Kad se spoje anticionizam i antisemitizam…

I dalje se sjećam kako sam se osjećao kada mi je, u dobi od 12 godina, moj nastavnik rekao da je riječ yoo, koju sam upravo izgovorio, za koju sam mislio da znači lagati ili varati, zapravo Jew (Jevrej) i da je antisemitska. U britanskom djetinjstvu sam koristio tu riječ često i ležerno, a da nikada nisam znao šta stvarno znači. Počinjem ovim primjerom da bih pokazao jednostavnu poentu: antisemitizam je tako ukorijenjen u naše društvo, tako depresivno postojan, da trivijalizirati ga znači trivijalizirati nacrt same predrasude. To je barometar moralnog kukavičluka: kada neko ne želi preuzeti odgovornost za vlastite greške ili problem, oni okrive Jevreje.

Trenutno se dva fenomena odvijaju u britanskoj politici. Prvi put u gotovo 40 godina političar s ozbiljnim ljevičarskim idejama i propalestinskim simpatijama približava se političkoj moći. U protekle dvije godine stranka tog istog političara je prošla kroz niz antisemitskih optužbi tako sveobuhvatnih i sistematskih da možemo upotrijebiti izraz “širokopojasne pokrivenosti”.

Definitivno postoji dugo zakašnjela debata koja se mora održati u vezi antisemitizma u Laburističkoj stranci – ali trenutno bombardiranje medijske pažnje nije ta debata. Definitivno postoje neki glasovi koji tvrde da podržavaju Laburističku stranku i koji dozvoljavaju da se njihov anticionizam bez razmišljanja prelijeva u antisemitizam.

Jeremy Corbyn ‘sjedi’ do Adolfa Hitlera

U britanskim medijima, međutim, svjedočimo gotovo potpunom isparavanju kritične debate. Mnogo aspekata izvještavanja o ovoj priči je uznemiravajuće: raširena pretpostavka među TV voditeljima i komentatorima da je antisemitizam problem isključiv za Laburističku stranku (ankete jasno sugerira da nije); alarmantni manjak bilo kakvih dokaza ili statistike, tako da rečenica “antisemitizam u Laburističkoj stranci” ponavljana do besvijesti postane samogenerirajuća činjenica; iskreno smiješne optužbe za antisemitizam usmjerene na lidera Jeremyja Corbyna (Alan Sugar, jedno od najpoznatijih lica u britanskom biznisu, na Twitteru je objavio fotografiju laburističkog lidera kako sjedi do Afdolfa Hitlera); bezuslovni autoritet i poštovanje dato glasovima koji su na drugim mjestima kritizirani zbog pristrasnosti – glavni rabin Ephraim Mirvis, naprimjer, čije je bezrezervno izjednačavanje anticionizma s antisemitizmom dovelo do pisma protesta 88 slavnih Jevreja; manjak novinarskog profesionalizma u davanju bilo kakvog smisla za veličinu stvarnog problema (britanska Laburistička stranka ima 570.000 članova – broj slučajeva koji čekaju na izbacivanje iz stranke zbog antisemitizma, kako je Guardian izvijestio je 70).

Medijsko izvještavanja je bilo tako zaprepaštavajuće da je početkom ljeta grupa od 40 starijih britanskih akademika optužila medije da se za izvore oslanjaju na šačicu “dobro poznatih političkih protivnika Corbyna”. Laburistička stranka je posebno nazvana “antisemitskom” jer je odbila priznati u cjelosti spornu definiciju “antisemitizma” – kodeks Međunarodne alijanse prisjećanja Holokausta – IHRA, koju u medijima opsuju kao “međunarodno priznatu” definiciju, ali u realnosti je to veoma kontroverzna definicija.

Kodeks IHRA-e smatra da je svaki opis izraelske države kao “rasističke” institucije antisemitski – to što je Laburistička stranka odbila ovu klauzulu prikazano je kao odbijanje liste ljudskih prava Ujedinjenih naroda. U stvarnosti kodeks IHRA-e ne samo da je osporavan od organizacija kao što su ACLU i Jevrejski glas za mir, već ga je propitivao odabrani Komitet za britanski Parlament ranije ove godine. Apsolutno ništa od ovih nijansi ne dospijeva u vodeće medije.

