Kad su djeca i škola ‘oružje’ za nacionalne projekte

MInistarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo treba odlučiti kako riješiti problem (Ilustracija)

Djeca nižih razreda u osnovnim školama Srbije i bh. entiteta Republika Srpska od jeseni će nacionalnu grupu predmeta – materinji jezik, povijest, geografiju, prirodu i društvo – učiti po jedinstvenom nacionalnom programu. Rezultat je to odluke parlamentarnih odbora za obrazovanje, koja je izazvala oštro protivljenje političkih predstavnika Bošnjaka, koji smatraju da će to samo dodatno produbiti probleme, ali i diskriminaciju prema bošnjačkoj djeci u obrazovnom sustavu tog bh. entiteta.

Danima je na to upozoravao i Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a. I kad je odluka donesena, odlučio se obratiti državnim organima, ali i Uredu visokog predstavnika te Vijeću za provedbu mira u Bosni i Hercegovini. I od njih zatražiti da zauzmu stav. Jedino to mu i preostaje, jer su mu ovlasti, kako ukazuje, vrlo ograničene. Podsjeća kako mu Ustav RS-a “nije dao nikakve ovlasti, pa mu samo ostaje da apelirae, upozorava, upoznaje javnost s problemima s kojima se suočavaju Bošnjaci u entitetu RS i diže glas protiv toga”.

“I usaglašavanje nastavnih planova i programa, i osporavanje bosanskog jezika, zapravo, predstavljaju provođenje u djelo separatističkih aktivnosti za koje se zalaže [predsjednik RS-a] Milorad Dodik”, tvrdi Salkić.

‘Poništavaju granicu između Srbije i BiH’

Po njegovim riječima, “provode se postupci koji u temelju ruše i poništavaju granicu između Srbije i Bosne i Hercegovine te se na takav način u javnosti i u srpskom narodu stvara ambijent da se radi o jednoj državi, koja je samo drugačije zove”.

“Srpski narod, bez obzira na to gdje bio, treba da uči isti jezik, istu istoriju, istu geografiju, jer se radi o istom narodu, koji ima istu istoriju, govori istim jezikom, i normalno je da nastavni plan i programi za djecu u osnovnim školama treba da bude isti”, rekao je Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture RS-a, nakon sastanka dvaju izaslanstava u Banjoj Luci.

Podsjetio je da, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, RS “ima pravo na vlastito obrazovanje i nadležnost da uređuje sistem obrazovanja”. Iako svjestan negativnih komentara u određenim političkim strankama u Bosni i Hercegovini, tvrdi da “srpski narod ima pravo da uči svoju nauku, a u nju ulazi nacionalna grupa predmeta”.

No, Salkić smatra kako dva izaslanstva ne poštuju sporazum iz Daytona, koji je, kako navodi, potpisan da zavlada mir i normalna pravna država, a obrazovanje koristi za integraciju unutar Bosne i Hercegovine. Upozorava i da postupcima kao što je usuglašavanje nastavnih planova i programa vlasti u RS-u, zapravo, “čine nepravdu, prije svega srpskoj djeci i srpskom narodu u Bosni i Hercegovini učeći ih da im je matica Srbija”.

‘Uče djecu da pripadaju drugdje’

“Uče svoju djecu da pripadaju negdje drugdje, ali time dugoročno čine nepravdu sebi. U isto vrijeme pokušavaju da vrijeđaju, ponižavaju, omalovažavaju našu domovinu. U tome neće uspjeti. Mislim da im je bolje da odustanu da pokušavaju provoditi separatističke aktivnosti preko leđa svoje djece”, poručuje Salkić.

Ono što je ostalo sporno nakon posljednjeg sastanka prosvjetnih dužnosnika Srbije i RS-a jest potvrda izučavanja događanja iz posljednjeg rata. Ministar Malešević najavio je da će se izučavati i u osnovnim, i u srednjim škola RS-a. Podsjetio je kako je postojala preporuka OSCE-a i drugih međunarodnih organizacija da se “protekli rat ne izučava kad su u pitanju škole u Bosni i Hercegovini, ali škole u [entitetu] Federaciji Bosne i Hercegovine to ne poštuju, pa je odlučeno da se izučava i u školama RS-a”.

Salkić, pak, smatra da bi za izučavanje istine o nedavnoj povijesti, konkretno o ratnim vremenima između 1992. i 1995. godine, relevantno trebalo biti ono što je dokazano na sudovima. I da se to uči na području cijele Bosne i Hercegovine.

