Kad se za poziciju za glavnog državnog tužioca ne javi niko

Za dužnost vrhovnog državnog tužitelja u Crnoj Gori, na nedavno raspisanom i okončanom javnom pozivu, nije se javio nitko – niti jedan sudac, tužitelj, odvjetnik, profesor prava ili samo pravnik. Punih je 15 dana poziv za jednu od najvažnijih pravosudnih dužnosti bio objavljen, istaknuti su jasni uvjeti i procedure, kao i činjenica da vrhovnog državnog tužitelja u prvom krugu bira i razrješava crnogorski parlament dvotrećinskom podrškom. Ako ne prođe u prvom, u drugom krugu kandidatu treba podrška 60 posto zastupnika. I tu je, dakle u parlamentu, očito ključni problem.

Sugovornici Al Jazeere slažu se kako ta činjenica mnogo govori o stanju u crnogorskom društvu i državi, a pogotovo situaciji na političkoj sceni i odnosu snaga u državnom parlamentu, jer je doći do zajedničkog rješenja, odnosno dobiti dvije trećine ruku u zraku za određeni prijedlog – nemoguća misija. Takva atmosfera, konstatira bivši ministar pravde Dragan Šoć, jednostavno obeshrabruje ljude.

„Političke okolnosti su takve da je jasno da se ne može dobiti većina koja je Ustavom tražena da bi se vrhovni državni tužilac izabrao. I u takvoj situaciji potpuno mi je razumljivo da ljudi od integriteta i profesionalnog digniteta neće da učestvuju na konkursu, a da unaprijed znaju da ne mogu biti izabrani“, konstatira Šoć.

Prema njegovim riječima, kandidati se tokom procedure „trebaju izložiti neprijatnostima, ali i da se njihove kandidature razmatraju s aspekta politike – da li su za ovoga ili su protiv onoga“. I u tom smislu vidi jedini razlog zašto se nitko nije javio, „a ne u samoj neprivlačnosti funkcije“.

Izbor je nemoguć zbog politike

Sergeju Sekuloviću, pravniku i političkom analitičaru, jasno je da se radi „o jednoj od najprestižnijih funkcija u pravosuđu, koja je kao takva sigurno predmet interesovanja i ambicije mnogih crnogorskih pravnika“.

„No, ono što je čini neatraktivnom sadržano je u samom postupku izbora, koji u trenutnom političkom kontekstu de facto znači da je izbor nemoguć“, konstatira i Sekulović.

„Procjena je potencijalnih kandidata da bi uzalud istakli svoju kandidaturu jer u crnogorskom parlamentu ne postoji politička volja za izbor“, dodaje.

U tom smislu podsjeća kako „izbor vrhovnog državnog tužioca traži određeno usaglašavanje vlasti i opozicije“, ali toga trenutno, zapravo već dugo u Crnoj Gori – nema.

„U krajnjem, to znači da postoji kriza političkog sistema, odnosno da možemo reći da je naš politički sistem u jednom dijelu nedorastao izazovima demokratskog procesa“, ukazuje.

Nema dijaloga vlasti i opozicije

U svakoj demokratskoj državi, primjećuje Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje, na javni poziv za državnog tužitelja stigao bi „značajan broj prijava, i to kvalitetnih, jer se nesumnjivo radi o jednoj od najvažnijih u državi“. Međutim, to se u Crnoj Gori ovoga ljeta nije dogodilo. Prema njezinom mišljenju, nekoliko je razloga za to.

Na prvom mjestu navodi kako Crna Gora „generalno nema istinski kompetitivan sistem koji daje jednake šanse svim kandidatima i u kojem se izbori vrše na osnovu objektivnih kriterijuma“. I to je tako, dodaje, „na svim nivoima vlasti, nezavisno o kojoj se grani radi“.

„Drugo, ovdje se radi o primarno političkom izboru jer Ustav zahtijeva većinu koju vladajuća struktura sama ne može obezbijediti, odnosno potreban je i značajan broj opozicionih glasova, a preduslov za to je otvoren i konstruktivan dijalog između vlasti i opozicije od čega smo mi sada prilično daleko“, dodaje.

Obeshrabreni kandidati

I ona ukazuje kako je takav, politički kontekst „odavno obeshrabio potencijalne nezavisne kandidate, odnosno one koji nijesu direktno uvezani sa moćnim političkim strukturama da se prijave jer znaju da nemaju šanse da budu izabrani, ali i da bi vrlo vjerovatno prošli kroz ružan period lične diskreditacije“.

„Duh ustavne norme zahtijeva minimalni stepen saglasja političkih donosilaca odluka, ali u Crnoj Gori ne postoji demokratska politička kultura u kojoj donosioci odluka stavljaju, makar kad je riječ o ovim pitanjima, javnih interes ispred kratkoročnog partijskog interesa“, nastavlja Uljarević.

Primjećuje i kako to sve „ima izuzetno negativan uticaj na dalji proces demokratizacije i evropeizacije, i ukazuje da sve češće imamo prevagu tzv. veto igrača, odnosno onih kojima nije u interesu da se Crna Gora demokratizira i evropeizira“.

Do izbora novog tužitelja samo v. d.

Tužilačkom savjetu Crne Gore, kojem je na čelu po slovu zakona vrhovni državni tužitelj, sad preostaje da konstatira stvari – javni poziv je uredno i na vrijeme objavljen, rok je istekao, a prijavio se nije nitko. Neslužbeno i prema informacijama kojima raspolažu podgorički mediji, aktualni vrhovni državni tužitelj Ivica Stanković, kojem početkom idućeg mjeseca ističe petogodišnji mandat, treba ostati na poziciji kao v.d. do izbora novog tužitelja. (Upućeni kažu kako je „vrlo vjerojatno“ da će Stanković biti izabran da vodi državno tužiteljstvo kao v.d. i to je „logično očekivati“, ali se može dogoditi da se „pojavi neki drugi kandidat koji će biti nominovan da bude vršilac dužnosti“.)

U međuvremenu, trebao bi biti raspisan novi javni poziv uz nadu da će sve biti drugačije kako se još jednom ne bi potvrdila praksa na koju svi upozoravaju, a po kojoj politika upravlja pravosuđem – direktno ili indirektno. U ovom slučaju, opstrukcijom izbora osobe koja treba voditi jednu važnu pravosudnu instituciju.

Izvor: Al Jazeera