Neznanje o postanku izraelske države

Na neki način, ovo nas zaista vodi do srži problema i srži laburističkog problema. Naredne riječi birat ću maksimalno pažljivo, sasvim svjestan da četvrt miliona britanskih Jevreja ni na koji način nije odgovorno, niti bi ih trebalo smatrati odgovornim za postupke agresivne izraelske države. Postoji osnovni nivo neznanja u britanskom društvu – dijelom svjesnog neznanja, dijelom stvarne pogrešne informiranosti, dijelom izravnog poricanja – o tome kako je izraelska država počela postojati.

Izgleda da postoji u Velikoj Britaniji – među TV komentatorima, vodećim akademicima, običnim javnim mnijenjem – duboko oklijevanje da priznaju kako je 1948. godine tri četvrtine miliona palestinskih Arapa prisilno izbačeno, uz podršku Velike Britanije, sa svoje zemlje. Priznati ovo kao rasističko, prema riječima Kodeksa IHRA-e, bilo bi “antisemitsko”.

Veliki dio ljutnje vodećih medija prema Laburističkoj stranci jer odbija “međunarodno poznati” Kodeks je ljutnja establišmenta protiv političke stranke zbog odbijanja da prihvati postratni narativ – narativ koji je, štaviše, uspješno širen i internaliziran među mnogima u Velikoj Britaniji od 1948. godine. Ovo je obim problema britanske Laburističke stranke – ako će nastaviti ovako, moramo tražiti od velikog segmenta britanske populacije da oduči svoju historiju.

Čišćenje laburista pod krinkom ‘ekstremizma’

Na BBC-jevom programu Newsweek prošle sedmice vidjeli smo jasan primjer ovoga. Prezenterka (Emily Maitlis) pitala je britanskog laburističkog vođu kampanje za Palestinu smatra li da je izraelska država “rasistički poduhvat”. Premisa samog pitanja je otkrila koliko malo prezenterka zna o tome kako je, zapravo, izraelska država uspostavljena. Aktivista je izbjegavao pitanje (jasno je da je on mislio da jeste) čak i nakon što je ponovila pitanje – jer objaviti, na BBC-jevom programu, da je izraelska država čin doseljeničkog kolonijalizma, u trenutnoj klimi, naprosto je neizrecivo.

Ako vodeći mediji pobijede i laburisti budu morali preformulizirati svoju definiciju antisemitizma da odgovara onoj koju trenutno koristi vlada, vidim kako se pojavljuju dvije opasnosti, po jedna za svaku stranu. Za propalestinske učesnike kampanje svaki ozbiljni pokušaj da nazovu Izrael “rasističkim” ili da revidiraju izraelsku historiju bit će kriminaliziran. Ovo nije pretjerivanje: organizatori na Univerzitetu u Birminghamu prije nekoliko godina su tražili od panelista da ne koriste riječ “aparthejd” u debati o Izraelu i Palestini. Unutar Laburističke stranke desničari bi dobili suptilnu pobjedu – priliku da pročiste stranku od Corbynovih pristalica pod krinkom “ekstremizma”.

Za jevrejsku zajednicu pojavljuje se dugoročnija opasnost. Uključivanjem kritike Izraela unutar definicije antisemitizma cijenjeni cilj izraelske desnice će konačno biti realiziran. Postoji ovdje suptilni mehanizam – britanski Jevreji koji kritiziraju Izrael (a ima ih mnogo) bit će nedobrovoljno spojeni s Izraelom unutar takve definicije, koja ironično zrcali antisemitsku logiku bezumnih idiota koji sve Jevreje trpaju u isti koš. Neće biti pretjerivanje reći da će rezultat svega ovoga u konačnici biti smrt termina “antisemitizam” kao riječi sa značenjem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera