Kad se dječje ruke sastave

Izrada košnica ili kućica za ptice djeci s posebnim potrebama otvara nove vidike (Facebook)

Kada se dječje ruke sastave, svašta mogu da naprave.

Tim se motom vjerovatno vodio Emir Arnautović, predsjednik Udruženja za podršku ideja „Skakavac“ iz Sarajeva, kada je osmislio projekat „Mala škola pčelarstva“, u nastojanju da okupi djecu iz Kantona Sarajevo oko zajedničkog, a pritom i društvenokorisnog cilja koji će im proširiti spoznaje o bogatstvima prirode, ali i pomoći da razviju samopouzdanje i radne navike.

Naizgled, radi se o projektu kakvih već ima, no, ako u obzir uzmemo činjenicu da obuhvata i mališane s posebnim potrebama iz Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ iz Sarajeva, onda je njegova dimenzija još veća, pošto cilja i na inkluziju ove skupine djece u društvo, kao i na razvijanje njihovih ličnih sposobnosti.

Bijeg od interneta u svijet prirode

I tako, djeca iz osnovne škole „Vladislav Skarić“, rame uz rame sa grupom mališana iz „Mjedenice“, svakog ponedjeljka uče o tehnikama izrade pčelinjih košnica, ali i proizvoda od drveta poput kućica za ptice, hranilica, ili stolova i stolica.

Osim što se upoznaju sa tradicionalnim zanatima, kulturnom baštinom Bosne i Hercegovine, kao i životnom zajednicom pčela, proizvodnjom i značajem meda, ova djeca upoznaju se s radom s različitim alatima, koji im služe za praktični rad, izradu pravih pčelinjih košnica.

„Jedan od ciljeva ovog projekta je da odmaknemo djecu od pošasti današnjeg svijeta – interneta, Facebooka…, da im otvorimo nove horizonte i malo više učimo zdravom životu i značaju prirode koja ih okružuje. Kroz naše radionice nastojimo ih naučiti da su sva djeca ista i da njihove ruke mogu promijeniti svijet“, priča Arnautović, koji je do sada organizovao čitav niz radionica na otvorenom, na kojima su se izrađivali različiti predmeti od drveta.

I dok većini djece radionice služe kao dodatne aktivnosti, onoj koja svakog ponedjeljka dođe iz „Mjedenice“, one predstavljaju izlet u svijet drugačiji od onog u kojem svakodnevno žive.

Profesor tehničke kulture u „Mjedenici“ Amir Salihović kaže da su njegovim štićenicima ovakve vrste projekata prijeko potrebne iz više razloga.

Od sirovine do gotovog proizvoda

„Moji učenici imaju priliku družiti se s djecom koja su njima drugačija. Dakle, radi se o socijalnoj inkluziji. Imamo dosta slučajeva da su djeca razmjenjivala brojeve telefona i ostvarivala kontakte putem društvenih mreža, što je sjajna stvar za djecu iz ‘Mjedenice’. Uz to, razvijaju motoričke sposobnosti, uče se upotrebi alata i mašina koje im u budućnosti mogu predstavljati osnovu za egzistenciju. Nažalost, njih poslije ‘Mjedenice’ ne čeka nikakvo usmjerenje, a zahvaljujući ovakvim radionicama, steći će praktično znanje koje će im pomoći u životu. Ono će im zauvijek ostati“, naglašava Salihović, koji se naročito osvrnuo na djecu iz internata:

‘Mala škola brodogradnje’ u Hrvatskoj

Ideja za kompletan projekat vuče korijene još iz Hrvatske. Prije nego što je došao na ideju da se angažuje u sarajevskim školama, Arnautović je nešto slično radio u susjednoj zemlji, gdje je zajedno sa prijateljem vodio projekt „Mala škola brodogradnje“, također, za djecu.

Aktivnosti su obustavljene s ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju, što je za sobom povuklo veće troškove i namete, kao i nove procedure.

„U Hrvatskoj je bilo znatno lakše raditi, jer smo imali veliko interesovanje sponzora koji su prepoznali značaj takvog vida obrazovanja mladih. Imali smo na raspolaganju sve što nam je trebalo. Pravili smo brodiće od 2,5 – 3 metra, a radionice su trajale po nekoliko dana. To je bilo jako lijepo, jer su nam na radionice dolazile i klape, a po završetku posla, otvarao se dječji šampanjac, da se proslavi puštanje broda. Zbog tog konačnog trenutka i radosti djece zbog uspješno obavljenog posla, ne treba odustajati, a upravo iz tog razloga, vjerujem da će i ovaj projekt u BiH biti uspješan, podržao ga neko ili ne“, kaže Arnautović.

„Zamislite kako je kada vam se čitav život svodi na školu i internat, a kako je kada vam se desi da vas snimaju kamere, a ljudi gledaju kako svojim rukama i svojim znanjem pravite nešto lijepo. Izrada košnica ili kućica za ptice toj djeci otvara nove vidike, što mnogi od njih inače ne bi imali priliku osjetiti. I na kraju, samim tim što se radi o pretvaranju sirovina u gotov proizvod, djeca imaju ogroman motiv. Kada vide da su nešto napravili, to je neprocjenjivo“.

Zasad, projekt je aktivan u OŠ „Vladislav Skarić“, s tim što postoji i povremena saradnja s nekoliko drugih škola. Povremeno, radionice presele na otvoreno, gdje dobivaju više pažnje i značaja.

Arnautović tvrdi da se projekat može primijeniti na sve škole, što je u korijenu nastanka same ideje, no, i da društvo baš i nema previše razumijevanja za ovakve aktivnosti, iako je projekat u skladu sa obrazovnim, razvojnim i društvenim ciljevima Kantona Sarajevo i posebno prioritetnim pitanjima koja se odnose na članove ciljne grupe.

Kako kaže, podrške ima, ali samo dok se ne povede priča o finansijskom aspektu, odnosno, troškovima materijala i korištenja alata.

Dječji osmijeh je najveći uspjeh

„Općenito, projekat cilja na djecu petih i šestih razreda osnovne škole, kao i onu s posebnim potrebama. No, kada se nekome obrazloži projekt, svi sipaju komplimente i pohvale, ali kada se dođe do onog najvažnijeg, finansiranja troškova radionice, uglavnom se svede na – ‘to je divno, ali nažalost, nemamo novca za te stvari’, ili treba ići od vrata do vrata i moliti za sredstva, a ona se nikada ne troše ni za šta drugo osim na korišteni materijal“, priča Arnautović.

No, kako dodaje, najveći uspjeh projekta je ono što dođe na kraju – dječji osmijeh i ponos zbog dobro obavljenog posla.

„Ta djeca su nevjerovatna. Mnoga od njih na svoje aktivnosti gledaju kao na spas. Razbijaju im monotoniju. Mi ih ne tjeramo da rade, ali nastojimo iz njih izvući ono najbolje. Kada na kraju zaključimo da smo uspjeli u tome, a oni budu presretni zbog toga što nisu napravili igračku, već predmet sa svrhom i upotrebnom vrijednošću, to zadovoljstvo nema cijenu. Zbog toga, nećemo tako lako odustati od projekta, već ćemo ga nastojati približiti što većem broju djece“, poručuje Arnautović.

Izvor: Al Jazeera