“Ono što nije dokazano na sudovima ne može se koristiti kao nešto što će biti relevantno za udžbenike. I historičari bi, po mom mišljenju, trebali imati takav pristup – da se može koristiti samo ono što je dokazana, utvrđena, nesporna činjenica”, navodi Salkić.

Bosanski jezik koristi 52,86 posto građana BiH

Nekoliko dana prije sastanka izaslanstava Srbije i RS-a, u Banjoj Luci je održana stručna konferencija, na kojoj se govorilo o položaju i izučavanju bosanskog jezika u Makedoniji, Sloveniji, na Kosovu, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu.

Istaknuto je tom prilikom kako “bosanski jezik jeste lingvistička, društvena, historijska, naučna, kulturna, politička činjenica; formalnopravno, naučno i faktički priznata činjenica i društvena realnost, ali još uvijek nije osigurao cjelovitu i punopravnu političku zaštitu matične države, koja ga priznaje za standardni i službeni jezik te zemlje”. Po posljednjem popisu stanovništva, provedenom 2013. godine, ukupno 52,86 posto građana Bosne i Hercegovine izjasnilo se da govori tim jezikom.

Navedeno je tom prilikom kako se bosanski jezik govori diljem bivše Jugoslavije, pa i u Srbiji, gdje je, od popisa 2001. godine, a prema riječima profesora Seada Šemsovića s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, bosanski jezik uspješno vraćen u upotrebu.

“Prvi korak ka uvođenju bosanskog jezika u nastavu načinjen je održavanjem prvog časa na bosanskom jeziku 2004. godine i uvođenjem izbornog predmeta ‘bosanski jezik s elementima nacionalne kulture’, da bi, u konačnici, prešli na uvođenje kompletnog obrazovanja na bosanskom jeziku školske 2013/14. godine”, podsjeća Šemsović.

Navodi kako najmanje 15.000 djece u predškolskom odgoju, osnovnoj i srednjoj školi uči bosanski jezik. Na pitanje kojim jezikom govore Bošnjaci u Srbiji, zamjenik predsjednika Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo Skupštine Srbije Ljubiša Stojmirović odgovara – bošnjačkim.

Bosanski jezik na isntruktivnoj nastavi

“Mada je taj jezik, prema rečima lingvista, kao i crnogorski jezik, ustvari srpski jezik sa malim modifikacijama”, rekao je Stojmirović, a prenijeli bh. mediji.

Ipak, kad se pita same roditelje bošnjačke djece u RS-u, materinji jezik za njihove mališane ne može biti drugo do bosanski jezik. Dvije kćeri Nedžada Smajlovića iz Vrbanjaca nedaleko Banje Luke, koje pohađaju osnovnu školu, pohađaju instruktivnu nastavu u kojoj uče bosanski jezik.

“I učit će ga do srednje škole, jer trebaju imati temelj. To je kao kod izgradnje kuće – kad imate dobar temelj, onda možete zidati šta hoćete. Tako i dijete – ako od prvog do devetog razreda uči bosanski [jezik], kasnije mu to ne može osporiti niko”, smatra Smajlović.

Normalno mu je da djeca u Srbiji izučavaju historiju svog naroda, ali smatra da bi se u Bosni i Hercegovini, prije svega, trebala izučavati bosanskohercegovačka historija, ali i prioritet dati nacionalnoj grupi predmeta.

‘Svima je najlakše biti hajvan’

“Kao građanin Bosne i Hercegovine koji živi u RS-u, logično mi je da bi moja djeca trebala izučavati nacionalnu grupu predmeta. Trebali bi to dovesti u red u cijeloj državi – da djeca imaju pravo da uče bosanski, hrvatski, srpski jezik ili historiju, odnosno druge predmete”, predlaže Smajlović.

Uvjeren je da je i priča o usuglašavanju nastavnih planova i programa, kao i osporavanje bosanskog jezika, zapravo u službi predizborne kampanje, za koju smatra da je “uveliko počela”.

“Sad će izbori i sve je u rukama političara, a ne stručnjaka. Sve postaje politika i oni koji su u prosvjetnim vlastima, da i hoće nešto, ne mogu sami ništa. I nikoga ne zanima čovjek, i kako mu pružiti da može živjeti. Kao da svi zaboravljaju onu staru ‘budi insan, a ne hajvan’. Svima je izgleda najlakše biti hajvan”, zaključuje Smajlović.

Izvor: Al Jazeera