenja virusa nakon povratka hodočasnika iz Irana. Razumljivo je, naravno, da se virus širi nevezano uz vjerska događanja, bilo je tu i nogometnih utakmica i koncerata.

Ljudska glupost ili vjerski fanatizam

Tako su i u Hrvatskoj pred katolički Uskrs nastala previranja po pitanju provedbe mjera zaštite protiv širenja korona virusa i održavanja misa. Iako je Hrvatska biskupska konferencija dala potporu Nacionalnom stožeru i pozvala vjernike i svećenike da ostanu kod kuće, dogodilo se nekoliko izoliranih slučajeva koji su ugrozili mjere. Prvo je popustio Nacionalni stožer i odobrio procesiju na Hvaru, zatim je u Splitu jedan svećenik počeo s misama, isto je napravio i jedan u Slavoniji, a dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu Mladen Parlov rekao da “Crkva nema pravo ukinuti Božju zapovijed… Misa se mora slaviti po cijenu života sa strane svećenika.”

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U vrijeme kad nas se sve poziva na solidarnost, brigu za bližnje, zaštitu starijih sugrađanki i sugrađana, čuvanje zdravlja najbližih, ali i svih onih oko nas, pojedini vjerski predstavnici odlučuju zanemariti sve te “trivijalnosti”. Teško je razlučiti je li u ovim slučajevima u pitanju ljudska glupost ili vjerski fanatizam. Ili oboje. Ono što je sigurno jest da su ovakve osobe spremne ugroziti živote svojih vjernika, ali i svih drugih oko sebe, kako bi održali liturgiju. I dok će netko sa strane reći kako je “to samo misa”, oni će kazati da je to Božja zapovijed, koju ni Crkva nema pravo ukinuti. S druge strane, zasigurno bi mnogi ljudi ili skupine ljudi našle neke svoje bitne razloge zbog kojih smatraju da bi im trebalo dopustiti okupljanja. I da, nekome je važniji vjerski ritual, a nekome nogometna utakmica, koncert ili sajam automobila. Možda je nekima to bogohulno, ali na sreću, sami odabiremo što nam je u životu prioritet.

Istodobno, veći dio javnosti će se zgražati nad pojedincima koji će bespotrebno ispijati kave na terasama unatoč zabranama ili onima koji organiziraju privatne korona-zabave, za one koji organiziraju vjerske rituale će jedan dio javnosti pronaći već neko opravdanje ili razumijevanje. Čak i kad ti pojedinci svjesno tvrde da se rituali moraju provesti i po cijenu života, ili, kako je Parlov istaknuo, da je za “kršćane manji problem hoće li osoba živjeti 75, 80 ili 95 godina. Važno je u kakvom stanju umire, je li pomirena s Bogom.”

Fizički napad na bližnjega svoga

Ono što zaboravlja jest da je onda očito i manje važno živi li osoba 30, 35 ili 40 godina, jer i takvi umiru od korona virusa. Zaboravlja i da to što njemu manji problem koliko će netko dugo živjeti ipak ne znači i da je svima drugima to manji problem, da ne postoji opna ili nevidljiva prepreka koja će držati virus unutar vjerske zajednice. Da ovo nesolidarno ponašanje i fanatično slijeđenje vjerskih običaja, unatoč instrukcijama pape i Hrvatske biskupske konferencije, ne ostane tek na potencijalnoj ugrozi drugih širenjem virusa pobrinuli su se u Splitu.

Da “istinski” slijede nauk svoje vjere pokazali su pojedinci pri obračunu s novinarkom i snimateljicom, koje su napadnute tijekom izvještavanja o održavanju mise. Nisu se pri tome napadači vodili time da se ljubi bližnjega svoga ili okretali obraz, nego su ih fizički napali, a svećenik dovikivao: “Neka vas đava nosi, ‘ajte kvragu! Đavli, masoni, odnija vas đava što prije! ‘Ajte ća, nemojte sr*t po nama, ‘ajte ća!.” To svakako nisu poruke mira, vjere i ljubavi koje bi očekivali za Uskrs. Dodatni začin ponudila je i skupina mladića, koja je dan nakon Uskrsa došla podržati dotičnog splitskog svećenika, i to poznatim ustaškim znakovljem i uzvicima te “prigodnom” uskršnjom porukom “Novinari crvi”.

I upravo tu leži žalosna bit ovakvih pojedinaca – stavljanje forme ispred sadržaja. Važnije je održati liturgiju nego biti dobar prema ljudima. Važnije je okupiti se i demonstrirati moć, nego u ovakvoj situaciji pozvati ljude da se pomole kod kuće. Važnije je u kakvom stanju umirete, nego u kakvom stanju živite.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera